Direktorica INOBiH Saliha Đuderija: Uvijek je teško porodicama kazati da još niste pronašli kosti njihovih najmilijih

Još uvijek tragamo za posmrtnim ostacima više od 900 žrtava genocida u Srebrenici, potvrdila je u intervjuu za Preporod.info Saliha Đuderija, direktorica Instituta za nestale osobe (INO) Bosne i Hercegovine.

U intervjuu koji je dio serijala portala Preporod.info povodom 30. godišnjice genocida, Đuderija je govorila o broju grobnica u kojima su pronalaženi posmrtni ostaci žrtava, sve manjem broju ukopa na kolektivnim dženazama, boli i neumornoj borbi majki u traženju djece. 

Razgovarala: Amina Nuhanović

Preporod.info: Kao neko ko se nalazi na čelu Instituta za nestale, kako gledate na Srebrenicu?

Đuderija: Srebrenica je simbol bola, opomene i nepobitne istine o genocidu počinjenom u julu 1995. godine. Više od 8.000 nevinih bošnjačkih muškaraca i dječaka brutalno je ubijeno, pred očima svijeta, u zoni koja je trebala biti zaštićena.

Ova tragedija ostaje trajna rana, ali i moralna obaveza svih nas. Na Srebrenicu ne gledam samo kao na prošlost već i kao na opomenu sadašnjosti i budućnosti. Gledam je očima majki koje još tragaju za kostima svojih sinova, očima djece koja odrastaju bez očeva i očima cijelog čovječanstva koje ne smije zaboraviti šta se desilo kada su istina, pravda i odgovornost zakazale.

Naša dužnost je da istinu čuvamo, da je branimo od poricanja i revizionizma te da gradimo društvo u kojem se nikada i nikome ništa slično neće dogoditi. Srebrenica nije samo bosanski već evropski i svjetski simbol nečovještva – ali i podsjetnik da je mir trajan samo ako se temelji na pravdi i činjenicama koje u svom mandatu ima INOBIH.

Preporod.info: Nažalost, ove godine imamo najmanji broj posmrtnih ostataka žrtava koje će biti ukopane na kolektivnoj dženazi 11. jula u Potočarima. Koji je razlog tome? 

Đuderija: Nažalost, tako je. Porodice žrtava genocida koje su identificirane do sada nisu spremne da daju svoju saglasnost za njihov ukop. Naime, u prostorijama Podrinje identifikacionog projekta imamo posmrtne ostatke 56 žrtava genocida koje su identificirane, ali porodice ne daju svoju saglasnost za njihov ukop, uglavnom, zbog nekompletnosti tijela, odnosno činjenice da nisu pronađeni svi dijelovi skeleta njihovih najmilijih i odlučili su da čekaju. 

Nažalost, vrijeme nije na našoj strani.

Preporod.info: Koliko je neidentifikovanih posmrtnih ostataka i zašto se ne ukopavaju?

Đuderija: Dakle, posmrtni ostaci devet žrtava genocida su identificirani i putem DNK metode i od strane njihovih porodica, ali saglasnost za njihov ukop nije data. S druge strane, posmrtni ostaci 48 žrtava su identificirani samo putem DNK metode, ali porodice još uvijek nisu pristupile zvaničnoj identifikaciji kako bi prihvatile taj identitet i eventualno dale saglasnost za ukop.

Razlog zbog čega porodice još uvijek čekaju jeste nekompletnost skeleta. U ovim slučajevima je pronađeno svega nekoliko kostiju skeleta.

Preporod.info: Ubijana su djeca, maloljetnici, starci, žene... Koliko je maloljetnika ubijeno u genocidu? 

Đuderija: Mi možemo govoriti, zapravo, o nestalim maloljetnicima i do sada je u Memorijalnom centru u Potočarima ukopano 445 maloljetnika čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz masovnih grobnica, identificirani i predati porodicama.

Kada su u pitanju žrtve genocida, još uvijek tragamo za posmrtnim ostacima velikog broja djece, za oko 200 maloljetnika se traga, kako u Donjem tako i u Gornjem Podrinju.

Preporod.info: Evo, kažete, traga se... Na koliko lokaliteta i grobnica su pronalažene kosti žrtava? Da li se trenutno iskopavaju neke grobnice, ima li nekih saznanja o mogućim grobnicama?

Đuderija: Posmrtni ostaci žrtava genocida su ekshumirani iz 85 masovnih grobnica i hiljade zajedničkih i pojedinačnih. Posljednja masovna grobnica koja je otkrivena i iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci deset žrtava genocida jeste ona koja je otkrivena na lokalitetu Dobro Polje, u maju 2021. godine.

Svakodnevno tragamo za novim lokacijama, provjeravamo sve informacije koje do nas dođu jer smo uvjereni da još najmanje desetak masovnih grobnica krije posmrtne ostatke žrtava genocida. Imamo određene uspjehe jer pronalazimo žrtve, ali se, uglavnom, radi o pojedinačnim grobnicama.

Preporod.ino: Nažalost, majke umiru, a nisu dočekale da ukopaju kosti djece. Možete li nam opisati susrete i razgovore s njima kojima je to jedina želja dok su žive?

Đuderija: Ti razgovori su uvijek teški, jer zapravo je najteže reći porodicama da nemate novosti i da još uvijek niste pronašli posmrtne ostatke njihovih najmilijih.

Oni žive u nadi zaustavljeni u momentu kada su posljednji put vidjeli svoje najmilije i vi mi želite pomoći i dati im onaj minimum, kosti njihovih najmilijih. Kada to niste u mogućnosti, osjećaj je pretežak, jer ste, zapravo, bespomoćni. 

Preporod.info: I danas imamo one koji negiraju genocid, koji kažu da se tabuti ukopavaju prazni. Kako to komentirate?

Đuderija: Svi oni koji tako vjeruju, misle i negiraju genocid slobodni su da dođu i da se uvjere u istinu. Jer, istina je samo jedna i ona se ne može lažirati. Pri tome još, naučno je dokazana. Takvim populističkim pričama, koje nastoje umanjiti golgotu jednog naroda, više niko ne vjeruje i svi ih se gnušaju.

Preporod.info: Ljudi iz Instituta su kopali po grobnicama, šta su tamo zaticali?

Đuderija: Nikada to nisu jednostavni prizori. Užasavajuće stvari su svjedočile o zločinima, grobnice su uvijek iznova kazivale istinu, vezane ruke na leđima žrtava opasačima iz njihovih hlača ili žicom, rane od metka na glavama, plave pletenice djevojčice, dječije cucle i flašice, odjeća male bebe ili zlatne dječije naučnice, priče su i prizori o stravičnim zločinima koje istražitelji zauvijek nose sa sobom, s kojima žive...

Upravo ti užasi nekada ih motivišu na borbu, kako istina nikada ne bi ostala skrivena.

Preporod.info: Koja je Vaša poruka onima koji znaju gdje su posmrtni ostaci i grobnice, a šute, vlastima, ali i Tužilaštvu i nadležnima, kako bi se ovaj bolni proces nakon 30 godina priveo kraju?

Đuderija: Apelujemo na sve one koji imaju bilo kakvu informaciju koja bi pomogla u otkivanju grobnice da progovore, da se ne plaše, da će biti zaštićeni i da će time osloboditi sami sebe od košmara u kojem, zasigurno, žive čuvajući jednu takvu tajnu.

Molimo ih da pomognu porodicama da nađu konačan smiraj, i oni i same žrtve, jer samo tako je moguće iskoračiti naprijed. Prihvatanjem istine i zadovoljenjem pravde, ovo društvo će krenuti naprijed. Svi oni u čijim rukama je moć da osiguraju sve što je potrebno kako bi se ovo pitanje riješilo, treba da omoguće ljudima čija je ovo životna misija najbolje moguće uvjete za rad, ali i da sami pozovu one koji znaju da otkriju informacije. Tek tada ćemo pronaći sve nestale.

Preporod.info: Kako gledate na to da se 30 godina, iz godine u godinu, otvaraju rane porodica dok ukopavaju, ali i tragaju za svojim najmilijima? Da li je ovaj proces mogao ranije biti završen i zašto nije?

Đuderija: Ovaj proces je izuzetno težak i predugo traje jer se zločini još uvijek negiraju, a zločinci kriju. Svemu tome kumuje politička situacija u našoj zemlji koja ne ohrabruje one koji znaju da pomognu, već ih, zapravo, straši da bi se mogli suočiti s ozbiljnim posljedicama ukoliko kažu istinu. Zato je ova misija na onima koji, uprkos svemu, ne odustaju. A proces je teško, izuzetno teško zaokružiti kada imate opstrukcije sa svih strana. 

(Preporod.info)