Raštani kod Mostara: Obilježena 32. godišnjica ratnih zločina – pravda nedostižna

U mostarskom prigradskom naselju Raštani u subotu navečer obilježena je 32. godišnjica stravičnog zločina koji su počinile jedinice Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) nad civilnim stanovništvom i zarobljenim pripadnicima Armije Republike BiH.

Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe kod spomen-obilježja, porodice ubijenih, prijatelji, predstavnici udruženja proisteklih iz odbrambeno-oslobodilačkog rata i politički zvaničnici ,odali su dužno poštovanje žrtvama zločina za koji još uvijek niko, pred domaćim i međunarodnim sudovima, nije procesuiran.

Tokom programa, o važnosti sjećanja na ovaj datum i njegovanju kulture sjećanja govorili su Ibro Dumpor, član Organizacionog odbora i predsjednik džemata i glavni mostarski imam mr. Dino-ef. Maksumić.

U vojnim operacijama koje su provođene na području Raštana, 24. augusta 1993. godine jedinice HVO-a su protupravno, na svirep način, lišili života devet civilnih osoba, među kojima i troje djece, starosne dobi od devet do 12 godina, i, suprotno svim ženevskim konvencijama, 11 zarobljenih pripadnika Armije Republike BiH koji u tom trenutku kod sebe nisu imali nikakvo naoružanje.

Obilježavanje godišnjice zločina počinjenog nad Bošnjacima u Raštanima je i svojevrsni apel na pravosudne organe da procesuiraju počinitelje, što bi na određeni način ublažilo godinama skupljana gorka osjećanja njihovih porodica i drugih mještana.

– Oni koji su izgubili nekoga na ovaj dan su veoma tužni, a i mi, svi ostali, s njima.  Na spomen-pločama uklesana su imena i svih drugih žrtava rata. U Raštanima je u ratu ubijeno oko 10 posto stanovništva – naglasio je Dumpor.

Uprkos tome što je prošlo 32 godine od kada je izgubila skoro cijelu porodicu, Đena Mujić Beglerović istim intenzitetom tuge i osjećajem bola prisjetila se tih stravičnih događanja.

– Moja rahmetli sestra se vratila kući sedam dana ranije da vidi roditelje i tad se desio napad... i ona je stradala s njima. Kad je u 5.00 sati ujutro počela pucnjava, osjetila sam neki nemiri, neko strujanje... krv nije voda, vi osjetite nešto. Čitav dan sam strepila. Raspitivala sam se ko god bi dolazio iz Raštana i tek navečer sam dobila informaciju da mi se samo brat izvukao. Godinu dana kružile su svakojake priče da su svi negdje, da mi je otac u Americi, da su mama i tri sestra s njim. Sve je to trajalo dok ih nisu pronašli u zajedničkog masovnoj grobnici u Miljkovićima – prisjeća se Đena.

Za njenog brata Esada ideali o pravdi na ovom svijetu su odavno nedostižni.

– Ne postoji zemaljska pravda, samo Božija pravda postoji. Naše mrtve, djecu, očeve majke, niko više ne može vratiti –  kaže Esad.

Obilježavanje godišnjice za njega ima značenje poruke i opomene mlađim generacijama da na dosljedan i činjeničan način pamte šta se desilo, kako se i njima nešto slično ne bi ponovilo.

Godišnjica zločina u Raštanima uvrštena je u godišnji kalendar Udruženja civilnih žrtava rata Grada Mostara koje svojim programskim aktivnostima nastoji obilježiti godišnjice masovnih i pojedinačnih zločina nad nedužnim žrtvama bilo koje nacionalnosti.

Član Upravnog odbora Udruženja Adnin Hasić smatra da se svih zločina treba sjećati na primjeren i dostojanstven način, bez obzira ko ih je i u čije ime počinio.

U Mostaru je, ističe, otkrivena prva masovna grobnica u agresiji na BiH nakon zločina počinjenih u Sutini i na Uborku.

– Moramo imati izraženu kulturu sjećanja i organizirati programe koji govore o stradanju nedužnog naroda, kako bismo poslali poruke mira i tolerancije – poručio je Hasić.

Nakon memorijalnog programa, održanog kod spomen-obilježja, mostarski imami su u raštanskoj džamiji proučili Jasin i poklonili hatma-dovu pred duše svih nedužnih žrtava iz ovog naselja.

(Hasan Eminović/Preporod.info)