Muftija Hasanović: Otkud potreba čovjeku da glumi faraona?

Muftija Hasanović: Otkud potreba čovjeku da glumi faraona?

Centralna bajramska svečanost Islamske zajednice u Hrvatskoj održana je u Islamskom centru Rijeka gdje je domaćin bio Medžlis Islamske zajednice na, čelu s glavnim imamom Hidajetom-ef. Hasanovićem.

Tim povodom, centralnoj bajramskoj svečanosti u Rijeci prisustvovao je predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, muftija Aziz-ef. Hasanović u pratnji sa svojim zamjenikom i direktorom Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića, Mevludijem-ef. Arslanijem i Mirzom Šabićem, članom Mešihata.

Bajramsku poruku reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseina-ef. Kavazovića prenio je glavni imam MIZ Rijeka mr. Hidajet ef. Hasanović, bajramsku čestitku na albanskom jeziku uputio je Mevludi-ef. Arslani, a program ilahija i tekbira izveo je hor "Preporod" iz Sarajeva. Kompletan bajramski program emitiran je uživo od strane Hrvatske radiotelevizije.

Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, muftija Aziz-ef. Hasanović održao je bajramsku hutbu čiji saržaj prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, cijenjene gledateljice i gledatelji Hrvatske radiotelevizije i slušatelji Hrvatskog radija,

Svoju zahvalu upućujemo Stvoritelju svega postojećeg, jednom i jedinom Bogu – Allahu, dž. š., a salavat i selam donosimo na posljednjeg Božjeg poslanika Muhammeda, a. s., kao i na poslanike koji su radosnu vijest i uputu u vjeru u jednoga Boga donosili od postanka čovječanstva.

Nalazimo se u mubarek danima Kurban-bajrama – praznika koji u središte stavlja vjeru, pokornost i žrtvu, ali i milost, saosjećanje i bratstvo među ljudima. Kurban-bajram nije samo praznik prinošenja kurbana – on je sjećanje na najveći ispit vjere Ibrahima, a. s., koji je bio spreman žrtvovati ono najvrjednije – svog sina – a Allah, dž. š., ga je zbog njegove bogobojaznosti i iskrenosti u vjeri nagradio i umjesto sina mu je poslao kurban.

Danas se od nas ne traži ni približno velika spremnost na žrtvu kakvu je imao Ibrahim, a. s., niti imamo ni približno velika iskušenja s kojima se brojni susreću širom svijeta – poput ratova, stradanja i razaranja, gladi i siromaštva, nedostupnosti osnovnih potrepština dovoljnih za dostojanstven život, ugnjetavanja, progona, oduzimanja slobode i osporavanja temeljnih ljudskih prava. Osvješćuju li nas prizori iz Palestine, Ukrajine, Sudana i drugih mjesta gdje bijesne sukobi? Teško je odvagnuti šta je gore, ravnodušnost jer se nama ne događa ili navijački pristup u kojemu se traži opravdanje za bilo koju stranu? Možemo li pronaći u svojoj vjeri izvor i nadahnuće za razumijevanje ljudske patnje, ma o kome se radilo? Možemo li ljude početi doživljavati više kao ljude sa svim vrlinama i manama ili ćemo se zadržati na promatranju zla koje se događa kroz hladnu, dehumanizirajuću statistiku. Pitam se, a volio bih da se svi zapitamo, ukoliko vjerujemo da je Stvoritelj zemlju učinio prostranom i dovoljnom za život svakog od nas pripadnika ljudskoga roda, a u Kur'anu nam govori da jest, otkud tolika tjeskoba i netrpeljivost prema različitosti? Otkud potreba čovjeku da i u 21. vijeku glumi faraona, istog onog protiv kojeg se borio Mojsije, odnosno Musa, a. s.? Otkud pojedinima potreba da se uživljavaju u ulogu gospodara života i smrti, a i sami smo svi smrtni? Zašto, u civilizacijskom smislu mentalno nismo odmakli daleko od srednjeg vijeka i zašto iz historije ništa nismo naučili? Bezbroj ovakvih i sličnih pitanja bismo mogli postaviti, ali je značajno da si sami pokušamo ponuditi iskrene odgovore.

Kurban-bajram predstavlja u simboličkom smislu žrtvu, zato bismo svi, ne samo muslimani već svi ljudi koji sebe dobrima smatraju, trebali sebi postaviti pitanje, dok nije prekasno, jesmo li se spremni žrtvovati za dobro? Hoće li naš ujedinjeni glas, u duhu monoteizma i Božijeg poziva i upute, zaista početi pozivati na dobro i prestati, pod tobožnjim okriljem nekog navodno višeg cilja ili namjerne zloupotrebe Božjih objava, pozivati i djelovati na uništenje drugog i drugačijeg? Hoćemo li smoći snage svi zajedno podnijeti žrtvu, ako se to žrtvom može nazvati, samo što ćemo početi mijenjati sebe na bolje? Želimo li prestati hraniti svoj ego, želimo li prestati promovirati onu šejtanovu maksimu u kojoj smo mi uvijek bolji od drugih? Božji poslanik Muhammed, a. s., nam govori da uvijek krenemo od sebe i da prvo govorimo sebi. Mi to svi možemo, pitanje je da li to iskreno i želimo, a mijenjajući sebe na bolje i stanje u društvu će nam se mijenjati istinski na bolje. I dok s radošću možemo konstatirati da je u našem društvu mnoštvo dobrih primjera, na žalost globalna kretanja i globalno nerazuman odnos spram žrtve i patnje te stradanja ljudi kao i gotovo totalno odsustvo empatije kod onih koji mogu utjecati na zaustavljanje sukoba, budi bojazan da bismo mogli zaslužiti Božiju srdžbu. Budimo od onih koji će zagovarati očuvanje ljudskih života u skladu s kur'anskim ajetu: Ko spasi jedan život, kao da je spasio cijeli svijet. (El-Maida, 32)

Nažalost, vapaji kako danas, tako i prije trideset godina, nisu uspjeli doprijeti do onih koji su imali moći i snage zaustaviti sile zla. Svjedočili smo genocidu u Srebrenici, koji danas pokušavaju osporiti. Davno smo morali staviti točku na ovo povijesno razdoblje, sudovi su bili prilika, ali ostaju to i danas, putem kojih će se procesuirati oni koji su zaista počinili zločine. Sudove moramo čuvati od pokušaja guranja istih u službu politike izjednačavanja krivnje i odgovornosti već ih moramo sačuvati da budu u službi istine. Naša generacija, koja živi na ovim prostorima i koja je svjedočila strahotama rata, agresije i stradanja, je dužna završiti ovo poglavlje kako bismo skinuli odgovornost sa sebe za ono što će raditi generacije koje dolaze poslije nas. Poslije Holokausta je rečeno – nikad više, pa je počinjen genocid u Srebrenici i u Ruandi, poslije Srebrenice je isto ponovljeno pa pogaženo nebrojeno mnogo puta. Na koncu, sistemskom uništavanju ljudskih života svjedočimo i danas u Palestini, pa nikomu ništa. U svari, tako se samo čini, oni koji vjeruju u Boga, znaju da je Njegova i prva i posljednja i na ovom i na budućem svijetu i da je konačni sud – Njegov, a odgovornost je na cijelom čovječanstvu.

Jedan od izazova s kojima se naše društvo susreće je i velika potreba za radnom snagom što za sobom povlači dolazak većeg broja ljudi iz udaljenijih zemalja. Budimo spremni prići im i pomognimo im da se lakše naviknu i upoznaju s kulturom i običajima u našem društvu. Ne znamo koliko će oni ostati, jer mnogi odlaze dalje nakon nekog vremena, ali dok su ovdje, a posebno za one koji možda i odluče ostati dulje vrijeme, budimo im u pomoći da se lakše integriraju, jer bez obzira što govorili, dobro se dobrim vraća.

Kurban-bajram nas uči da naše riječi, djela i molbe moraju biti na strani istine, na strani slabijih, a protiv svakog oblika nepravde.

U ovim danima ibadeta, ne zaboravimo bit kurbana: da budemo bliži Allahu, dž.š., ali i bliži ljudima. Kurbansko meso dijelimo ne zato što je višak, već zato što smo dužni dijeliti ono što volimo. Tako gradimo zajednicu u kojoj nitko nije sam, nitko nije zaboravljen.

U vremenu podjela, netrpeljivosti i govora mržnje, mi muslimani trebamo biti nositelji govora dobra, poziva na pomirenje, razumijevanje i život u zajedništvu.

Podsjećam vas i sebe na riječi našeg Poslanika, alejhis selam:

“Musliman je onaj od čijeg jezika i ruke su sigurni drugi ljudi.” (Buhari i Muslim)

Zato, neka naši domovi budu mjesta mira, neka naša djela budu svjedočanstvo vjere, neka naši kurbani budu dar i duši.

Danas, dok klanjamo bajram-namaz i obilazimo obitelj i prijatelje nemojmo zaboraviti da je najvrijednija žrtva ona u kojoj žrtvujemo sebe zarad većeg dobra – zarad istine, pravde i mira. A ukoliko trebamo nekome oprostiti smognimo snage i oprostimo ili ukoliko bismo trebali s nekim se pomiriti, dužnim smo to učiniti bez odlaganja.

Molimo Allaha da primi naše kurbane, hadžijama koji su odlučili da upotpune petu islamsku dužnost da primi hadž i da im podari sretan povratak svojim domovima, da zaštiti nevine ljude širom svijeta, da nam podari snagu da budemo istinoljubivi, pravedni, blagi i milostivi.

Bajram šerif mubarek olsun!

(Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti