Saliha Đuderija: Institut za nestale suočen s izazovima, ali i neumornom potragom

Na obilježavanju 30. godišnjice genocida u Srebrenici, u okviru Specijalnog programa Radija i Televizije BIR, koji se realizuje uživo iz Memorijalnog centra u Potočarima, gošća je bila Saliha Đuderija, jedna od direktorica Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine.

Razgovarano je o ključnim pitanjima i o procesima traženja, identifikacije i ukopa preostalih žrtava genocida, kojih, prema riječima Đuderije, još uvijek ima oko hiljadu.

– Institut za nestale osobe postoji gotovo 20 godina i jedan od najvažnijih zadataka od početka bio je identifikacija žrtava genocida u Srebrenici. Međutim, posljednjih godina suočavamo se sa sve većim problemom nedostatka tačnih i korisnih informacija o lokacijama masovnih i pojedinačnih grobnica – kazala je Đuderija.

Iako je do sada ekshumirano na stotine tijela, iz više od 84 masovne i pojedinačne grobnice, mnogi posmrtni ostaci su nepotpuni, a veliki izazov predstavlja činjenica da su dijelovi tijela jedne osobe pronađeni na više lokacija.

– Imali smo slučajeve da su kosti jedne osobe pronađene na pet različitih lokacija – naglasila je Đuderija, ističući monstruozni pokušaj zločinaca da prikriju tragove zločina prekopavanjem i premještanjem tijela nakon samog genocida.

Identifikacija se, uglavnom, temelji na DNK analizi, a porodice se često suočavaju s teškom odlukom da obave dženazu s nekompletnim posmrtnim ostacima svojih najmilijih.

– I ove godine radimo 89 reasocijacija – proces u kojem naknadno pronađene kosti dopunjuju već ukopana tijela – dodala je, naglašavajući da porodice, i pored boli, pronalaze smiraj kada znaju da su njihovi najmiliji ukopani i da imaju mjesto na kojem mogu proučiti Fatihu.

Đuderija je u razgovoru potvrdila i postojanje „zida šutnje“ među onima koji posjeduju informacije o skrivenim masovnim grobnicama, ali ih uporno kriju.

– Nažalost, ima ljudi koji znaju gdje se nalaze grobnice, ali još uvijek šute. Svaka, pa i najmanja informacija, može pomoći u identifikaciji i pronalasku nestalih – apelovala je.

Modernizacija procesa potrage također je tema kojom se Institut aktivno bavi. Iako su finansijski ograničeni, ulažu napore da uvedu nove tehnologije kao što su georadari, dronovi i satelitski snimci, kako bi efikasnije locirali moguće lokacije grobnica. Međutim, Institut i dalje u velikoj mjeri ovisi o međunarodnoj podršci, jer državna sredstva nisu dovoljna za potrebe modernih istraživačkih metoda.

Politička klima i negiranje genocida i dalje otežavaju rad Instituta.

– Mi se i dalje tretiramo kao obična budžetska organizacija, bez strateškog planiranja, jer radimo po privremenim budžetima. Sve to utiče na naš kapacitet jer radimo posao koji zahtijeva ozbiljne resurse, znanje i posvećenost – ističe Đuderija.

Unatoč svemu, Institut za nestale BiH i dalje se smatra jednom od najuspješnijih institucija u svijetu po broju identifikacija putem DNK metode. U slučaju Srebrenice, gotovo su sve identifikacije potvrđene DNK analizom, dok je u drugim regijama BiH preostao veliki broj slučajeva klasičnih identifikacija, koje sada dovode do sumnje i mogućih grešaka.

Đuderija ističe važan slučaj iz 1996. godine kada su u Tihovićima identifikovane osobe za koje se kasnije, DNK analizom, ustanovilo da su zamijenjene, a ispravna identifikacija došla je tek 14 godina kasnije.

Na samom kraju razgovora, uputila je apel svim građanima Bosne i Hercegovine i dijaspore.

– Ako imate bilo kakvu informaciju, koliko god se činila beznačajnom, podijelite je s nama. Vaš trag može biti ključan. Pomozite da majke Srebrenice ne umiru prije nego što pronađu kosti svojih sinova – poručila je.

(Preporod.info)