Izraelski vojnici pogubili njenog oca i brata, pa ismijavali preživjele

Gladni, prestravljeni i nagurani u malom stanu, dok su izraelski udari potresali područje oko njih.

Tako su Hadeel Saleh i njena devetočlana porodica proveli nekoliko dana u martu 2024. godine, tokom nasilne izraelske racije na bolnicu al-Šifa u Gazi i okolno naselje.

Njihovu agoniju prekinuli su deseci izraelskih vojnika koji su bez upozorenja upali u kuću.

Bez oklijevanja, ustrijelili su njenog 60-godišnjeg oca. Kada je njen stariji brat pritrčao da pomogne, i njega su ubili.

Tokom racije na bolnicu, izraelske snage su je stavile van funkcije, a zatim su išli od vrata do vrata u okolnim zgradama, ubijajući po volji i prisiljavajući preživjele na bijeg.

Opsada bolnice al-Šifa

Saleh, 21-godišnjakinja, kaže da je njena porodica bila prisiljena bježati više puta tokom prve godine rata, nakon što im je dom uništen u ranijem bombardovanju.

Njihovo posljednje utočište bio je stan blizu bolnice al-Šifa, kod kružnog toka Haidar Abdel Shafi.

– Naša situacija je bila izuzetno teška. Bila je to naša deseta seoba, i desila se tokom ramazana – rekla je za MEE.

Prema njenim riječima, hrane je bilo vrlo malo, robe gotovo da nije bilo, a sve svoje stvari su morali ostaviti zbog ponovljenih bježanja i nedostatka prevoza.

U ranim jutarnjim satima 18. marta 2024. godine, izraelska vojska je pokrenula veliku raciju na bolnicu al-Šifa, uz intenzivne zračne napade i artiljerijsku vatru na okolna naselja.

Nakon što su tenkovima i vojnim vozilima opkolili područje, izraelski vojnici su upali u zgrade u blizini bolničkog kompleksa, vršili pogubljenja na licu mjesta i u manje smrtonosnim susretima – nasilno izbacivali stanovnike iz njihovih domova.

– Oko 2.30 ujutro, probudila nas je intenzivna pucnjava u blizini, zajedno s raketama, tenkovima i intenzivnom aktivnošću aviona. Bili smo prestravljeni. Pokušali smo saznati šta se dešava, ali nismo mogli. Kasnije smo saznali da je to racija na bolnicu al-Šifa –  prisjetila se Saleh.

Poput mnogih u tom području, porodica Saleh bila je faktički pod opsadom. Danima nisu mogli napustiti dom, a kamoli pobjeći iz tog dijela grada.

– Ti dani su bili nevjerovatno teški. Nismo mogli ni iftariti, ni klanjati, čak ni upaliti lampu da bismo vidjeli u mraku – rekla je.

Dodala je da su vojnici bili svuda, a tenkovi su se stalno kretali.

– Nije bilo izlaza kazala je Saleh.

Porodica je ostala skrivena osam dana, dok izraelske snage nisu stigle do zgrade u kojoj su se krili.

Pogubljen iz neposredne blizine

Oko 3.00 sata ujutro, 26. marta, dok su se pripremali za sehur, više od 60 izraelskih vojnika ih je zaskočilo.

– Raznijeli su ulaz u zgradu zvučnim bombama i eksplozivom. Bili smo u prizemlju. Zatim su razvalili vrata našeg stana i upali, pucajući prije nego što su nas uopšte vidjeli – ispričala je Saleh.

Svi članovi porodice su šutke bili nagurani u zamračenu sobu sa zatvorenim vratima. S njima je bila i druga raseljena porodica, uglavnom žene i djeca.

Jedini odrasli muškarci bili su Hadeelin otac, Mohammed Saleh, i njena dva brata: Bilal (28) i Salah (18).

Ubrzo potom, vojnici su upali u sobu.

– Odmah je pogubljen iz neposredne blizine, prije nego što je uspio reći ijednu riječ – rekla je Hadeel.

Otac je pokušao progovoriti, da kaže da su civili i da su djeca tu.

– Upucali su ga u stomak – rekla je.

U početku su se nadali da rana nije fatalna jer nije bilo krvi kada je pao. Njena braća su pokušala povući ga na sigurno, ali tada su vojnici ponovo otvorili vatru.

– Upucali su Bilala, prvo u nogu, pa u stomak – kazala je.

Salah je bio uhvaćen u ćošku, pretučen i mučen, dok su se vojnici, čini se, dvoumili da li i njega da ubiju. Nakon što su pucali u dvojicu muškaraca i spriječili ikoga da im priđe, vojnici su žene odvojili od Salaha. Naredili su mu da se skine, a zatim počeli pretraživati stan.

Uvjerio se da je mrtav

Tokom pretresa, jedan vojnik je primijetio da Bilal još diše i ponovo pucao.

– Kada je vidio da diše, pogubio ga je hicem u vrat, tačno pred Salahom – rekla je Saleh, dodajući kako se "uvjerio da je mrtav".

Navodi kako je bila u stanju potpunog užasa, da je drhtala nekontrolirano i slomila se od užasa.

– Molili smo vojnike da pozovu doktora za mog oca, koji je imao srčanu bolest i dijabetes, ali niko nije odgovorio – kazala je.

Nekoliko minuta kasnije, jedan od vojnika se vratio i rekao im da im je otac mrtav.

– Počeli smo plakati – kazala je, nakon čega je vojnik viknuo na njih, rekavši da je ubio i Bilala.

Nakon što su potvrdili da su dvojica mrtvi, pitali su porodicu ko su oni.

– To je bio najjasniji dokaz. Pogubili su mog oca i brata a da nisu ni znali ko su – civili, hladnokrvno ubijeni 0 rekla je Saleh.

Kada im je Salah rekao da su to njegov otac i brat, jedan vojnik mu se obratio sarkastično: "Sada si ti muškarac u kući."

Salah mu je odgovorio: "Nakon što ste ubili čovjeka kuće, to kažete?"

– Uperili su puške u njega, i da nije bilo naših neprekidnih molbi da ga ne ubiju, i on bi bio pogubljen – rekla je Saleh.

Ramazan mubarek

Preživjelim članovima porodice naređeno je da napuste kuću i krenu prema jugu.

Žene su zamolile da se presvuku prije izlaska, ali su vojnici insistirali da to učine pred njima. Kada su odbile, prisiljene su da izađu samo u odjeći za namaz.

– Prije nego što smo otišli, pitala sam za tijela mog oca i brata. Smijali su se mom pitanju i istjerali me – rekla je Saleh.

Kaže kako se bojala da će zapaliti zgradu s njihovim tijelima unutra, jer je čula da su to već radili u drugim kućama.

– Prije nego što smo evakuisani, rekli su nam da će raznijeti stan iznad nas. Eksplozija je bila užasna. Nakon detonacije, ironično su rekli: "Ramazan kareem" 0 prisjetila se Saleh.

Kaže da su bili u jadnom stanju, s očima punim suza, hodali kroz potpuno mračne ulice. U 5.10 ujutro, prisiljeni su da napuste kuću, ostavljajući tijela iza sebe.

– Prijetili su nam da, ako ne krenemo prema jugu, tenk će nas pratiti, a dron će nas nadlijetati – rekla je.

Dok su hodali, Saleh kaže da su nailazili na tijela razasuta po putu. Na kraju su promijenili pravac i ostali u Gazi.

Dana 1. aprila izraelske snage su se povukle nakon dvosedmične racije na bolnicu al-Šifa, tokom koje je stotine ljudi ubijeno ili ranjeno, došlo je do velike destrukcije, a tijela su ostala razasuta po bolničkom kompleksu i okolnim ulicama.

Nekoliko sati nakon povlačenja, 2. aprila, porodica se vratila u kuću da pokupi i sahrani tijela svojih voljenih.

Od tada se nisu vratili da žive tamo.

(Preporod.info)