Muftijstvo travničko: Dodijeljene nagrade za najbolje literarne radove o temi "Tradicija, identitet, domovina"

U prostorijama Muftijstva travničkog danas je organizirana dodjela nagrada za najbolje literarne radove koja se tradicionalno dodjeljuje u sklopu kulturno-vjerske manifestacije "515. dani Ajvatovice".

Ovogodišnja tema literarnih radova bila je "Tradicija, identitet i domovina", a učešće su uzeli učenici srednjih škola s područja Srednjobosanskog kantona, a komisija, koju su sačinjavali Nermin Šušić, Aida Lončar i Alma Hujdur, izabrala je tri najbolja rada između 13 – koliko ih je pristiglo.

Predsjednik komisije Nermin Šušić kazao je kako su se na konkurs prijavili učenici iz svih škola s prostora Srednjobosanskog kantona, i to sedam iz Travnika, dva iz Donjeg Vakufa te po jedno iz Jajca i Bugojna. 

– Dobili smo ukupno 13 radova iz škola Srednjobosanskog kantona. Uspjeli smo to iščitati i ocijeniti zahvaljujući stručnoj komsiji. Evo, zadovoljstvo mi je, prije svega, što su srednjoškolci prepoznali da se kroz identitet, domovinu i naš narod može, putem pisane riječi, kazati ono što mi svi očekujemo, a to je njegovanje ljubavi prema jeziku, njegovanje ljubavi prema naciji i prema našim vjerskim okupljanjima, posebno Ajvatovici koja ima svoju tradiciju od 515 godina – kazao je Šušić.

Najbolji rad djelo je Amile Švrake, učenice Mješovite srednje škole Travnik.

Drugo mjesto osvojio je rad učenice Elči-Ibrahim pašine medrese Nedžade Zelkanović, dok je treće mjesto pripalo Sari Tataragi, učenici Gimnazije u Bugojnu.

Nedžada Zelkanović učenica je Elči-Ibrahim pašine medrese, a ovo joj je treći konkurs na koji se prijavila. 

– Prije svega, čast mi je i zadovoljstvo što imam priliku da učestvujem u ovoj velikoj manifestaciji u okviru koje mi, omladina, pokazujemo zapravo ko smo, šta smo, putem našeg identiteta i tradicije. Ukazujemo, također, i na značaj domovine te, gdje god da pođemo, mi tu domovinu nosimo sa sobom. Ja svoje korake nastavljam s bosanskim jezikom i književnošću, ako Bog da, zato što sam kroz sve literarne radove pokazala da to mogu, da to želim i da idem tim stopama. Hvala puno Muftijstvu travničkom što je, prije svega, raspisalo ovaj konkurs na kojem mi, mladi, pokazujemo ono što smo – dodala je Zelkanović.

Nagrade najboljim učesnicima dodijelili su prof. Nermin Šušić, predsjednik komisije, Aida Lončar, član komisije i Rešad Lendo, sekretar Muftijstva travničkog. 

U nastavku pročitajte literarni rad Amile Švrake koji je ove godine proglašen najboljim. 

Tradicija, identitet, domovina

Ona ide, teče, odabranima tiho šapuće prenoseći poruku. O rađanju života, njegovom smislu i prolaznosti. S njom dolazimo na ovaj i odlazimo na drugi svijet. Prvi povoj tek rođenog čeda, a i bijele ćefine umornog od života ona natopi. Na izvoru je uvijek čista, vrijeme i ljudi je mijenjaju. Ide, ne vraća se, žuri onima što je željno iščekuju. Blagodat je i milost kada je iskreno nutrinom svoje duše požele. Jedan od dobrih, iz ljubavi prema narodu i zemlji svojoj, skrušeno je zatraži od Onog što put svake kapi i spoznaje određuje. Da potekne i žedne napoji. Baš kao što četrdeseti dan božanski dušu nerođenom udahnu, On reče budi. Nepojmljivo običnim smrtnicima, u četrdesetu zoru se desi. Iz utrobe zemlje bosanske stiže snažna poruka sa nebesa. Bosana, Bosona, Bosna od vode si nastala i u srcu svom beskrajnu milost sa radošću prihvati. Četrdeset dana prođe u jednom trenu, a trenutak potraja stoljećima. Krvlju i suzama, nepresušnom željom od mržnje dušmana, brižljivo i hrabro sačuvana. Iz ljubavi nastala, dok je ljubavi i nje će biti.

Okupiše se oko nje, znani i neznani, stari i mladi, sretni i nesretni, dlanovima nebu okrenutim. Da zatraže i daju, ono šta imaju, a imaju puno, čisto srce i veliku dušu. Dobri Bošnjani za drugo i ne znaju. Blagi vjetar u ranu zoru podiže svaki cvijet i svaku vlat trave, nježno milujući bijela lica. Nagizdani konji vranci, ponosnim topotom mahalskom kaldrmom probudiše uspavane. Crveni fesovi sa zlaćanim kićankama i šarene iskerane šamije živnuše i razmiliše odabranom dolinom. Opijeni mirisom bijelih ljiljana ponos bosanski da pokažu. Njihova tijela i duše više žeđ i umor ne osjetiše, samo mir i sreću. Srca im snažnije zatreperiše u tihom žamoru, prateći zeleni bajrak. Od istog rebra nastali, jato ljudi kao jedno tijelo i jedna duša, ujediniše se u dobru. Prigrliše svoju sudbu i prepustiše se vječnosti.

Otrgnuta kap spoznaje sa izvora čistu kapljicu duše je pronašla, pa sjedinjena sa njom snažna bujica postala. Kroz nepregledne bosanske planine i sićušne krte kamenčiće, duboke bistre rijeke i plitke zamućene potoke, plodne zelene oranice i puste prašnjave pustinje, kroz prostran um i tijesan svijet... Svoj put dobra davno je pronašla i drugima da slijede staze utrla. Koliko li tog dobra lebdi između ova dva svijeta i čeka dan odabrani, jedna kap na vagi djela bi prevagnula, jedna iskra svjetlosti mrkli mrak vječno ugasila. Nije li život na ovom svijetu tananiji od paukove svile što drhti na povjetarcu? Budi onda to što jesi, čvrsto stojeći na jedinoj zemlji svojoj, čistom vodom napojenom i dovom dobrih sačuvanoj.

O, dobri dede! Tvoj put satkan ljubavlju i željom davno je počeo. Dok je svijeta i vijeka neće završiti. Drugi će tvojim zemaljskim stazama koračati i vječnu ljubav dalje širiti. Istinsku ljepotu, napola skrivenu, povremeno će samo odabranima otkrivati. Da o njoj kazuju, slave i prenose na nova pokoljenja.

To je suština, čuvati tradiciju, identitet, domovinu, najveće dobro u nama. Dobro će vječno trajati i uvijek nad zlom pobjeđivati, zar kap može čisti izvor da zamuti?

(Omer Kavazović/Preporod.info)