Od petka do petka: muftija bihaćki hfz. Mehmed Kudić

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega lično i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 18. do 24. jula 2025. godine, za čitatelje portala Preporod.info piše hafiz Mehmed-ef. Kudić, muftija bihaćki.

Petak, 18. jula 2025.

Svaki novi dan je dar od Uzvišenog Allaha, ali petak je posebna blagodat. Musliman bi trebao dan započeti sabah-namazom – u džematu, u džamiji ili u okrilju vlastitog doma. Nema boljeg početka dana od ustajanja prije zore i stajanja pred Stvoriteljem.

Već gotovo trideset godina, nakon sabaha, uz kahvu, u tišini jutra, sjedim sa svojom suprugom Sabahetom. To su naši najdragocjeniji trenuci, jednostavni a ipak puni smisla. Sjetimo se tada naše djece, našeg najvećeg bogatstva, naših triju kćeri: Šejme, Iman i Mensure. Svaka od njih danas kroči svojim putem, posvećene svojim zadaćama. Naša roditeljska srca su uvijek s njima, ma gdje bile i kamo god krenule.

Petak je i dan pripreme za džuma-namaz. Ova džuma je drukčija od drugih. Prema protokolu obilježavanja godišnjice stradanja Bošnjaka Prijedora i doline Sane, imam obavezu da u svojstvu bihaćkog muftije održim hutbu. Izuzetno je teško govoriti o boli koja traje decenijama, pred onima koji još uvijek tragaju za kostima svojih najbližih i pred ljudima koji nose teret ličnih tragedija.

Svjestan sam da moje riječi ne mogu umiriti one koji su izgubili svoje najmilije niti mogu ublažiti bol majki koje traže svoje sinove. Nastojim da u hutbi skrenem pažnju na kur'anske poruke koje smo u jednom vremenu bili zaboravili, a koje ukazuju na ispravne staze kojima trebamo hoditi. Kur’an nas uči da ne gubimo nadu, da se držimo istine i da se nikada ne pomirimo sa zlom.

Subota, 19. jula 2025.

Dok pišem ove redove, razmišljam o tome kako svako od nas ispisuje svoj dnevnik djela. Iako bismo htjeli, teško je cijeli život pretočiti u riječi. U sjećanju ostaju oni važni trenuci: polazak u školu, fakultet, svečanosti, događaji koji su mijenjali tok našeg društva. Ali, za većinu dana ne znamo kako smo ih proveli.

U Uredu me dočekuju moji saradnici: Sabahudin Begić, sekretar Muftijstva, mr. Haris Veladžić, rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje, te Nazif Horozović, koordinator za medije. Danas će tabuti sedmerice ubijenih Prijedorčana proći kroz nekoliko krajiških gradova. Uskoro nam se pridružuju Mensur-ef. Ćehić, glavni imam Medžlisa IZ Bihać, gospodin Nijaz Hušić, premijer Unsko-sanskog kantona, i Elvedin Sedić, gradonačelnik Bihaća. Zajedno odlazimo do gradskog mosta, gdje učimo Fatihu, opraštamo se i šaljemo poruku da šehidi nisu zaboravljeni. Jedan od mojih saradnika, duboko dirnut, reče: „Kao da nas posjećuju. Kao da nam govore: mi smo ispunili svoju misiju, a sada je red na vas.“

Potom putujemo u Prijedor, gdje prisustvujemo vjerskom programu i učenju tevhida za žrtve zločina na lijevoj obali Sane. Pred akšam stižemo u Kamičane. Dočekuju nas glavni imami, hfz. Amir-ef. Mahić i Benjamin-ef. Hodžić. Ove godine smo posebno počašćeni prisustvom muftije za Zapadnu Evropu, Senaid-ef. Kobilice, koji je, nakon tevhida koji su proučili imami bihaćkog muftiluka, održao predavanje. On je oženjen iz Kozarca i izuzetno dobro poznaje ovu zajednicu, njenu raseljenost po cijelom svijetu, njene boli i njenu snagu.

Nakon programa, u večernjoj tišini sjedimo s muftijom ljubljanskim mr. Nevzet-ef. Porićem. Ispijamo kahvu. Ponekad ne treba mnogo riječi – samo prisustvo ljudi koji razumiju dubinu boli i veličinu odgovornosti koju nosimo.

Nedjelja, 20. jula 2025.

Za Bosansku krajinu ne postoji tužniji dan od 20. jula. Taj datum je simbol stradanja – u Prijedoru, Kozarcu i dolini rijeke Sane počinjeni su strašni zločini s elementima genocida. Mnogi kažu: „To je bila Srebrenica 1992.“ I svaki put kada to čujem, osjetim snagu tih riječi, jer znamo kroz kakve su strahote ljudi prolazili. Teško je to razumjeti.

Očekujemo veliki broj građana ali i zvanica. U ime Islamske zajednice prisustvuju svi muftije, predvođeni reisul-ulemom, kao i brojni imami.

Nemjerljiv je doprinos reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića u donošenju protokola kojim je ovaj dan uvršten u zvanične datume obilježavanja. U svom obraćanju nakon dženaze za sedmericu nevino ubijenih Bošnjaka, reisul-ulema je u svojoj poruci, između ostalog, naglasio važnost našeg saosjećanja s porodicama šehida, koje su sačuvale dostojanstvo u svojoj boli, ali i pozvao na ustrajnost u traganju za istinom i pravdom za one koji su, nadahnuti mržnjom, izvršili stravičan zločin s elementima genocida.

Ponedjeljak, 21. jula 2025.

Početak je radne sedmice. U našem pozivu teško je napraviti jasnu granicu između radnog i neradnog dana, jer se mnogi programski sadržaji realiziraju upravo vikendom. Zato često kažem da mi je dan u Uredu, zapravo, odmor.

Jutarnji brifing sa saradnicima posvećen je planiranju aktivnosti za tekuću i narednu sedmicu. Analiziramo i protekle događaje, a posebno nas raduje što su mnogi pohvalili organizaciju šehidske dženaze. Javio mi se mr. Suad Mahmutović, koji je bio u ulozi komentatora u studiju RTV-a USK, s informacijom da je ove godine bio najsadržajniji skup. Ovom prilikom bih posebno zahvalio ovoj medijskoj kući, s kojom imamo izvrsnu saradnju.

Naša kuharica Šefika hanuma pripremila je vrlo ukusan ručak. Svojim dugogodišnjim radom i toplinom osvojila je poštovanje svih uposlenika i postala neizostavan dio Muftijstva.

Pred nama je mnogo aktivnosti – potrebno je dodatno zalaganje u realizaciji različitih programa.

Utorak, 22. jula 2025.

Danas je predviđen sastanak s glavnim imamom Medžlisa IZ Bosanska Krupa Muhamed-ef. Begićem, koji će nam predstaviti program otvorenja novosagrađene džamije u džematu Jezerski-Dijelovi. Očekujemo i dolazak reisul-uleme, pa smo razmatrali protokol te posjete.

Predložili smo da reisul-ulema posjeti i Arapušu – rodno mjesto reisa Džemaludina Čauševića, jednog od najznačajnijih intelektualaca prošlog stoljeća. Na taj način, spojit ćemo prošlost i sadašnjost u duhovnom kontinuitetu, koji nam je danas itekako potreban.

Nakon popodnevnog odmora, posjetio me je, u mojoj kući, hadžija Muhamed Ljubijankić, meni veoma drag insan u devedesetim godinama života. Hadžija stalno nosi francusku kapu, veoma mudar i smiren čovjek koji se uvijek interesuje za stanje u Zajednici. Uvijek je cijenio ulemu i najčešće spominje Husein-ef. Đozu.

U predakšamskim satima uputio sam se prema svom rodnom selu Kudići. Put me vodi pored mezarja u kojem su ukopani moji roditelji, hadži Nurija i hadži Adila. Zastajem, učim im Fatihu i dovim Allahu, dž. š., da im podari džennetske perivoje.

Iako nikoga nema u našoj roditeljskoj kući, jer su braća i sestra u inostranstvu, tu osjetim sigurnost i opuštenost. Zajedno s mojom braćom, Zuhdijom, Husnijom i Ramom, te našom dragom i jedinom sestrom Zehidom, jednom godišnje organiziram porodično druženje, gdje nas sjećanja i emocije ponovo, makar nakratko, okupe pod istim krovom.

Srijeda, 23. jula 2025.

Danas sam u Ured pozvao glavnog imama Medžlisa IZ Sanski Most Mirzu-ef. Žerića, kako bismo razgovarali o organizaciji i sadržaju predstojeće manifestacije „Musalla 2025“. S obzirom da se radi o višednevnom vjersko-kulturnom događaju koji okuplja veliki broj vjernika iz cijele Krajine, važno je osigurati da svaka etapa Manifestacije protekne dostojanstveno i organizirano.

Musalla, smještena u Kamengradu kod Sanskog Mosta, jedno je od najvažnijih duhovno-historijskih mjesta Bosanske krajine, a njeno postojanje svjedoči o više od pet stoljeća islamske prisutnosti na ovim prostorima. Danas, Musalla nije samo spomenik prošlosti – ona je živa duhovna spona između naših predaka i nas samih. Posebno je značajno što se tokom Manifestacije organizira zajednička džuma za svih 30 sanskih džemata, čime se šalje snažna poruka vjerskog jedinstva, zajedništva i trajne povezanosti s vrijednostima koje su temelj naše vjere i identiteta.

Ove godine očekujemo još bogatiji sadržaj Manifestacije, s predavanjima, učenjem Kur’ana, kulturnim programom, posjetama mezarjima, dok je centralni dio manifestacije upravo džuma-namaz na lokalitetu Fatihove musalle. Svi ti sadržaji potvrđuju da Musalla nije samo mjesto – to je ideja i zavjet da ćemo čuvati ono što su nam naši prethodnici ostavili i da ćemo to s ponosom predati budućim generacijama.

Četvrtak, 24. jula 2025.

Danas sam s prijateljima boravio u lijepom restoranu uz obalu rijeke Une. U mirisu kahve i razgovoru, uz njene modrozelene valove, osjetio sam zašto je ova rijeka dobila ime Una, jedna i jedinstvena. Njena bistrina i brzina kao da pričaju priče o prošlosti, o gradovima na obroncima i o hrabrim Krajišnicima koji su stoljećima čuvali granicu.

I ove godine veliki broj turista iz raznih dijelova svijeta stigao je u naš kraj. Posebno se ističu gosti s Bliskog istoka, ne po brojnosti koliko po tradicionalnom odijevanju koje privlači pažnju u evropskom ambijentu. Ipak, kažu mi da ih je manje nego prethodnih godina, vjerovatno zbog nestabilne situacije na Bliskom istoku.

U neobaveznom, ali dubokom razgovoru s muftijom Hasanom Makićem, dotakli smo se susreta njegove generacije, onih koji su prije pedeset godina završili medresu. Ove godine njihov generacijski susret održat će se u Bosanskoj krajini.

Dan je završio u toplom i prijateljskom razgovoru s direktorom Medrese, profesorom Zuhdijom Handanovićem i efendijom Suadom Osmanagićem, a nakon akšam-namaza bio sam na kahvi s hafizom dr. Rifetom Šahinovićem. Vrijeme provedeno s ljudima koji dijele iste duhovne vrijednosti uvijek me podsjeti da čovjek, koliko god bio zauzet profesionalnim obavezama, mora imati svoj džemat  i svoj krug ljudi s kojima će obavljati namaze i dijeliti životne trenutke.

Vremenom, profesionalne obaveze prestanu, džemat se mijenja, ali prijatelji i porodica ostaju. Porodica je najveći oslonac – njoj se uvijek vraćamo i iz nje crpimo snagu.

(Preporod.info)