Ratni vojni invalid iz Zenice ispunio životni san – Zikret Spahić stigao na hadž

 Neki hodaju, neki puze, neke guraju u kolicima, ali svi idu istom stazom. Ovdje, u Mekki, fizička prepreka nije ograničenje nego dokaz snage vjere.

Jer, kad Allah pozove, niko ti ne može stati na put.

Priča Zikreta Spahića iz Zenice nije nimalo jednostavna. Ovaj čovjek velikog srca, ratni vojni invalid i pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, u ratu je ostao bez noge. Uprkos velikim problemima, nije odustao od dolaska na hadž.

– Prvi put sam na hadžu, i mogu vam reći da su emocije nevjerovatne. Moj boravak ovdje uporedio bih s ramazanom. Ovo je prvi saf u svijetu i za mene je ogromno – kazao je Spahić.

Prenio je i svoje dojmove o prvom susretu s Kabom. 

– Kada gledam na televiziji, sve je nekako drugačije, čovjek i ne vjeruje kako to izgleda dok ne dođe – kaže nam Zikret.

Zikret je ratni vojni invalid, pripadnik časne Armije Republike Bosne i Hercegovine. U ratu je ostao bez noge, ali dileme o dolasku u Mekku, nije bilo.

– Cijeli život sam imao nijjet da dođem ovdje. I dođe dan da dođem... i sad sam tu. Nemam riječi, jednostavno. Moj vodič, Avdo Kozlić, zaista, je tu ne samo za mene nego i za cijelu grupu – kroz suze nam govori Zikret.

Zikret smatra da u Mekku treba doći svaki Bošnjak i misli da nema dilema kada je Sveto mjesto u pitanju. Dotakao se i ovogodišnje organizacije hadža.

– Kada vidim druge ljude, iz drugih zemalja kako dolaze, i kako nemaju deset posto ovoga što mi imamo, mogu samo reći da je naša Islamska zajednica, naš Ured za hadž, sigurno broj jedan u svijetu – zaključio je Zikret Spahić iz Zenice.

Njegov ovogodišnji vodič i, kako on voli reći, prijatelj i brat, Avdo-ef. Kozlić, na raspolaganju je svim hadžijama u grupi.

– Kada sam saznao da je u mojoj grupi Zikret Spahić i da je amputirac, odmah sam tražio da bude uz mene sve vrijeme. Želim da mu posebno budem na hizmetu – rekao je efendija Kozlić, vodič na ovogodišnjem hadžu.

Nisu došli da se žale. Došli su da zahvale. Jer, i kad tijelo kaže “ne mogu”, srce odgovara: "Lebbejke allhumme lebbejk". I zato, hadž nije fizičko putovanje. To je put vjere, koji se ne mjeri koracima, već snagom duše.

(Maid Dizdarević/ Preporod.info)