Biserko: Poricanje genocida znači da nije došlo do raskida s ideologijom koja je do njega dovela

Ubistva u Srebrenici gledao je cijeli svijet, a uprkos presudama, i dalje postoje oni koji kažu da genocid nije počinjen, da je to bio jedan "veliki zločin"!

Ti ljudi nad žrtvama ponovo čine genocid i diraju u "živu ranu" majki koje još uvijek traže kosti svoje djece.

Takvih je mnogo u vrhu vlasti Srbije i RS-a, a nasuprot njih su ljudi iz njihovog naroda, Srbi koji se srame svega što se desilo u Srebrenici, a ubistva Bošnjaka nazivaju pravim imenom – genocid!

Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko jasno je poručila da genocid u Srebrenici nije "mišljenje" niti politička kvalifikacija – on je pravno i sudski utvrđena činjenica pred međunarodnim sudovima, uključujući Međunarodni sud pravde (ICJ) i Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

– Negiranje genocida u Srebrenici od strane dominantnih elita Srbije i RS-a, čak i nakon 30 godina, pokazuje duboku političku i moralnu krizu. Umjesto prihvatanja historijske odgovornosti, promoviše se revizionizam i etnonacionalizam, čime produbljuju polarizaciju i sprečavaju istinsko pomirenje. Njegovo uporno negiranje predstavlja ne samo uvredu za žrtve i njihove porodice već i ozbiljno kršenje međunarodnih normi, koje može imati posljedice po regionalnu stabilnost – upozorila je Biserko.

Prema njenim riječima, ne radi se samo o činjenicama koje su dokazane, već i mišljenju koje je prethodilo tome, a koje je sugerisalo ili podsticalo takav epilog.

– Istovremeno, poricanje genocida znači da nije došlo do raskida s ideologijom koja je do njega dovela, već je na djelu pokušaj secesionizma kao krajnji rezultat tog zločina. Zato je odgovornost međunarodne zajednice, ali i domaćih aktera u regionu, da ne relativizuju ovu činjenicu i da spriječe finalizaciju tog zločina – otcjepljenje RS-a – istakla je Biserko.

Navodi da je 30. godišnjica genocida u Srebrenici prilika da se glasno i jasno kaže: "Bez priznanja genocida u Srebrenici nema mira, pomirenja ni evropske budućnosti za region."

Pojašnjava kako je prihvatanje istine o genocidu u Srebrenici u Srbiji i RS-u ključno iz nekoliko razloga – moralnih, političkih, društvenih i sigurnosnih.

– Bez tog suočavanja, nema trajnog mira, nema suživota niti normalne budućnosti u regionu. Prihvatanje istine o Srebrenici nije samo političko pitanje već duboko moralno. To je minimum humanosti i poštovanja prema ubijenima, preživjelima i njihovim porodicama. Bez tog priznanja, svaka izgovorena riječ o "pomirenju", "regionalnoj saradnji" ili "evropskim vrijednostima" ostaje prazna fraza. Bez prihvatanja istine o Srebrenici, nema suživota, nema pomirenja i nema zdrave budućnosti  – ni za Srbiju, ni za Bosnu i Hercegovinu. Istina je temelj – sve drugo je iluzija – naglasila je Biserko.

Iako su presude međunarodnih sudova – posebno Haškog tribunala (ICTY) i Međunarodnog suda pravde (ICJ) – važne i historijski značajne, mišljenja je da pravda za žrtve genocida u Srebrenici nije u potpunosti zadovoljena.

– Pravda je djelimična, spora, fragmentarna i nedovoljna, posebno kada se sagleda iz perspektive žrtava i preživjelih. Pravda je djelimično zadovoljena – kroz važne sudske presude koje su potvrdile istinu i imenovale odgovorne. Ali bez priznanja genocida na državnom nivou, bez institucionalne i društvene katarze i bez reparacija žrtvama, pravda ostaje nepotpuna, a pomirenje neostvareno – kazala je Biserko.

Dodaje da, u konačnici, presude Haškog tribunala (ICTY) i Međunarodnog suda pravde (ICJ) govore nekoliko ključnih i dugotrajno značajnih stvari.

– I to, da je genocid u Srebrenici pravno dokazana činjenica, da postoji individualna, ali i institucionalna odgovornost. Presude su pokazale da ratni zločini nisu bili "slučajni ekscesi", već sistematski planirani i sprovedeni uz učešće vojske, policije i političkih struktura. To razotkriva dubinu državne organizacije zločina i ruši mitove o "spontanim" ili "neplaniranim" sukobima; da je Srbija prekršila Konvenciju o genocidu, što je snažan signal o državnoj odgovornosti i pravni poziv na suočavanje – navela je.

Presude su, kaže, istina zapisana u jeziku prava, opomena, lekcija i osnova za izgradnju drugačije budućnosti.

– Ostaje da se utvrdi i historijska istina koja treba da utvrdi širi kontekst koji je podstakao na takav zločin. Od samog početka rata u Bosni na djelu je bila genocidna politika, o čemu postoji i međupresuda Haškog tribunala od 16. juna 2004. godine, u kojoj je potvrđeno i postojanje genocidnog plana u Brčkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini, Ključu i Bosanskom Novom. Kada se na Skupštini RS-a raspravljalo o šest ratnih ciljeva, Ratko Mladić je izjavio da je to genocid. Na mlađim istraživačima ostaje zadatak da se pozabave ovim pitanjem – kazala je Biserko.

Povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici imala je jasnu poruku.

– Naša budućnost ne zavisi od prošlosti – već od našeg odnosa prema toj prošlosti. Negiranje istine vodi novim sukobima. Priznanje, pamćenje i pravda otvaraju vrata pomirenju i zajedničkom životu. Srebrenica je zavjet – na istinu, na pravdu i na dostojanstvo. Zato neka 11. juli ne bude samo dan žalosti već i dan odluke da nikada više ne dozvolimo da se zločin ponovi, da ćutanje ne zamijeni istinu i da politika ne bude jača od humanosti – kazala je Biserko.

Ističe kako Srebrenica treba da bude naš moralni kompas, upozorenje i pokazatelj dokle ide mržnja kada se podigne na nivo politike i institucija.

– Treba da bude opomena da zlo ne počinje pucnjem, nego riječima – dehumanizacijom, propagandom, šutnjom. I treba da bude zavjet – da se nikada više takav zločin ne ponovi – nigdje, nikome i ni pod kakvim izgovorom. Za mlade generacije, Srebrenica treba da bude tačka iz koje se gradi nešto drugačije: kultura mira, empatije, odgovornosti i civilizovanosti. Srebrenica mora da bude mjesto istine, ne laži. Mjesto saosjećanja, ne ravnodušnosti. Mjesto zavjeta, ne zaborava – kazala je Biserko u intervjuu za Preporod.info.

(Amina Nuhanović / Preporod.info)