Od petka do petka: Edin Memić

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega lično i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 11. do 17. jula 2025. godine, za čitatelje portala Preporod.info piše Edin-ef. Memić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Travnik.

Petak, 11. jula 2025.

Srebrenica – samo ova jedna jedina riječ bila bi dovoljna da ispuni ovaj dan u ovoj rubrici – dan u kojem je obilježana 30. godišnjica genocida u Srebrenici. Njemu su prethodili brojni sadržaji u domovini i svijetu, a danas je u Potočarima održana komemoracija i klanjana dženaza za sedam žrtava genocida. U Potočarima su bili brojni zvaničnici naše i drugih država, kao i mnoge poznate ličnosti. Upućene su značajne poruke.

Primjetno je da istina o genocidu u Srebrenici nadjačava njegove negatore te da objektivni  medijski sadržaji posvećeni genocidu nadjačavaju negatorske performanse poput onog koji je u Beogradu izveo ratni zločinac Šešelj V. To je znak da, ni nakon 100 godina, govor o Srebrenici kroz sve moguće načine izražavanja (medijski, filmski, književni, naučni, dokumentovani, svakodnevni) ne smije jenjavati. Ohrabrujuće djeluje naša svijest o Srebrenici.

Veliki broj učesnika na “Maršu mira”, veliki broj prisutnih na dženazi iz svih krajeva BiH i svijeta te mnogobrojni sadržaji dokaz su da je naša svijest na visokom nivou i da ona iz forme pamćenja treba prelaziti u formu osiguranja da se nikad više ne ponovi.

Petak je i dan džume. Poruku reisul-uleme slušao sam u Hadži Ali-begovoj džamiji u Travniku, pri čitanju njenog imama hfz. Ibrahim-ef. Bektaša. Inače, imami MIZ Travnik su poruku reisul-uleme dr. Husein-ef. Kavazovića, u formi hutbe, pročitali s mimbera svojih džamija i na taj način svoje džematlije upoznali sa sadržajem iste. Nažalost, slušajući hutbu, bio sam svjedokom negativne, a savremene pojave među nekim muktedijama – upotrebe mobitela za vrijeme hutbe. Hutba je farz za muktediju koju on mora dostojanstveno saslušati bez obzira da li njegovom uhu i pažnji odgovara hatib, ako želi da mu džuma bude validna (kabul). Smiraj ovog dana prošao je u jednoj simboličnoj, ali i tradicionalnoj, aktivnosti građana Travnika – u “mirnoj šetnji” kao znaku sjećanja na Srebrenicu, koja je i ove godine, kao i prethodnih, okupila veliki broj naših sugrađana.

Također, izdvojio bih da je krajem dana, na povratku iz Srebrenice, u neslužbenoj posjeti Travniku boravio turski reis dr. Ali Erbaš sa svojom pratnjom. On je, po vlastitoj želji, proučio ezan u Šarenoj džamiji na akšam-namazu te kao imam predvodio namaz. Bila mi je čast da, u društvu muftije travničkog dr. Ahmed-ef. Adilovića, budem domaćin uvaženom gostu iz prijateljske nam zemlje Turske.

Subota, 12. jula 2025.

Dan nakon kolektivne dženaze u Potočarima, odnosno obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, mediji su prenijeli vijest o provokacijama i uobičajnim orgijanjima usmjerenih protiv Bošnjaka Srebrenice. Pjesme u izvođenju "srpskog Thomspona" Baje Malog Kninđe, čiji stihovi vrijeđaju Bošnjake, puštani su, kako mediji prenose, preko velikih zvučnika ispred pravoslavne crkve.

Za sve nas koji smo samo emocionalno vezani za Srebrenicu i koji se nakon obilježavanja godišnjice genocida vraćamo u svoja korita života, ostaje pitanje kako Bošnjaci tih i drugih područja žive svoje dane i noći, od jedne do druge godišnjice? 

Dva važna osvrta o Srebrenici, poslije 11. jula, dao je na svom Facebook profilu poštovani Nedim Hrbat, koji je najprije izvijestio kako je dan nakon dženaze veliki broj ljudi boravio u Potočarima i Srebrenici, a nešto kasnije izdvojio i neke vlastite perspektive 11. jula. Toplo preporučujem za čitanje. Današnji dan prošao je u znaku gašenja programa Al Jazeera Balkans nakon 14 godina emitovanja, medija koji  je ocijenjen kao svjetionik istine. Sjećam se vremena kada je ova medijska kuća ušla u medijski prostor BiH. Bilo je to vrijeme u kojem je IZ često bila metom pristrasnog i neobjektivnog izvještavanja i informisanja, najčešće putem Javnog servisa. Tada mi je jedan prijatelj kazao: "Dolaskom Al Jazeere objektivnost u novinarstvu dobit će nove dimenzije." Žao mi je što jedan ovakav medij odlazi, ostavljajući iza sebe 200 svojih radnika.

Nedjelja, 13. jula 20025.

Nad Travnikom je svanulo jedno blago ljetno jutro. Pogled sa Starog grada prema centru, gdje su grupisane zgrade nove i stare gradnje, ili prema Osoju, Skoku i Ilovači, starim naseljima, u kojima crveni krovovi kuća djeluju impresivno, pružaju jedan umirujući osjećaj. Te prizore sam posmatrao iz bašte obližnjeg hotela, nasuprot srednjovjekovne tvrđave koja,  iz godine u godinu, plijeni pažnju turista koji i ovog jutra dolaze iz svih krajeva svijeta. U tom razgledanju neizostavna je kupola travničke Jeni džamije. Zbog njenog imena (tur. jeni – novo/a) razmišljao sam o činjenici kako u našoj zemlji ima priličan broj džamija koje nose naziv “Nova”.

Dobile su ga po tome što su sagrađene na mjestu stare ili u njenoj blizini. Ali, davaoci imena možda nisu vodili računa da će, protokom vremena, i ta nova džamija postati stara. Eto, baš se to odnosi na travničku Jeni džamiju. Po imenu nova, a po trajanju najstarija je travnička džamija, sagrađena 1549. god. Ona je danas jedan arhitektonski i duhovni biser grada. U njenom haremu je ukopan Abdullah-paša Teftedarija čije riječi, izrečene u času smrti, i danas žive: "Glavu ću dati, kamena zemlje (Bosne) ne dam."

Kada mi to dozvoljavaju vrijeme i obaveze, onda dobar dio nedjelje provedem u čitanju knjiga, a manje u čitanju vijesti. Tako je bilo i ovaj put. Na mom repertoaru već se nekoliko dana nalazi Kurtubijeva "Tezkira", koju su preveli Senad Ćeman, Almir Fatić i Sabahudin Skejić. Vrijedno djelo za opomenu svakom čovjeku koji "misli mrijeti".

Ponedjeljak, 14. jula 2025.

Koliko god obaveze bile učestale u toku radne sedmice u MIZ Travnik, ipak je u ovom dijelu godine njihov intenzitet manji. Iza nas su 515. dani Ajvatovice, manifestacije u okviru koje je i Medžlis Travnik bio domaćin nekoliko programskih sadržaja. Osim toga, iza nas je i još jedna uspješna školska i mektepska godina. Ipak, poslovi i obaveze traju i dalje. Ono što treba analizirati u protekloj sedmici i pripremati za tekuću, Kolegij Medžlisa uradi već u jutarnjim satima. Tako je bilo i danas. Osim toga, u posjetu sam primio i članove Organizacionog odbora Manifestacije "Meokrnje 2025.", s kojima smo dogovorili detalje oko učešća Medžlisa. Želim ovdje napomenuti da je Meokrnje prva oslobođena kota u BiH 1992. godine, da je do rata taj lokalitet bio poznat po obilježavanju tekovina antifašističkog rata (1942-1945), da je na njemu zvjerski ubijena cijela porodica Alage Zelkanovića (1992) čiji su mezarovi danas obilježeni, te da taj lokalitet svake pretposljednje nedjelje u julu biva mjestom gdje se posebnim programom obilježava sjećanje na antifašizam iz Drugog svjetskog rata i antifašizam iz perioda 1992-1995. god.

Pred kraj oficijalnog radnog dana, razgovarao sam i s Ismetom Memagićem, s kojim smo dogovorili travničku promociju njegove knjige, koja govori o uticaju namaza na zdravlje čovjeka, pod nazivom "Namazom i do zdravlja."

Promociju smo zakazali za 25. juli u Islamskom centru na Kalibunaru.

Utorak, 15. jula 2025.

Kada bi svakog dana birali najfrekventniji pojam na internetu, onda bi to, bez sumnje, ovoga dana bio termin balija.  Lavinu komentara i tumačenja tog pojma izazvala je izjava ministra vanjskih poslova  BiH koji je ovaj termin upotrijebio u vlastite svrhe, braneći svoju ličnost i stavove. Nema sumnje da se u najširem značenju ovaj termin upotrebljava kako bi se uvrijedilo Bošnjake i, stoga, nije prilično nikom, a kamoli Bošnjaku da ga upotrebljava. A ovo nije prvi put i nije s jedne adrese.

Međutim, naše ponašanje je uglavnom navijačko. Arapska izreka Lažac iz našeg plemena draži nam je od iskrenog iz tuđeg plemena,sasvim se može preslikati na naš diskurs – lažac iz našeg tabora draži nam je od iskrenog iz tuđeg tabora. Mi ne težimo istini, osim onoj koja će potvrditi naše stavove i ne težimo pravdi, osim onoj koja će nama donijeti zadovoljštinu.

Ono što posebno zabrinjava je diskurs među politikama, posebno bošnjačkim. Animoziteti, uvrede, optužbe su takvog intenziteta kao da nema nikakve prijetnje za opstanak ove zemlje i njenog većinskog naroda. Nekada mi se čini da živući protagonisti ideje o njenoj podjeli zadovoljno trljaju ruke na svaku našu svađu. Umjesto da energiju trošimo na svakodnevnu odbranu domovine, mi je trošimo na odbranu jedni od drugih. I na međusobne napade.

Srijeda, 16. jula 2025.

Poslovi u Medžlisu idu ustaljenom dinamikom. S vremena na vrijeme, ljudi u instituciju dolaze različitim povodima i s različitim potrebama. Nekada je to smrtni slučaj, nekada je to odgovor oko šerijatskih vjenčanja. Ne ispraćamo samo ljude na onaj svijeet, ispraćamo ih i u novi život, kroz brak, preporuke za smještaj u studentske domove, za stipendije. Danas smo u Medžlisu  imali zakazan sastanak sa 16 predsjednika džematskih odbora, s ciljem daljnjih aktivnosti na terenu.

Lično smatram da su predsjednici džematskih odbora i blagajnici u džematima na terenu ljudi koji rade veliki posao za svoje džemate i Zajednicu. Sasvim je evidentno kako interes za takvom vrstom aktivnosti i angažmana jenjava iz godine u godinu, kao što jenjava interes za imamskim pozivom. Nisam siguran u kojem smjeru će se kretatati interes i jednog i drugog, ali ćemo morati iznalaziti rješenja kojima bismo oboje trebali učiniti interesantnim.

Nakon spomenutog sastanka i zadovoljavajućih signala na istom, još jedanput sam se, u saradnji s muftijom travničkim dr. Ahmed-ef. Adilovićem, konsultirao u vezi sa sutrašnjom tribinom u Travniku pod nazivom "Logori Omarska i Keraterm – mjesta užasa i zločina", koja je planirana kao dio sadržaja Dana sjećanja na teške ratne zločine s elementima genocida u Prijedoru i Dolini Sane. Želja nam je da govor o ovoj važnoj temi dopre do što većeg broja naših sugrađana, a posebno mladih.

Četvrtak, 17. jula 2025.

Bez obzira kako život jako pulsira u meni i oko mene, poneka smrt, a posebno smrt dragih i važnih ljudi, taj puls umiri i oslabi barem za trenutak. Jutros me “zatekla” vijest o preseljenju na bolji svijet komandanta i šejha Halila Brzine. Jedan po jedan, odlaze naši velikani ostavljajući za sobom uspomenu na svoj život "ispod sablji". Halil Brzina, rahmetullahi alejh, služio je dinu i vatanu. Također, danas smo dženazu klanjali jednom “običnom” čovjeku u džematu Maline. Zvao se Nijaz Zlatić.

Borac Armije RBiH, a nakon rata veseli i šaljivi taksista čija će velika dženaza pokazati da se ljubav ljudi zasluži otvorenošću i jednostavnošću prema njima. Za njega je na dženazi njegov imam Aldin-ef. Mehmedović kazao: "Nijaz je volio hodže, volio džemat i volio džamiju."

Iza ljudi poput Halila i Nijaza ostaje praznina, koju su oni svojim životom ili stilom popunjavali. Poslije dženaze rahmetli Nijazu, vratili smo se u Travnik kako bismo prisustvovali već spomenutoj tribini o prijedorskim logorima smrti. Ne znam kada sam posljednji put prisustvovao nekoj tribini na kojoj je obilje zastrašujućih podataka i teška kazivanja preživjelih logoraša držala budnim auditorij u sali Općine Travnik. Tek s vremena na vrijeme tišinu u sali prekidao je poneki uzdah ili plačni jecaj. Zahvalan sam organizatoru tribine, domaćinu i samim izlagačima.

Ovaj dan završavam posljednjom pripremom za ono što slijedi sutra. U svojstvu glavnog imama, u nijetu sam predvoditi džumu-namaz u džematu Han Bila, nakon čega ću posjetiti bolesnog mladića Emsada Osmanovića i uručiti mu novčanu donaciju kao podršku u njegovoj predstojećoj operaciji, te u svojstvu organizatora ispratiti najavljenu promociju knjige "Imami Srebrenice 1992-1995", autora Alije-ef. Jusića.

Promociju organiziramo u sklopu obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici. Sa Srebrenicom smo počeli ovu rubriku. Sa Srebrenicom je i završavamo. A između tog dvoga stoje mnoga naša druga stratišta. Naša,  bošnjačka. Naša, jer smo za njihove naredbodavce i izvršioce bili samo balije. “Mrske balije”, kako su govorili.

(Preporod.info)