Tri decenije nakon genocida u Srebrenici: Presude postoje, ali pravda nije potpuna

Trideset godina nakon genocida u Srebrenici, međunarodni i domaći sudovi izrekli su brojne presude, ali mnogi počinioci i dalje izmiču pravdi. Iako su međunarodne instance jasno utvrdile činjenice, pravda u Bosni i Hercegovini i regionu još je daleko od dovršenog procesa.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) postavio je temelje pravne istine o genocidu u Srebrenici. Presudom iz 2001. godine, general Radislav Krstić postao je prva osoba osuđena za genocid u Hagu. Kasnije su na doživotne kazne osuđeni i ključni lideri tadašnje RS-a Radovan Karadžić i ratni zločinac Ratko Mladić, koje je Sud proglasio političkim i vojnim arhitektima genocida, prenosi Deutsche Welle.

Ukupno je ICTY, zajedno s nasljednim Mehanizmom za međunarodne krivične sudove, izrekao više od 700 godina zatvora za zločine u Srebrenici, uz najmanje sedam presuda koje formalno sadrže kvalifikaciju genocida.

Sud BiH osudio je 28 osoba na ukupno 464 godine zatvora, a 14 njih je proglašeno krivima za genocid. Najznačajniji slučaj ostaje masakr u skladištu zadruge u Kravici, gdje je ubijeno više od 1.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Ipak, tempo procesuiranja opada. Prema podacima Balkanske istraživačke mreže (BIRN), trenutno je u toku samo pet suđenja, od kojih su dva započeta ove godine. Sve je manje svjedoka, optuženi umiru, a novi predmeti gotovo da se više ne otvaraju.

– BiH je u finalnoj fazi procesuiranja. Nedostatak regionalne saradnje, biološki razlozi, ali i političke opstrukcije dodatno usporavaju pravdu – ističe Denis Džidić, direktor BIRN-a BiH.

Iako su u Srbiji vođeni postupci zbog zločina u Srebrenici, nijedna presuda ne sadrži kvalifikaciju genocida. Suđenja su ograničena na saučesništvo, bez direktne odgovornosti i priznanja genocida kao takvog.

Uz to, veliki broj osumnjičenih nalazi utočište u Srbiji, gdje im, prema riječima Džidića, „biva pružena zaštita“. Loša saradnja između pravosuđa u BiH i Srbiji ostaje jedan od ključnih problema u procesu suočavanja s prošlošću.

Uprkos historijskim presudama i utvrđenim činjenicama, borba za pravdu i dalje traje. Mnogi nižerangirani učesnici zločina nikada nisu procesuirani. Otvorena su i pitanja reparacija, prava žrtava i nestalih osoba.

– Vrijeme je da BiH, pored sudskih procesa, aktivnije koristi i druge mehanizme tranzicijske pravde – poput reparacija, memorijalizacije i edukacije – poručuje Džidić.

U tom kontekstu, posebno se ističe rad Memorijalnog centra Srebrenica, koji prikuplja i čuva svjedočanstva, dokumente i građu o genocidu.

Danas, istina o genocidu u Srebrenici više nije samo pravno već i političko pitanje. U mnogim sredinama prisutno je otvoreno negiranje sudskih presuda, umanjivanje ili relativizacija zločina, čime se dodatno vrijeđa dostojanstvo žrtava i preživjelih.

Trideset godina nakon jula 1995, genocid u Srebrenici ostaje rana koja nije zaliječena. I dok su sudovi donijeli presude, društvo još traži pravdu – potpunu, nedvosmislenu i priznatu. Jer istina, ako je ignorisana, ostaje polovična. A pravda – neostvarena, prenosi Deutsche Welle.

(Preporod.info)