Ljevaković na svečanosti povodom Nove hidžretske godine: Hidžra kao trajna obaveza i inspiracija

Centralna svečanost Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini povodom Nove 1447. hidžretske godine održana je večeras u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.

Ovom prilikom sarajevski imami izveli su prigodni program, a dobrodošlicu vjernicima poželio je direktor Uprave za vjerske poslove dr. hfz. Mensur-ef. Malkić.

Dr. Abdulgafar-ef. Velić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo, također se obratio prisutnim, moleći Allaha dž.š. da ova godina koja je pred nama bude bolja od prethodne.

– Neka ovo bude godina našeg uspravljanja, dostojanstva, zajedništva, našeg povratka vrijednostima, tradiciji, svojoj kući, svome domu, da ova godina učini od nas da budemo bolji roditelji, bolji supružnici, bolja djeca, bolje komšije, da budemo bolji svojim porodicama, svojim džematima. Da to bude godina našeg povratka nama samima, našim vrijednostima, da bude godina naše snage i naših pojedinačnih i kolektivnih pobjeda – poručio je Abdulgafar-ef. Velić, koji je i na samom kraju programa proučio dovu.

Prigodno predavanje održao je zamjenik reisul-uleme prof. dr. Enes ef. Ljevaković, koji je okupljenim vjernicima uputio snažnu poruku o značenju Hidžre – kako u historijskom tako i u savremenom kontekstu.

Govoreći o dubokim transformacijama koje je donijela Hidžra, Ljevaković je istakao da je riječ o trenutku presudne društvene i duhovne reforme.

– Obilježavanje hidžre Allahova Poslanika, a. s., prvenstveno nas podsjeća na pozitivnu, duboku, temeljitu i obuhvatnu društvenu promjenu i reformu u gotovo svim sferama života koju je ona polučila i čiji je rezultat bila – kazao je zamjenik reisul-uleme.

Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:

"Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salevat i selam na vjerovjesnika Muhammeda, a. s., i njegov ehli-bejt, njegove ashabe i sve one koji ga budu slijedili do kraja ovoga svijeta.

Poštovana braćo i sestre,

danas ispraćamo 1446. godinu po hidžretskom kalendaru, a večeras s nastupom akšamskog vremena dočekujemo Novu 1447. hidžretsku godinu, s optimizmom, nadom i željom da bude godina pozitivnih promjena na našem osobnom i kolektivnom planu.

Obilježavanje hidžre Allahova Poslanika, a. s., prvenstveno nas podsjeća na pozitivnu, duboku, temeljitu i obuhvatnu društvenu promjenu i reformu u gotovo svim sferama života koju je ona polučila i čiji je rezultat bila. Hidžrom su nadvladani i uklonjeni brojni društveni okovi, tabui, plemenske i rodbinske veze utemeljene isključivo na krvi, imovini i tlu, lišene viših moralnih vrijednosti i principa.  

Hidžra u smislu fizičkog preseljenja iz jedne sredine, mjesta, teritorije, u drugu, bila je izraz nužnosti i potrebe. Nužnosti zbog neslobode, nasilnog odvraćanja od vjere koju je navijestio Muhammed, a. s., a koju su mekanski velikaši i glavešine prepoznali kao poziv u oslobađanje od lažnih božanstava, kumira, idola, porobljavanja i eksploatacije ljudi, kao poziv u moralni preobražaj društva i humaniziranje međuljudskih odnosa, suprotstavljajući mu se ugnjetavanjem, nasiljem, zločinima, zlostavljanjem vjernika i vjernica koji nisu imali odgovarajuću zaštitu od svoje moćnije rodbine i saplemenika.

Osim toga, Hidžra je bila posljedni test spremnosti i sposobnosti zajednice, koja se gradila, kalila i obrazovala u Mekki trinaest godina, da preuzme odgovornost za izgradnju ummeta na vrijednostima tevhida, za borbu protiv nepravde, zuluma, siromaštva, nemorala, da se uhvati u koštac s ogromnim izazovima koji su čekali ovu brojčano malu, ali hrabru grupu pravovjernih. Napuštajući svoje domove i imovinu, na Poslanikov, a. s., poziv, položili su ispit zrelosti i novo poglavlje historije je otvoreno.

Hidžra je bila i izraz potrebe za drugačijom sredinom, ambijentom u kojem se nazirala veća sloboda, otvorenost i spremnost za nove ideje, nove moralne obrasce i paradigme života na temelju tevhida – vjerovanja u Božiju jednoću, koje je značilo jedinstvo i jednakost ljudskog roda po porijeklu („Svi vi vodite porijeklo od Adema, a Adem je stvoren od prašine“, kazao je Poslanik, a. s., na Oprosnom hadžu), koje je zagovaralo i promoviralo pravo svih ljudi na zaštitu vrijednosti života i zdravlja, slobode vjerovanja, na zaštitu časti, dostojanstva i imovine.

Prethodnica koju je Muhammed, a. s., poslao u Jesrib obavila je odgovarajuće pripreme i sve je bilo spremno za Hidžru koja će značiti historijsku prekretnicu i izlazak na svjetsku scenu nove snage – zajednice muslimana i vjere islama koja je, zapravo, vjera svih Allahovih poslanika, kako to naglašava Kur'an riječima: Allahu je prava vjera jedino – islam... (Alu 'Imran, 19)

Hidžra se desila Božijim izunom i emerom, a realizirana je Poslanikovim preciznim planom i briljantnom izvedbom. Spomenut ćemo ovom prilikom samo najvažnije korake i mjere koje je Vjerovjesnik, a. s., poduzeo u Jesribu/Medini nakon dolaska:

- prvo, brižljivo odabran plac i gradnja džamije kao mjesta ibadeta, okupljanja, savjetovanja i edukacije muslimana i muslimanki;

- drugo, bratimljenje muhadžira i ensarija kao ključnog faktora i pretpostavke unutrašnje kohezije i jedinstva safa zajednice muslimana; pripadnost zajednici muslimana važnija je od pripadnosti plemenu, narodu, teritoriji, i ovaj princip je omogućio realizaciju kur'anskog koncepta ummeta – univerzalne zajednice muslimana, koji je danas, nažalost, zbog našeg nemara i udaljavanja od principa vjere, možemo reći, mrtvo slovo na papiru; danas se protiv ovog zajedništva u vjeri bore mnogi ebu džehlovi i ebu lehebi iz redova onih koji za sebe govore da su sljedbenici šehadeta i Poslanika, a. s.;

- treće, normativno uređenje zajednice i društva putem Medinske povelje – Ustava, kojim su regulisana prava i obaveze građana i stanovnika Medine uključujući i medinske Jevreje kojima je zagarantovana vjersko-pravna autonomija, s pravima i obavezama da zajednički rade na osiguranju mira i sigurnosti u Medini i okolini;

- četvrto, organizacija najvažnijih javnih službi: sudstva, finansija, ekonomije, odgoja i obrazovanja, socijalne zaštite, odbrane i dr.

Ove korake pratile su i druge mjere poput praćenja i onemogućavanja djelovanja munafika i subverzivnih grupa koje su potajno željele unijeti razdor i podjele u zajednicu. U ovom kontekstu, možemo navesti i slučaj tzv. mesdžidu-dirara, o kome se govori u Kur'anu.

O historijskoj Hidžri, o spremnosti muhadžira da napuste svoje domove i imovinu zarad višeg cilja, zarad Allahova zadovoljstva, zarad misije pozivanja u Njegovu vjeru, o njihovom trudu i naporima, o spremnosti ensarija da se liše vlastitog komoditeta i podijele domove i imovinu s muhadžirima, o njihovoj nesebičnosti, mada su i sami bili u potrebi, u Kur'anu se govori biranim riječima. U suri El-Bekare, u 218. ajetu, Svevišnji kaže:

Oni koji vjeruju i koji su hidžru učinili i borili se na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. – A Allah prašta i samilostan je.

U suri El-Hašr, 8-9. ajet, Allah kaže: i siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allah i Poslanika Njegova pomognu – to su, zaista, pravi vjernici – i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se sačuvaju sebičnosti, oni će, sigurno, uspjeti.

Kada ga je jedan beduin upitao o Hidžri, želeći mu dati prisegu na Hidžru  i učiniti je bez obzira na teško stanje u kome se nalazio, Vjerovjesnik, a. s., mu je odgovorio:

„Pazi, zaista je pitanje Hidžre krupno i teško. Imaš li deva?", priupita ga Poslanik, a. s. "Imam", odgovori on. „Daješ li zekat na njih?“, upita ga dalje Poslanik, a. s. "Da", odgovori beduin. "Onda nastavi raditi u svom mjestu i svojoj okolini, Allah te neće zakinuti za tvoja dobra djela“ (Buharija, Ebu Davud).

Naime, Poslanik, a. s., je znao za teško stanje ovog beduina i nije želio da ga dodatno optereti naporom Hidžre, već ga je usmjerio na ono što je bolje za njega i zajednicu u tom trenutku, a to je rad i trud u mjestu boravka te moralna i materijalna podrška zajednici. I ovaj hadis potvrđuje važnost davanja zekata na propisani način te da je to potvrda pripadnosti i lojalnosti zajednici muslimana.

Muhammed, a. s.,nakon oslobađanja Mekke, izrekao je čuveni hadis koji će dati novi smisao i sadržaj pojmu "hidžra": "Nema hidžre nakon Fetha, tj. oslobođenja Mekke, već džihad – borba, napor, zalaganje i nijet – namjera."

Zato i za nas, u ovom vremenu i okolnostima, Hidžra simbolizira borbu za slobodu, za domovinu, za ljudska prava svih ljudi, bez obzira na njihove vjerske, etničke, rasne i druge razlike, borba za povratak i vraćanje domovini iz iseljeništva, za pravo prognanih da se vrate u svoje domove, u svoje avlije, na svoj toprak,  borba za istinu i pravdu, borba da se pronađu i identificiraju nestale i ubijene osobe, da se dostojanstveno pokopaju, borba da se genocid u Srebrenici i drugim mjestima, kao i drugi zločini, ne zaborave i ne ponove bilo kome, borba da se ne negiraju sudske presude o genocidu, borba za bolje uslove života, za kvalitetnije obrazovanje, za humanije odnose u društvu, za čistu okolinu, za zdrav stil života, za jedinstvo i stabilnost naše Islamske zajednice. S nijetom – namjerom ulaganja truda na ovom putu – ono zadobija vrijednost Hidžre.

Ovih dana i proteklih mjeseci muslimani Gaze i drugih dijelova Palestine, braneći gole živote i pravo na opstanak na svojoj zemlji od brutalne agresije, na najbolji način potvrđuju smisao Hidžre nakon Fetha – oslobođenja Mekke, na koji je ukazao Vjerovjesnik, a. s., u gore citiranom hadisu.

„Muhadžir je – naglasio je Poslanik, a. s., u jednom hadisu – onaj koji napušta i udaljava se od grijeha.“ I to je put hidžre i dostizanja nagrade za nju, ako je nijet iskren. Vraćanje Allahu, Njegovoj knjizi, putu Njegova Poslanika, putu muhadžira i ensarija, putu nauke i spoznaje, putu solidarnosti i brige za druge i Zajednicu, put je hidžre za muslimane nakon Hidžre i nakon Fetha.

Poštovana braćo, i sestre,

Hidžru kao ključni događaj, kao prekretnicu u životu, položaju i statusu muslimanske zajednice prepoznao je veliki halifa Omer b. Hattab, odredivši je kao početak godine u muslimanskom, hidžretskom kalendaru. Tim činom je sugerirao da se ovom historijskom događaju treba vraćati u kontinuitetu, kao otvorenom štivu, uzimati iz njega lekcije, pouke, poruke i inspiraciju kako se nositi s životnim kušnjama i izazovima i kako odgovoriti na njih.

Allahu dove upućujem da nam svima Nova hidžretska godina donese novi berićet, novu nadu, nove radosti, nove iskorake na ličnom i kolektivnom planu, da donese mir kod nas i u svijetu, posebno mir i sigurnost stanovnicima Gaze i cijele Palestine".

(Preporod.info)