Kurban-bajramska hutba predsjednika Mešihata muftije sandžačkog dr. Mevlud-ef. Dudića

Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji muftija sandžački dr. Mevlud ef. Dudić održao je bajramsku hutbu u Islamskom centru Gazilar.

Hutbu prenosimo u cijelosti:

Hvala Allahu dž.š. na svim blagodatima kojima nas je obasuo, a salevat i selam donosimo na Allahovog Miljenika, kojeg je On Uzvišeni najboljim primjerom nama i cijelom čovječanstvu učinio.

Hvala Milostivom Gospodaru na životu, zdravlju, sigurnosti i prilici da dočekamo još jedno kurban bajramsko jutro. Jutro kojim se On Uzvišeni zaklinje u Svojoj knjizi – Kur'ani Kerimu: „Vel-fedžr“ – „Tako mi jutra“, a to je ono jutro koje dolazi nakon deset noći, parnih i neparnih, mjeseca zu-l-hidždže, koje su iza nas.

 Za ovo jutro vežu se veliki obredi u islamu, hadž – hodočašće Časne Kabe u Meki i kurban – žrtvovanje, to jest ibadeti kojim potvrđujemo svoju pokornost Gospodaru, izražavamo zahvalnost Njemu na svim blagodatima i nastojimo zadobiti Njegovu milost, zadovoljstvo, oprost grijeha i zaštitu na ovom i budućem svijetu.

Danas se radujemo Kurban bajramu, u kojem odjekuju tekbiri i skrušene dove iz naših srca. Ovog jutra se one stapaju s tekbirima i dovama vjernika u dolini Mine, na putu prema Bejtullahu u cilju obavljanja tavafa, radosni zbog izvršenog osnovnog propisa hadža, to jest boravka na Arefatu.

Nažalost i ove godine smo kao Zajednica i muslimani u ovoj državi spriječeni da organizirano, u većem broju, obavimo ovu temeljnu islamsku dužnost, a ključni razlog tome jeste destruktivno, sebično i neodgovorno djelovanje onih koji su nasljednici razbijača Islamske zajednice i aktera neuspjelog puča iz 2007. godine. Sva odgovornost i grijeh zbog uskraćivanja prava muslimanima ove države da organizirano obave hadž od strane Ministarstva hadža Saudijske Arabije, nakon što je isti problem uz naše velike napore bio riješen prošle godine, leži na plećima pomenutih, koji sebe nelegalno predstavljaju predvodnicima paralelne zajednice, a ustvari su najveća šteta za muslimane ove države, izvor smutnje, generator brojnih problema i smetnja njihovom jedinstvu.

Kada govorimo o hadžu i kurbanu, naša osjećanja i misli vraćaju nas Ibrahimu – Halilullahu a.s. i njegovom sinu Ismailu. Veličanstveno kazivanje o njihovoj pokornosti Uzvišenom, o povjerenju sina u oca, poštovanju očevih odluka, o iskušenju koje je za nas male ljude najveće u životu, a koje je Ibrahim stameno i čvrsto podnio, trebaju biti putokaz i inspiracija svim generacijama. Upečatljive su njegove riječi, koje nam Kur'an prenosi: „Reci: – Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj i smrt moja, doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema sudruga; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.“ (El-En'am, 162-163)

Zapitajmo se, draga braćo, na kakvu i koliku smo mi žrtvu spremni radi Allaha? Kakvi su naši kurbani – da li su dovoljno vrijedni i iskreno žrtvovani kao Ibrahimov a.s. kurban? Da li nas mogu prenijeti preko Sirat ćuprije, ili će pokleknuti? Da li, uistinu, volimo Svevišnjeg Allaha punim i čistim srcem, ili ovaj i mnoge druge ibadete samo formalno izvršavamo!?

Istinska bogobojaznost zahtijeva čistu i plemenitu žrtvu, koja ima kontinuitet još od sinova Adema a.s. – Habila i Kabila i kao takva ostaje obaveza i emanet svim muslimanima do Sudnjega dana. I taj događaj Uzvišeni spominje u Kur'anu, pa kaže: „I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu (kurban) prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, Kabil je rekao: ‘Sigurno ću te ubiti!’ ‘Allah prima samo od onih koji su dobri’ – reče brat mu Habil.“ (El Maiide, 27)

Iskušenja su sastavni dio naših života na ovome svijetu i svako od nas se suočava sa iskušenjima, kao što je Ibrahim a.s. iskušavan. Za nekoga je to ugled, za nekoga slava, za nekoga imetak, za nekoga strah i gubljenje života, a za nekoga politička moć.

Valja nam birati između tih varljivih ukrasa ovoga svijeta i nepokolebljive vjere, istinskog izvora snage, koji donosi dobro na ovom i budućem svijetu. Uzvišeni kaže: „Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će kod Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u šta se možete pouzdati.“ (El-Kehf, 46)

Naš stil života, naše ponašanje u porodici, komšiluku, na radnom ili javnom mjestu trebaju biti u skladu s našom vjerom. Pozvani smo njegovati ljubav i samilost među sobom i biti ponizni prema našem Stvoritelju. Svi smo mi stvoreni iz ljubavi i za ljubav, a ne za nasilje i međusobno ubijanje.

Punih 20 mjeseci svjedočimo neizrecivoj patnji i stradanju u Palestini. Gaza je iscrpljena, zavijena u zločine bez presedana. U njoj se javno čini genocid naočigled cijelog svijeta, koji nijemo posmatra ili samo verbalno osuđuje i ništa konkretno ne čini da ga zaustavi. Čak ni da hranu i vodu dostavi gladnima, žednima, uplašenima i od cijelog svijeta zaboravljenim stanovnicima Gaze, kojima su domovi porušeni, a tragovi njihovog postojanja sa zemlje obrisani.

Malobrojne vijesti koje stižu do nas govore o razmjerama nasilja i zločina nad djecom, ženama i starcima, kakve historija nije zapamtila ni u najmračnijim svojim periodima.

Za ove ljude pred našim očima nema utočišta, za njih je zemlja postala tijesna, Gaza je grobnica bez dna. Historija će pamtiti okrutnost vojne sile rušitelja, ali također i sebičnost, bezobzirnost i kukavičluk cijelog svijeta. Poslije svega što svjedočimo iz Gaze, savjest čovječanstva i parole o borbi za jednakost, mir i pravdu u svijetu izgubili su smisao. Nažalost, Gaza je dokaz o porazu ljudskosti, politike, principa, a potvrda da ovim svijetom upravlja sila i moć, koja principe ne poštuje, niti se Boga boji.

U ovim trenucima naše misli i naše dove su s tim hrabrim ženama i muškarcima, djecom i starcima. Tražimo i molimo da se rat zaustavi, da stradanja prestanu, da strah zamijeni sigurnost, a očaj nada i vjera.

 Ničija sreća ne može stanovati tamo gdje je učinjeno nasilje i nesreća, niti je moguć napredak i prosperitet uz uništavanje i protjerivanje drugih i drugačijih. Onaj ko gradi zidove oko sebe, želeći da se zaštiti od nesreće i uznemiravanja, neka zna da će isti ti zidovi biti prepreka da sreća do takvog dođe.

Kao što je Bajram blagdan i radost svih muslimana, on je jednako šansa za novi početak svih nas. Taj početak može krenuti od lijepe riječi koju uputimo jedni drugima. Muhammed s.a.v.s. je rekao: „Lijepa riječ je sadaka.“ Ulazeći u bajramsku radost, prinoseći žrtvu radi Allahovog zadovoljstva, pomažući drugima, imajmo na umu da laž nikada ne smije zauzeti mjesto istine kod vjernika, ma koliko mu privlačnije izgledala; da nepravda nikako ne smije zamijeniti pravdu u našim životima i postupcima; kao i to da vjernici koji žrtvuju kurban moraju biti spremni da žrtvuju svoju sujetu, sebičnost, lažni ponos koji ih međusobno udaljava.

Naša Zajednica je naš zajednički emanet kojeg nosimo, a naslijedili smo ga od naših dobrih prethodnika. Vodimo računa o tom emanetu, čuvajmo i pomažimo naše vjerske odgojno-obrazovne i humanitarne ustanove. One su potrebne nama i našoj djeci. Bez njih nema sreće, prosperiteta, niti naše budućnosti. Jačajmo naše safove i čuvajmo jedinstvo. Čuvajmo mir i blagostanje. Ne dozvolimo da budemo izvor smutnje, niti da se sumnja nastani među nama i u našim srcima. Pomažimo svima kojima je pomoć potrebna, ali ne zaboravimo i naše potrebe, koje ako mi ne izvršimo ne očekujmo da će neko drugi sa strane doći da ih zbog nas izvrši.

Islamska zajednica vodi brigu o čitavom nizu odgojno-obrazovnih ustanova, od mekteba i Reude, preko Škole Kur'ana, Medrese, sve do Islamskog fakulteta. U njima se odgajaju i školuju vaša djeca. Ove su ustanove iznjedrile većinu naše uleme. Naše današnje stanje direktni je rezultat i produkt njihovog djelovanja i iskrenog truda kojeg je uložila naša ulema sa svojim časnim predvodnicima, u koje je naš čovjek imao povjerenje i nesebično im davao podršku.

Ne bi bilo Medrese u Novom Pazaru, niti njenih isturenih odjeljenja u Tutinu, Rožaju, Preševu, uskoro i u Sjenici, niti mogućnosti da se proširuju njeni prostorni kapaciteti, da vi, draga braćo, i svi naši vakifi, niste svjesni važnosti njenog postojanja.

Ne bi bilo Škole Kur'ana da nije vaše ljubavi prema Allahovoj riječi i želje da je naučite čitati u izvornom obliku, kako je objavljena.

Ne bi bilo naše Reude da niste svjesni koliko je važno djeci u najranijem periodu njihovog stasavanja podariti lijep odgoj i osnovno vjersko i opšte znanje.

Ne bi bilo ni Centra za humanitarni rad Hajrat, niti 7 vakufskih kuhinja u Sandžaku, sa preko 2.000 korisnika, koje djeluju punih 16 godina, 137 sagrađenih kuća, preko 200 redovnih stipendija za jetime i mnogih drugih hajrata, da nije vaše svijesti o važnosti brige za ugroženima i muftačnima, kojih je mnogo na našim prostorima, ali zbog načina i brzine života mi ih ne primjećujemo. Sve ove ustanove, uz mnoge druge koje imamo, a koje mnogi od vas pomažete kroz direktnu podršku, ili posredstvom Bejtul-mala Islamske zajednice, kroz zekat, sadekatu-l-fitr, kurbansku akciju i sl., jesu zalog za bolju budućnost nas, naše djece i svih koji žive na našim prostorima.

Zahvaljujući ispravnom razumijevanju i primjeni principa naše vjere, utemeljenim na Kur'anu i vjerodostojnom Sunnetu, danas u slobodi i ponosno živimo svoju vjeru u ovoj državi, uz međusobno uvažavanje i poštovanje, sa svim njenim građanima, ma kojoj vjeri ili naciji pripadali.

Sve pomenuto zahtijeva maksimalnu odgovornost svakog od nas i svakog pojedinca. Možemo se međusobno manje ili više voljeti, možemo se razilaziti oko stavova, ali ne smijemo jedni drugima okretati leđa, neodgovorno se ponašati, ugrožavati ili osporavati jedni druge zbog razlika koje među nama postoje. Ne smijemo jedni drugima uskraćivati pravo da budemo ono što jesmo, već u duhu vjere i opštih moralnih vrijednosti međusobno se ophoditi i sve naše probleme dogovorom, međusobnim uvažavanjem i mirnim putem rješavati.

Sa ovog mjesta izražavam zahvalnost i Radio-televiziji Srbije i njenoj ekipi koja je i ovog bajramskog jutra sa nama ovdje u Islamskom centru Gazilar, koja uživo prenosi Centralnu bajramsku svečanost i time omogućava da svi muslimani i građani ove države, ali i šire, vide istinu o nama i osjete trenutke naše bajramske radosti.

Danas je veliki dan, dan Kurban bajrama. Provedimo ga onako kako nas je učio Poslanik a.s.: „Uljepšajte svoje bajrame učenjem tekbira.“ Ne propustimo da u njima zahvalimo Uzvišenom Allahu putem kurbana ili učešća u kurbanskoj akciji Mešihata, jer je to najvrijednije djelo koje danas možemo uraditi, ako smo u mogućnosti.

Posjetimo mezarja svojih najmilijih i sjetimo ih se dovom. Obradujmo svoje najmlađe. Obiđimo bolesne, svoju porodicu, komšije i pogledajmo na one koji su u bilo kakvoj potrebi. Svi imaju pravo osjetiti slast i ljepotu našeg Bajrama.

Bajram je i dan praštanja, pa oprostimo svima kojima možemo, jer je naša spremnost da praštamo drugima mjerilo po kojem će nama Svevišnji praštati na Sudnjem danu.

Molimo Allaha Uzvišenog da primi hadž hadžijama, ukabuli naše kurbane i sve ibadete i oprosti nam grijehe.

Milostivi Allahu, spusti mir na sve napaćene ljude i Svojom snagom slomi silu svih nasilnika.

(Preporod.info)