Učesnici 14. ultramaratona Vukovar – Srebrenica iz Potočara: Svaki korak boli - da se nikad više nikome ne desi genocid

Učesnici 14. ultramaratona Vukovar – Srebrenica, koji organizuje Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, iz Potočara su poslali poruke: "Da se nikad nikome genocid ne desi".

U Specijalnom programu Televizije i Radija BIR, posvećenom 30. godišnjici genocida u Srebrenici, Miroslav Dudić-Lovrić, Duško Štrbac, Mirsad Softić i Dražen Ćućić, koji su ultramaraton Vukovar – Srebrenica trčali u pet etapa i prešli 227 kilometara, navode da na svoj način žele podsjetiti na sve žrtve Vukovara i Srebrenice te pozvati na mir, toleranciju i suživot.

– Ovdje sam, u Srebrenici, po drugi put. Prošle godine mi je bila premijera, s ljudima pored mene. Za mene lično, ovo fizički uopće nije nikakva daljina, ali emotivno svaki korak je bolio i svaki korak boli – svaki put kada se dođe ovdje. Jer, mi znamo koju sve težinu nosimo sa sobom, koju poruku – poruku mira. Treba i znati oprostiti, treba moći oprostiti, treba htjeti. To bi bio apel s naše strane i zato pokušavamo to iskazati na ovaj naš način, ovim našim činom, ultramaratonom na daljinu – kazao je Miroslav Dudić-Lovrić.

Ističe kako ovaj poduhvat nije nimalo lagan, ni fizički, ni psihički.

– Osjećaje je teško opisati. U Vukovaru je počinjen prvi genocid, a ovdje je, nažalost, završen genocid. Mi, spartanci, smatram da trebamo biti primjer i pružati ruku pomirenja. Zaboraviti se ne može, ali oprostiti se može i trebamo živjeti kako smo živjeli do sada, u slozi i miru – istakao je Duško Štrbac, idejni začetnik ultramaratona.

Mirsad Softić kazao je kako su maratonci, dok trče, i gladni, i žedni, i umorni. No, to nije ni blizu onoga šta su preživjele žrtve genocida.

– Ovdje su ljudi čekali na egzekuciju, gladni i žedni. Nisu im dopustili čak ni da umru časno. Nema kompromisa kad su u pitanju i Vukovar i Srebrenica. Ovi časni ljudi koji su s nama tu dolaze iz Hrvatske, oni su nam već davno dali do znanja kako se njeguje kultura sjećanja na sve žrtve – naveo je Softić.

Dražen Ćućić kaže da učesnici svake godine nose poruku mira, no, dodaje da se iz godine u godinu osjećaji “produbljuju”.

– Svi smo nekako svjesni šta se događalo na ovim prostorima prije 30 godina. Ja sam otac, roditelj sam dvoje djece, i uvijek se stavljam u poziciju da su u ovom ratu ubijana žena i djeca. Ubijani su civili koji se nisu mogli braniti, koji nisu nikome ništa krivi, nisu nosili oružje. To me najviše boli u svemu tome, jer sam samo čovjek. Boli me ta nepravda. Boli me nepravda što dobar dio njih nikad nije odgovarao za svoje zločine, a počinjen je genocid na ovim prostorima i dalje se taj genocid negira, i dalje političke elite truju mlađe generacije i negiraju sve ovo što se ovdje dogodilo – istakao je Dražen Ćućić.

(Preporod.info)