Bihać: Dostojanstveno obilježavanje 30. godišnjice genocida u Srebrenici

Bihać njeguje posebnu empatiju i suosjećanje sa žrtvama genocida u Srebrenici te se na poseban način uvijek prisjeća i pamti ovaj najveći zločin na tlu Evrope u posljednjih pedeset godina.

Tako su prije dva dana učesnici ovogodišnjeg obilježavanja 30. godišnjice genocida, na Gradskom stadionu u Bihaću, izveli performans "8372" i formirali veliki srebrenički cvijet. Riječ je o aktivnosti u kojoj svi učesnici ovogodišnjeg Marša mira, bajkeri, biciklisti i oni koji planiraju 11. jula prisustvovati dženazi u Potočarima, formiraju broj 8372 – simbol broja ubijenih u genocidu u Srebrenici. Žene, obučene u bijelo i zeleno, formirale su srebrenički cvijet, prečnika 17 metara.

U ovoj aktivnosti učestvovalo je nekoliko stotina građana Bihaća i Unsko-sanskog kantona.

Organizatori ovog događaja bili su Udruženje "Horizont" i Asocijacija "Iskre" iz Bihaća, uz podršku Medžlisa Islamske zajednice Bihać, Vlade Unsko-sanskog kantona i Grada Bihaća. Predsjednik udruženja "Horizont" Elvir Muslić podsjeća da je ovogodišnji performans jedanaesti po redu, te da članovi Udruženja po dvadeseti put učestvuju u Maršu mira iz Bihaća prema Potočarima, preko Nezuka.

– Naš način obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici, kroz performans "8372", zapravo je veoma jednostavan ali i jedinstven na području cijele Evrope. Srebrenica je naša kolektivna rana i ovim činom jasno poručujemo da genocid u Srebrenici nikada nećemo zaboraviti. Svake godine ćemo godišnjicu obilježavati na poseban način, a tokom cijele godine ćemo biti uz naš narod u Srebrenici i cijelom Podrinju – poručio je Muslić.

Snažnu podršku udruženju "Horizont" pruža i Asocijacija "Iskre" iz Bihaća. Direktorica Šemsa Duraković–Zulić ističe da je riječ o posebnom događaju i posebnom povodu te da je njegovo organiziranje svake godine veoma zahtjevno, zbog brojnih fizičkih, emocionalnih i vremenskih izazova. Ipak, volja i spremnost žena da doprinesu ovom događaju jače su od svih prepreka.

– Već jedanaest godina formiramo ovaj cvijet – najtužniji cvijet. Emocije su uvijek pomiješane. Prisjećamo se onoga što se dešavalo tokom rata, a to je genocid nad nevinim narodom. No, ovaj cvijet je istovremeno i simbol ponosa, prkosa i čiste savjesti. Znamo da smo kćeri, majke, žene i sestre najboljih sinova bosanskih. Nismo rađale zločince i nismo dozvolile da se u naše ime čine zločini. Ovaj cvijet nije jednostavno napraviti ni fizički, ali zahvaljujući uigranom timu iz Asocijacije "Iskre", izradu cvijeta, okupljanje i raspoređivanje više od tri stotine žena na velikim vrućinama realizujemo s puno ljubavi i posvećenosti. Sve dosadašnje prepreke, Bogu hvala, uspješno smo prevazišli – zaključila je Duraković-Zulić.

Pored formiranja cvijeta i broja, i prateći program bio je vrijedan pažnje. Uvod je obilježen intoniranjem državne himne, učenjem Fatihe i minutom šutnje, te izvođenjem ilahije "Šehidi" i oratorija "Srebrenički inferno". Tekst oratorija napisao je pjesnik Džemaludin Latić, a muziku je komponovao Đelo Jusić. Dugo godina oratorij je izvodila Emana Imširović, dok posljednjih godina ovu ulogu preuzima učenica IV razreda osnovne škole Asja Hodžić, koja je podijelila svoje utiske.

– Svake godine s porodicom prisustvujem obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici i učestvujem u programu. Moja mama i ja obučemo bijelu odjeću, dok braća s babom stoje u broju 8372. Već dvije godine izvodim "Srebrenički inferno" i svaki put sam veoma uzbuđena i osjećam malu tremu. Ipak, sve to radim da dam svoju podršku Srebrenici. Također, želim reći da kao dijete suosjećam s djecom u Gazi i oni imaju pravo na život, pravo da uživaju u djetinjstvu – poručila je Asja.

Ilahiju "Šehidi" ove godine izvela je učenica Gazi Husrev-begove medrese Lamija Ćehić, dok je svoj autorski tekst "Gospodaru moj..." čitala novinarka RTV USK Dijana Begović.

Nakon performansa na Gradskom stadionu, kolona učesnika uputila se prema Gradskom trgu u Bihaću, gdje je upriličena promocija knjige Emira Bektića, svjedoka genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Riječ je o knjizi "Kada osvaneš sam", u kojoj autor govori o gubitku svojih najmilijih i suočavanju sa životom nakon genocida.

– Knjiga "Kada osvaneš sam" objavljena je 2017. godine i i dalje živi. Prevedena je na engleski i turski jezik. Zahvalan sam organizatorima programa posvećenog 30. godišnjici genocida, posebno Udruženju "Horizont" koje me je pozvalo. Knjiga je do sada dobila izuzetno pozitivne kritike, kako kažu, čita se u jednom dahu. Dobitnik sam i Novinarske nagrade "Nino Ćatić", što je svojevrsno priznanje i meni i knjizi, imajući u vidu da je novinar Ćatić putem radio veze molio za pomoć Srebrenici i izvještavao o strahotama koje su tada dešavale, što sam na neki način, i ja uradio nakon što je genocid počinjen – kazao je Bektić.

Ova godišnjica je jedna u nizu, iako je okrugla, ona je samo broj. Jer svaka će godišnjica biti dostojanstveno obilježena, a svaka žrtva genocida u Srebrenici sačuvana od zaborava. To je i završna poruka ovog programa posvećenog 30. godišnjici genocida, upriličenog u Bihaću.

(Preporod.info)