Nedim Malkočević: Kroz predstave "Srebrna krv" i "Srebrene suze" želimo reći da nam se to nikada ne ponovi!

Nedim Malkočević, mladi tuzlanski glumac, svojim je radom dao pečat istini o Srebrenici. Malkočević koji je režirao predstave "Srebrna krv" i "Srebrene suze", djela koja snažno progovaraju o genocidu u Srebrenici, u Specijalu Radija i Televizije BIR govorio je koliko ove dvije predstave dopiru do publike i kakve su reakcije.

Malkočević kaže da je inicijator predstave „Srebrne krvi“ bio njegov kolega Samir Karić, koji je dugo vremena izvještavao o Srebrenici i pribavljao materijal. Upravo taj materijal poslužio je da se istina o genocidu širi kroz predstave ovog mladog glumca.

Namjera im je, kaže, bila da kroz predstavu ljudi saznaju istinu o Srebrenici.

– Tada je to bio neki zahvat iza kojeg smo mi malo stidljivo stajali, jer smo se bojali šta otvaramo i u kom smjeru ćemo ići, šta ćemo podsjećati time. Ali, imali smo veliku želju i potrebu da, u okviru posla i onoga što mislimo da umijemo da radimo, damo neki svoj doprinos Srebrenici. Za predstavu Srebrna krv” sam posebno emotivno vezan jer je na njenim temeljima nastala i predstava "Srebrene suze". Ona se zasniva u principu na istom tekstu, samo u izmijenjenoj režijskoj postavi, s dodavanjem određenih scena koje su trenutno aktuelne, koje podsjećaju na to šta mi ne smijemo zaboraviti, a šta nam se i dalje dešava uporno – kaže Malkočević.

Poručuje da predstavama želio poručiti da Srebrenicu ne obilježava samo od 11. do 11. već da je nosi u srcu kako se to nikada više ne bi ponovilo. Dodaje da je posjećenost gdje su igrali predstavu širom svijeta odlična.

– U razgovoru s publikom vidio sam da su, uglavnom, tu bili ljudi koji su na direktan ili indirektan način preživjeli Srebrenicu i prošli sve to. Nekako sam imao osjećaj da sam im samo, neću reći dolio ulje na vatru, već sol na ranu, podsjetio sam ih na sve ono što su oni prošli. Svakako, meni je drago to u smislu da smo napravili projekat s kojim se oni mogu identifikovati i reći: "Da, to je tako bilo i vi ste na pravom putu." Ali, moja namjera je prvenstveno bila da to gledaju i doživljavaju ljudi koji nisu preživjeli Srebrenicu, koji nisu upoznati s činjenicama o Srebrenici i koji nisu dovoljno empatični vezano za Srebrenicu – kaže Malkočević.

Igrajući predstavu, ističe, da su neke nove generacije i društva, značajno promijenili svoja stremljenja, svoja shvatanja i poglede na svijet i okolnosti koje nas okružuju, pa samim tim i predstavama o Srebrenici.

– Ali, mi smo opet po istim principima nastavili to da radimo i s istim naumom, da pokažemo društvu ono što mislimo, zapravo želići da kažemo: "da nam se to nikada ne bi ponovilo" – istakao je Malkočević, dodajući da su predstave koje su igrali imale utjecaj na ljude.

Naglasio je i značaj angažirane umjetnosti, one kojoj je cilj i svrha podstaći na razmišljanje, pričanje o određenoj temi, izvođenje zaključaka.

– Ako ništa drugo, o tome se razgovara, razgovara se: "A čekaj, tu je ta scena, ona ukazuje na to i na to, pa to se nama danas dešava... Znači da ipak ima tog nekog buđenja, uslovno rečeno buđenja. U tom smislu, ja bih najviše volio da mlade generacije generalno praktikuju i pozorište i teatar i film i umjetnost generalno, i da je razumiju, da je pokušavaju razumjeti i da budu unutar tog svijeta u smislu otkrivanja, pa će se to samo po sebi jedno po jedno razvijati – navodi Malkočević, koji dodaje da će i u narednom periodu ove predstave imati "neki svoj život".

(Preporod.info)