Najvažniji kadar SFF-a: Zašto privatno ne treba pretvarati u društveni spektakl

Najvažniji kadar SFF-a: Zašto privatno ne treba pretvarati u društveni spektakl

Piše: Senaid Zajimović

U današnjoj Slobodnoj Bosni objavljen je tekst pod naslovom "Nepodnošljiva Fuadova lakoća postojanja: dolazak Deena i Villa na crveni tepih je najvažniji kadar SFF-a; on nas je ogolio i razbio iluziju o tolerantnom društvu".

U njemu se privatni izlazak Fuada Backovića Deena i njegovog partnera na crveni tepih Sarajevo Film Festivala opisuje kao ključni trenutak Festivala i simbol slobode.

Ovim osvrtom želim naglasiti da niko ne osporava njihovo pravo na privatni život i lične izbore, ali je opravdano postaviti pitanje: zašto se jedan takav trenutak proglašava "najvažnijim kadrom Festivala", dok sama umjetnost i filmovi ostaju u sjeni?

Festival bi trebao biti prvenstveno posvećen umjetnosti i filmovima, njihovim porukama i estetskim vrijednostima. Kada pažnja javnosti i medija bude usmjerena više na privatne odnose nego na umjetnička ostvarenja, onda se gubi smisao kulturnog događaja. Crveni tepih nikada ne bi smio zasjeniti filmsko platno.

Autor spomenutog teksta otišao je i korak dalje, povlačeći paralelu s filmskim klasikom Planina Brokeback. Ali razlika je očita: film je umjetničko djelo koje nosi univerzalnu poruku, dok je privatni odnos dvoje ljudi upravo to – privatni odnos.

Kada se takvi momenti podižu na nivo društvenog simbola i očekuje se da ih svi prihvate kao mjeru napretka i tolerancije, tada sloboda prelazi u oblik nametanja.

Prava sloboda podrazumijeva i pravo da nešto ne prihvatimo kao vlastitu vrijednost, bez da zbog toga budemo proglašeni netolerantnima. U društvu u kojem postoje različiti svjetonazori, potrebna je mjera – jednako poštovanje i privatnosti pojedinca i vrijednosti većinske zajednice.

Na kraju, ako se o ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu najviše govori zbog jednog privatnog izlaska na crveni tepih, a mnogo manje zbog samih filmova, to ne govori samo o našoj sklonosti senzacionalizmu, nego i otvara pitanje da li Festival ove godine nije ponudio dovoljno snažan sadržaj koji bi ostavio jači trag u javnosti.

Jer da su filmovi, autori i njihove poruke doista bili upečatljivi, teško da bi jedan privatni trenutak mogao zasjeniti ono zbog čega Festival i postoji.

(Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti