Mujkić: Murali ratnih zločinaca posljednja linija odbrane radikalnih ideologija u BiH

U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine murali krase gradove, slave mir i suživot te predstavljaju kreativnost mladih, dok u drugim murali glorificiraju ratne zločince i diraju u bolne rane preživjelih. Takvi murali u javnom prostoru ne šalju samo poruku prošlosti već su i svojevrsna posljednja linija odbrane nazadne radikalno nacionalističke ideologije, kazao je za Fenu sociolog, filozof i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić.

Prošle sedmice u centru Banje Luke oslikan je novi mural s likom Ratka Mladića, osuđenog na doživotni zatvor zbog genocida i ratnih zločina. Mural je izazvao reakcije povratnika, koji zbog straha i pritisaka nerijetko ne prijavljuju slične incidente.

Profesor Mujkić napominje da se ovaj mural može posmatrati kao primjer pokušaja da se kroz javni prostor potvrdi prisustvo radikalno nacionalističke ideologije, iako takvi iskazi moći zapravo odražavaju slabost u političkoj i društvenoj sferi.

– To je pokušaj da se na ilustrativan način, budući da je izloženo u javnom prostoru, skrene pažnja na tu ideologiju i na ciljeve za koje se zalaže takva vrsta radikalne politike – ističe Mujkić.

Samom svojom prisutnošću murali mogu stvoriti atmosferu koja izaziva osjećaj ponosa i pripadnosti. U ovom slučaju oni prevazilaze ulogu pukih ukrasa i postaju katalizatori za revizioniranje historije, utječući na percepciju prostora i društvene odnose, posebno među onima koji se osjećaju ugroženim.

Mujkić naglašava da su murali više izraz gubljenja dominantne pozicije u javnom prostoru, jer vlastima u Republici Srpskoj ne trebaju takvi iskazi moći kada su već ovladale institucijama, procedurama i medijima.

– Murali su ono što i jesu, barem prema našim zakonima, jedna sramna provokacija – naglašava Mujkić.

Visoki predstavnik Valentin Inzko u julu 2021. godine nametnuo je zabranu veličanja ratnih zločinaca i negiranja ratnih zločina izmjenama Krivičnog zakona BiH. Prema tim izmjenama, odobravanje, poricanje, umanjivanje ili pokušaj pravdanja genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina kažnjava se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

Na pitanje da li veličanje ratnih zločinaca postaje kulturološko nasljeđe za mlade generacije, Mujkić odgovara da je riječ o pokušaju da se takve ličnosti predstave kao uzori.

Dodaje da je vrlo teško procijeniti koliko je to uspješno, jer živimo u dobu hiperdigitalizacije u kojem se interesi mladih brzo mijenjaju i rijetko poklapaju sa zastarjelim nacionalističkim idealima.

– Ti pokušaji predstavljaju, ustvari, želju da se utječe na mlade generacije da nastave. Ali mislim da, kako vrijeme odmiče, broj sljedbenika i onih koji to shvataju ozbiljno sve je manji – zaključuje Mujkić.

Murali posvećeni ratnim zločincima predstavljaju strateški potez vlasti, slično kao i u Srbiji, gdje nakon pokretanja građanskih peticija za njihovo uklanjanje lokalne vlasti često ne urade ništa.

– Javnim prostorom označava se teritorija i šalje poruka da je ideološka prisutnost vlasti i dalje snažna te da se teško može ukloniti. Mislim da je to jedna od strategija, jer naprosto nemate ništa drugo za pokazati – iza vas ne stoje odlični ekonomski i kulturni rezultati na koje bi normalan čovjek mogao biti ponosan. I onda ostaje to recikliranje i prežvakavanje jedne vrlo uske interpretacije prošlosti u kojoj smo mi žrtve – objašnjava Mujkić.

Pokušaje mobiliziranja stanovništva, poput onih u Srbiji, on ocjenjuje osuđenim na propast.

– Ona može biti atraktivna neko vrijeme, ali to stalno ponavljanje jasno pokazuje da nikoga ili vrlo malo ljudi to više zanima. Dakle, nikoga ili vrlo malo ljudi zanimaju te patriotske žalopojke Vučića, pa u analogiji mislim da će tako biti i u Republici Srpskoj – zaključuje Mujkić.

Murali ratnih zločinaca i dalje postoje u javnom prostoru, izazivaju reakcije i debate, ali njihov stvarni utjecaj na mlade i širu zajednicu ostaje neizvjestan. Njihovo postojanje otvara pitanje gdje su granice slobode izražavanja i odgovornosti vlasti.

(Preporod.info)