Akšam u Potočarima 11. jula: Tišina, pojedinačne posjete i roditelji s djecom
Jedno važno upozorenje, koje je prethodnih dana bilo dio javnog prostora, odnosi se na porodičnu obavezu obilazaka lokaliteta koji svjedoče o genocidu i zločinima nad Bošnjacima.
Prilika za nešto takvo je, svakako, komemoracija i kolektivna dženaza 11. jula, kada se mogu čuti pojedinačna svjedočenja i zvanična obraćanja.
Svjedočenja su važna, jer slušaocu i sagovorniku sugerišu koliko je teška, a u toj težini jedinstvena, svaka lična priča.
Sugerišu kako se iza svakog broja krije naglo prekinut životi te na kakve je okrutnosti spreman zločinački um.
Važni su i zvanični govori, jer u javni prostor šalju artikulisane argumente o genocidu, doprinose širenju istine i svjedoče da odbrana istine, nasuprot narativa negiranja, ima svoje zagovornike i prijatelje.
Nakon ove dvije perspektive, progovara i tišina, a u Potočare su večeras dolazili oni koji su i nju htjeli poslušati, porodice, roditelji s djecom, manje grupe...
Obilaze mezarje, gledaju i tiho razgovaraju. Čujem rečenice na bosanskom, engleskom, njemačkom, francuskom i turskom jeziku – uvijek su fascinantni primjeri spajanja različitosti u jednoj tački.
Ovdje je odnos prema zlu za tačka spajanja.
Grupa Bošnjaka u džematskom namazu na Musali. Posmatram ih i želim sebi zvučati idealistički – neka nama safova, sedžde i osude zla na svakom koraku i našoj svakodnevnici.
(Nedim Gondžić/Preporod.info)
