Muftija Dizdarević na Igmanu: Sloboda nije poklon, nego rezultat vjere, žrtve i ustrajnosti

Muftija zenički hfz. dr. Mevludin-ef. Dizdarević danas je, u okviru manifestacije Odbrana Bosne i Hercegovine – Igman 2025, održao hutbu na Igmanu, gdje je, u prisustvu velikog broja vjernika, podsjetio na sudbonosne trenutke otpora tokom agresije, naglasio simboličku snagu ovog prostora i igmanske Ratne džamije te pozvao na ozbiljnu pripremu za izazove vremena koje dolazi.

– Igmanska pobjeda podsjeća na ovu džamiju oko koje smo se okupili, s kojom je tijesno i neraskidivo povezana. Sagradili su je Bošnjaci iz zahvalnosti Allahu, dž. š., na pobjedi, u blizini kapele koju su francuski mirovnjaci podigli za svoje vojnike. Bez pobjede toga dana, ne bi bilo ni džamije. Istovremeno, bez džamije i vjere koja iz nje isijava, ne bi bilo ni pobjede – kazao je muftija Dizdarević.

Između ostalog, muftija je poručio da zajedništvo ima ključnu ulogu u odbrani domovine i da je nužno da se takva snaga naroda očuva i danas kada se mijenja globalni poredak.

– Ako budemo svjesni zajedničke sudbine svih nas, od istoka do zapada, od sjevera do juga ove države, onda se moramo okupiti oko jednog cilja, bez obzira gdje živjeli i na kojoj poziciji u državi bili. Tada nema te sile koju ne možemo slomiti i nema tog cilja koji ne možemo ostvariti – kazao je muftija Dizdarević.

Hutbu muftije Dizdarevića prenosimo u cijelosti:

Neka je hvala Allahu, Milostivom i Svemilosnom. Vladaru Dana sudnjega. Samo Njega obožavamo i samo od Njega pomoć tražimo. Neka je salavat i selam na njegovog vjerovjesnika, resuli-ekrema, nebijji-muhterema, Muhammeda, a. s., na njegovu plemenitu porodicu i uzorite ashabe. Molimo te, ja Rabbi, da Svojom beskrajnom milošću zaogrneš šehide Bosne i duše svih onih koji žive i umiru s vjerom u srcu i dobrotom u djelu.

Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu. Da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat svoju tebi potpunom učinio. Da bi te na pravi put uputio. I da bi te Allah pobjedonosnom pomoći pomogao (Feth, 1-3).

Poštovana braćo i sestre.

Stojim pred vama na ovom mubarek mjestu, u ovom mubarek danu, s jasnom sviješću o njegovoj golemoj simbolici i važnosti.

Baš na ovoj planini i u ovim vrućim ljetnim danima, već decenijama okupljaju se Bošnjaci pod organizacijom Vojnog muftijstva, kako bismo prizivali u sjećanje neke važne etape naše historije i ljude koji su ih presudno odredili.

Pri tome, naša je želja da u tim sudbonosnim trenucima za našu državu i narod crpimo snagu za vlastite izazove i borbe koje neminovno predstoje, nama i budućim generacijama. Samo tako ovakva okupljanje imaju smisla i razumnog opravdanja.

Kažu da je historijski događaj onaj u kojem svi znamo gdje smo u tom trenutku bili i gdje smo se zadesili. Svi znamo šta smo radili 2. maja kada je bila presudna borba za Predsjedništvo, gdje smo se zadesili 11. septembra 2001. Na isti način, svi znamo šta smo radili i kako smo se osjećali kada je Alija Izetbegović krenuo na još jedne besplodne pregovore s bešćutnim bjelosvjetskim političarima i kada je poselamio dvije slavne brigade, Sedmu i Sedamnestu. Zato, znamo da je ovo historijski događaj koji je velik, ne po samom broju ljudi koji su tu bili uključeni, nego po posljedicama koje je proizveo i porukama koje je poslao svijetu i nama samima.

Igmanska pobjeda podsjeća na ovu džamiju oko koje smo se okupili, s kojom je tijesno i neraskidivo povezana. Sagradili su je Bošnjaci iz zahvalnosti Allahu, dž. š., na pobjedi, u blizini kapele koju su francuski mirovnjaci podigli za svoje vojnike. Bez pobjede toga dana, ne bi bilo ni džamije.

Istovremeno, bez džamije i vjere koja iz nje isijava, ne bi bilo ni pobjede.

Ova džamija, sklonjena na ovoj planini, mala je i beznačajna po gabaritima i arhitektonskoj vrijednosti. Svaka veća bosanska mahala danas ima dosta ljepšu i raskošniju. No, ova skromna džamija je važna zbog simboličkog potencijala koji je u nju utkan, zbog krvi koja je za nju prolievena, zbog teškog vakta u kojem je izgrađena.

Kao takva, ona je simbol pobjede, jer je izgrađena nakon veličanstvene odbrane koju smo skupo platili.

Vidjet ćemo kasnije da se ovdje nisu branila samo bosanska brda i visoke kote, već se na Igmanu branilo Sarajevo, grad u dolini, ali i država Bosna i Hercegovina – u cjelini.

Ona je i simbol ustrajnosti ovog bosanskog čovjeka koji mi nekako liči na ove visoke borove od kojih je sagrađena i koji ukrašavaju ova brda. I ovi stameni borovi, koji nas svojom visinom štite od sunca, stoljećima uspravno stoje i, kao i ovaj čestiti bosanski čovjek, odolijevaju svim vjetrovima i olujama, svim carstvima i osvajačima.

Povrh toga, ova malehna džamija simbol je autentične slobode, jer je istinska sloboda samo ona za koju si se izborio, slobode koju si krvlju platio, slobode koja nije dar i poklon moćnije sile, već plod tvog rada, truda i žrtve.

Kako veli naš reisul-ulema Husein-ef. Kavazović: "Živjeti u miru i slobodi znači biti svjestan svoje snage i dostojanstva, a u isti mah učiniti da toga budu svjesni i drugi."

Kažu da je nekada samo jedan jedini potez, jedan hrabar čin ili pogreška dovoljna da pokažu nečiji karakter i snagu. U Kur'anu je zapisano da je Adem, a. s., samo zbog jednog gesta, zbog jednog grijeha izašao iz Dženneta, ali to nije u cijelosti tačno. Naime, tim jednim činom Adem, a. s., je i sebi i drugima posvijestio svoje inherentne slabosti i sklonosti grijehu, na jednoj strani, i puteve njihovog razrješenja kroz istigfar i oprost od Gospodara, na drugoj strani.

Na isti način na koji je taj čin iskazao karakter Adema, a. s., ja bih se usudio reći da je upravo odbrana Igmana, augusta 1993. godine, jasno pokazala karakter i snagu Bošnjaka. Odbrana je posvjedočila da smo od naroda (rod, porod, narod), kao biološke činjenice, postali organizirana nacija, kao politička činjenica prvog reda. Pokazali smo da imamo svijest o kolektivnim interesima i zajedničkim ciljevima i snagu da stanemo u jedan saf, čvrst kao bedem neprobojni.

Događaj koji danas obilježavamo otkrio je mnogo šta o našim dušmanima, ali i o nama samima. Njega ponajbolje iskazuje sura Feth, koja je objavljena nekada po povratku s Hudejbije.

Začudno je bilo mnogim mufesirrima zašto Allah, dž. š., govori o pobjedi u trenutku kada se muslimani povlače, u vremenu kada su i mnogi ashabi protestovali zbog odluke Poslanika, a. s., da ne obavi hadž i ne vidi svoju voljenu Mekku.

Bilo je to, treba znati, netom poslije bitke na Hendeku, kada su se muslimani mjesecima grčevito borili za vlastiti opstanak i puko preživljavanje pete godine po Hidžri. Manje od godinu dana nakon toga, Muhammed, a. s., veli muslimanima da treba da obave Hidžru i praktično da idu na milost i nemilost istim onim koji su ih, koliko jučer, pokušali pobiti. I ashabi ga bespogovorno slijede u tome.

I taman kada su bili nadomak Mekke, Poslanik veli da sada idu nazad, bez hadža i bez viđenja Mekke, što je muslimanima bilo nepravo. Uprkos svim tim lomovima, oni daju bejat Poslaniku i vraćaju se nazad u Medinu. E, baš tada Allah objavljuje: .. mi smo tebi dali čistu pobjedu.

I kakva je to pobjeda? To je najbolja pobjeda, jer je Muhammed, a. s., kroz kušnje koje je prošao sa svojim sljedbenicima, od puke mase stvorio nepokolebljive sljedbenike koji su spremni da ga bespogovorno slijede i izvršavaju njegove komande. Tako je stvorio silu koja je nadvladala drevna carstva i civilizaciju koja je preporodila čovječanstvo.

U nekom smislu, rekao bih da je i odbrana Igmana dokaz da smo prešli iz faze nepovezane zajednice u čvrstu, monolitnu naciju i armiju koja bespogovorno izvršava naredbe komandanta Alije Izetbegovića.

Borile su se ovdje jedinice iz Sarajeva, jer je to njihov dom, junaci iz kršne Hercegovine, ali su na predsjednikovu naredbu u pomoć došle i jedinice Sedme muslimanske i Sedamneste krajiške. Vidimo ovdje cijelu Bosnu koja se okupila oko zajedničkog cilja i jedinstvene svrhe, i to je ključna poruka Igmana.

Tako smo svima pokazali da se toprak ili kućni prag ne brani u vlastitoj avliji i čaršiji, već na brdu, i nekada daleko od svoje kuće. Kao što su Zeničani, Travničani i Krajišnici branili Sarajevo sa Sarajlijama, tako su Sarajlije zajedno s nama oslobađale Vlašić, i to je ono iskustvo koje je zlata vrijedno.

Ako budemo svjesni zajedničke sudbine svih nas, od istoka do zapada, od sjevera do juga ove države, onda se moramo okupiti oko jednog cilja, bez obzira gdje živjeli i na kojoj poziciji u državi bili. Tada nema te sile koju ne možemo slomiti i nema tog cilja koji ne možemo ostvariti.

Poštovana braćo, ovakva okupljanja imaju svoju retrospketivnu ulogu jer se sjećamo prošlosti, ali i prospektivnu ulogu jer razgovaramo o budućnosti.

Ma kako se lijepo i ponosno danas osjećali, nama je obaveza pripremati se za neka druga vremena, s punom sviješću da se svijet, geopolitički odnosi i relacije iz temelja mijenjaju.

Mi vidimo da se moćne zemlje ozbiljno pripremaju za različite puteve, za mir, ali i za rat. One svom stanovništvu ne savjetuju, već naređuju da svoje kuće pripreme za nestašice hrane i energije.

Daju im uputstva za različite scenarije, da znaju kako se ponašati i šta činiti u vremenu krize. I mi se moramo lišiti bezbrižne komocije kojoj svjedočimo u našem narodu, igranki i teferiča koji nas zaokupljaju i promišljati o raznim alternativama.

Prisjećam se danas riječi velikog pisca Derviša Sušića, koji je 1987. u romanu "Nevakat" poručivao svima nama: "Upozoravao je da se (Bošnjaci) u vještinama ratničkim još moraju usavršiti, ali ne zato da bi poslužili kao torina po dalekim bojištima, za tuđ račun i ćejf, nego da bi znali sebe i kuće braniti i sinove i unuke odbrani poučiti. Govorio bi, Bosni se crna knjiga piše. Ostat će samo onaj ko je podjednako vješt i poslu i oružju."

Na drugom mjestu on veli: "Ta vremena koja slute na još crnju sudbinu izdržat će samo tvde kuće, sloga u njima i duboka kesa u čekmedžama."

Sve ovo je kazano u predvečerje agresije na našu državu i pet godina pred početak genocida nad ovim narodom. Nismo ga slušali, kao ni mnoge druge umne ljude koji su nam riječima oči otvarali. Zato smo skupu cijenu platili pa su nam zločinci s brda koprene ispred očiju krvavim kamama razgonili.

Nadam se i vjerujem da ćemo biti dovoljno mudri i razboriti da ne dozvolimo da nas iz iste rupe ponovo guje ujedaju. Da shvatimo da ovaj svijet poštuje samo ekonomsku moć i odbambeni potencijal. To nam je poručivao i predsjednik Alija Izetbegović kada je rekao da „moramo biti jaki. Prenesite to znanje našoj djeci. U ovom svijetu se samo snaga poštuje“.

Molimo te, ja Rabbi, da ovoj zemlji i svim ljudima koji u njoj žive podariš mir, da muslimanima Gaze podariš sigurnost i spas. Amin ja rabbel alemin!  

(Preporod.info)