"Tragedija srebreničke majke je genocid u beskonačnosti": U Bugojnu predstavljene knjige Esnefe Smajlović-Muhić

Dok je pisala knjigu "Majka Hatidža", autorica Esnefa Smajlović-Muhić se povremeno susretala s pitanjima: Zašto se, uglavnom, piše o istim ženama?

Takva pitanja bila su svojevrsna inicijacija za njeno promišljanje o nastajanju knjige "Ono što ostaje", koja je, uz knjigu "Život prije i poslije Srebrenice" i spomenutu "Majka Hatidža", predstavljena večeras u Bugojnu. 

– Ta knjiga je temeljena na ideji da žene Srebrenice govore, a da ja uradim minimalnu autorsku, umjetničku intervenciju. Knjiga "Ono što ostaje" rezultat je dvogodišnjeg istraživačkog rada i govori o ženama – povratnicama – nakon izvršenog genocida. Mnogo je žena iz Srebrenice i Podrinja o kojima se ne zna ništa, a koje zaslužuju da ih pamte buduće generacije  – izjavila je autorica. 

Svoju je knjigu  "Život prije i poslije genocida" posvetila babi Omeru, koji je sa svojih 45 godina ubijen u genocidu. 

– Moja porodica Smajlović u genocidu strada u tri koljena zaredom. Život nakon počinjenog genocida svodio se na čekanje hoće li i kada će neko od bližih srodnika biti pronađen u nekoj od masovnih grobnica. Sama ta spoznaja o zločinu neviđenih razmjera, koji je počinjen nad mojom porodicom, rezultirala je time da se počnem baviti spisateljskim radom – pojasnila je autorica Smajlović-Muhić.

Sadržaj knjige "Majka Hatidža" prati njeno rano odrastanje, djevojaštvo i udaju. Zapravo, prati jednu porodičnu harmoniju koja biva ugašena genocidom. 

– Knjiga, zapravo, kroz prizmu života majke Hatidže, govori o tome kako su žene Srebrenice prešle na slobodnu teritoriju, kako su se organizovala udruženja, kako su tražile ubijene sinove, muževe, braću i očeve po masovnim grobnicama, kako je tekao povratak te kako su praćena procesuiranja ratnih zločinaca – naglasila je autorica. 

Glavni imam MIZ Bugojno Kemal-ef. Tokmić napomenuo je da obilježavanje 30. godišnjice genocida u Srebrenici dodatno podsjeća na važnost njegovanja kulture sjećanja.

– Ovom prilikom ću citirati riječi jednog od preživjelih iz Auschwitza koji je kazao: „Moj strah od zaborava jači je i teži od užasa koji sam prisiljen pamtiti cijelog života.“ Genocid u Srebrenici, kao i svi genocidi, je užas koji smo, nažalost, proživjeli, a obaveza svih nas je da cijelu godinu i cijeli život pričamo o Srebrenici – rekao je efendija Tokmić. 

Upravo je o značaju sjećanja i dometima ovakvih autorskih radova govorio i promotor dr. Dženan Kos, direktor Gradske biblioteke u Travniku. 

– Dok je dunjaluka i ovog svijeta, dakle dok postoji, ova će se knjiga negdje čuvati u nekoj biblioteci, neko će je čitati, neki će istraživači dolaziti do nje i ta priča srebreničke majke živjet će koliko živi dunjaluk – pojasnio je dr. Kos. 

Podsjetio je i na to da priča svake srebreničke majke sa sobom nosi individualnu tragediju, koja nema kraja nakon završetka genocida.

– Tragedija srebreničke majke je genocid u beskonačnosti – zaključio je dr. Kos.

Autorica Esnefa Smajlović-Muhić je na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu imala 19 godina.

Kako često ističe, dešavanja kojima je svjedočila na nju su ostavila veliki trag, a autorski rad doživljava kao doprinos kolektivnim nastojanjima da se zlo više nikada ne bi ponovi.

Promocije je realizovana kao dio manifestacije "Dani Ajvatovice", u okviru koje će posebno biti tematizirani genocid u Srebrenici i zločini nad stanovništvom Gaze.

(Nedim Gondžić/Preporod.info)