Muftija Dedović u Zenici: Sloboda je velika blagodat koju treba cijeniti i u nju stalno ulagati

Muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović poručio je danas u Zenici kako je sloboda velika blagodat koju treba cijeniti i u nju stalno ulagati.

– Događaji iz naše skorije prošlosti, kada smo izvojevali pravo na našu slobodu u svim segmentima života, obavezuju nas da se stalno preispitujemo jesmo li dosljedni u čuvanju tih dostignutih nivoa slobode, znamo li valjano koristiti sve mogućnosti koje ta sloboda daje? Sloboda nije jednom za svagda data, da bismo se prestali brinuti za nju – kazao je on na hutbi u zeničkoj Sultan Ahmedovoj džamiji.

Njegovu hutbu prenosimo u cijelosti: 

"Draga braćo,

Allahu iskazujem zahvalnost za blagodat našega današnjeg susreta ovdje, u Sultan Ahmedovoj džamiji u Zenici. Počašćen sam pozivom poštovanog kolege, zeničkog muftije hfz. dr. Mevludin-efendije Dizdarevića, da danas s minbere ove časne džamije održim hutbu.

U mjesecu smo zul-hidžetu, u kojemu je već jedan broj naših bosanskohercegovačkih hadžija stigao u Mekku, dok će svi preostali stići, ako Bog da, po utvrđenom rasporedu u naredna četiri dana i predati se izvršavanju prvo umranskih, a potom i hadžskih obreda. I mi u domovini smo u završnim pripremama i u iščekivanju mubarek danā Hadžijskog/Kurbanskog bajrama koji pada u naredni petak. Između brojnih poruka koje iščitavamo iz ibadeta hadža i kurbana, izdvaja se ona koja kazuje da se mora učiniti žrtva i napor da bi se postigao cilj kojem težimo.

Tako hadžije podređuju sve dunjalučke ciljeve i interese, stavljajući u drugi plan sve da bi stigli do časnoga Bejtullaha, odazivajući se na Allahov poziv da hodočaste Časni hram, koji je utočište ljudskim dušama i njihovim potrebama:  Da bi koristi imali… (El-Hadž, 28)

Musliman, žrtvujući kurban, slijedi sunnet našeg poslanika Ibrahima, a. s., praktično potvrđujući tom gestom da je spreman i odlučan zarad uzvišenih i vjerom oplemenjenih ciljeva žrtvovati onoliko koliko god može, pokazujući svoju predanost u vjeri Jedinome Gospodaru, Allahu, dž. š. Čineći to, musliman i muslimanka ispunjavaju Allahov nalog dat im u Kur'anu časnome gdje se navodi: O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad vas poziva onome što će vam život da dā! (El-Enfal, 24)

Ibadeti hadža i kurbana jesu ispiti koji propituju spremnost svake generacije muslimanā na odricanje i žrtvovanje na Božijem putu.

Cjelokupan život, i na planu pojedinca i na planu naroda kao zajednice vjernika, traži žrtvu. Života koji je pun smisla i sadržaja nema bez posvećenosti, žrtve i rada. Svi veliki uspjesi nisu došli sami od sebe. Kako u primjerima pojedinaca tako i u primjerima kolektiviteta. Oni su uvijek bili rezultat ozbiljnog plana, ulaganja truda, posvećenosti i žrtve.

Potrebno je puno volje i truda, kao što je to uložila majka Hadžera u traganju za vodom kako bi spasila život svome djetetu usred bezvodne Mekke, oslanjajući se na Stvoritelja te vlastitu snagu, volju i pronicljivost.

Sva naša postignuća u prošlosti ostvarena su uz iznimnu požrtvovanost, pregalaštvo i veliki trud naših čestitih prethodnika.

Sve naše nade u budućnosti je moguće ispuniti samo ukoliko budemo spremni na žrtvu i strpljivo podnošenje iskušenja, pri čemu, kao podloga, moraju nas krasiti iskrena vjera, plemenitost i solidarnost. 

Nažalost, sve više smo svjedoci da se žele uspjesi, rezultati i lagodnosti svake vrste, a da se pri tome ne učini poseban napor, kako onaj fizički tako ni onaj umni i intelektualni. Vrline ljubavi i posvećenosti poslu, istrajnosti u vršenju povjerene zadaće, nažalost, iščezavaju i zanemaruju se.

Umjesto posvećenosti vrlinama koje sve odreda zahtijevaju odricanje, napor, strpljenje i istrajnost u poslu, svjedočimo populističkim konstruktima i površnosti u kojima se nerijetko ljudi na odgovornim javnim funkcijama razmeću ispraznim parolama, usiljenim i praznim porukama pokušavajući nam demonstrirati kolika je njihova brigu za državu i društvo. No, očigledno previđaju istinu da nama danas ne trebaju velike priče, nama trebaju djela i beskompromisni i odlučni stavovi u kojim nema kalkulacije s istinom i pravdom. To nam je tako jasno, nadahnut rječitošću od svoga Gospodara, opisao naš voljeni poslanik Muhammed, a. s.

"O vjernici, govorite uvijek čistu istinu, neka vas nikada mržnja ne zavede sa staze pravde i pravičnosti. Pravednost je sestra pobožnosti. Bojte se Boga, On poznaje vaša djela." (Enes Karić, Hutba- medij svete i pobožne poruke, Predgovor za knjigu Mustafe Cerića, Hutbe i govori, Sarajevo, 2004, 14-15)

Sloboda je, također, velika blagodat koju treba cijeniti i u nju stalno ulagati.

Događaji iz naše skorije prošlosti, kada smo izvojevali pravo na našu slobodu u svim segmentima života, obavezuju nas da se stalno preispitujemo jesmo li dosljedni u čuvanju tih dostignutih nivoa slobode, znamo li valjano koristiti sve mogućnosti koje ta sloboda daje? Sloboda nije jednom za svagda data, da bismo se prestali brinuti za nju.

To vidimo i u ovom vremenu opasnih političkih tendencija i ataka da se dostignuti i izgrađeni nivo slobode dovede u pitanje i ospori. Sačuvati vjerničko i ljudsko dostojanstvo u svakom vremenu, pa i u našem, traži žrtvu. Držimo li do vlastitoga dostojanstva ili se, ne daj Bože, trguje dostojanstvom, čašću i dignitetom?

Prisjetimo se Poslanikove, a. s. oporuke kazane u okviru govora na Oprosnom hadžu u kojoj nam poručuje:

“O pravovjerni, bojte se Allaha i budite humani i pravedni između sebe i prema drugima. Ljudi, vaši životi, vaša imanja i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni kao što je za sve nas uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i mjesto Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarom vašim. Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad. Ne budite ni tlačitelji ni tlačeni! Nemojte činiti nepravdu drugome pa će i vama biti dobro.“ (Enes Karić, Hutba- medij svete i pobožne poruke, Predgovor za knjigu Mustafe Cerića, Hutbe i govori, Sarajevo, 2004, 14-15)

U kur'anskom kazivanju, u suri Hūd, Svevišnji Stvoritelj imperativno traži od Svoga Poslanika i njegovih sljedbenika da ustrajno slijede taj središnji Put u vjeri koji im je najčvršća garancija uspjeha na ovome i spasa na onome svijetu:

Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i granice ne prelazite, jer On dobro vidi ono što radite. I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći! (Hud, 112-115)

Veliki islamski autoritet Ebu Hamid Muhammed el-Gazali jednom je opisao islam na sljedeći način:

"To je kao kad mrava stavite u prostor omeđen užarenim prstenom. Bilo koje izbivanje iz središta dovodi mrava u opasnost. Samo podjednaka udaljenost od svih krajnosti mrava spašava, samo ga spašava pozicija središta. Islam je pridržavanje srednjeg puta, koračanje po tom Putu." 

Naša pozicija sljedbenika islama u ovom našem podneblju, u evropskom kontekstu, koja se održava i čuva stoljećima, u takvoj je sličnoj poziciji i valja nam stalno samima sebi to posvješćivati i moramo biti budni i svjesni te uloge i pozicije koja nam je dodijeljena.  Valja nam, istrajavati i stalno raditi na sebi; jačati svoju duhovnost, moralnim vrlinama krasiti se, znanje stjecati, raznolike vještine i kompetencije usvajati. Ovo jeste častan i ispravan put i njime treba ići. Naš put traži od nas požrtvovanost, strpljivost, ulaganje napora i vremena, izdvajanje imetka, a isključuje kalkulacije, lijenost, odgađanje termina i zanemarivanje obaveza koje čekaju.

To je vjera na djelu, u primjeni i u životu. Tu nema kalkulacije, ali nema ni mitske spekulacije da bi to moglo nekako samo od sebe i nekom vanrednom intervencijom sve da se posloži. Božiji Poslanik, sa svojim ashabima, ostvario je uspjeh i pobjedu ustrajnošću, požrtvovanošću i maksimalnim zalaganjem, uz stalni rad na sebi, spremnost na korigovanje stava i ponašanja.

Draga braćo,

pitanje koje jeste, i dobro da jeste, već duže vrijeme u fokusu pažnje šire javnosti, je ono o Lakišića haremu, odnosno, vakufu u centru Mostara. 

Želim da znate ono jeste veliko zbog vakufa kao takvog i naše obaveze da štitimo vakuf na svakome mjestu i u svakoj prilici, ali je ono veliko i važno što se na tom pitanju lomi ili rješava više važnih pitanja od kojih zavise perspektive i muslimana i Bošnjaka u Hercegovini.

Borba i naše istrajavanje za ulazak u posjed onoga što je ostalo od Lakišića vakufa paradigma je borbe za temeljna i jednaka prava i slobode našeg naroda i zajednice koji u Mostaru imaju svoju prošlost i kontinuitet u vjeri, i u kulturi, i u jeziku, i u pismenosti.

Bošnjaci već drugo trpe nepravdu i brojna ograničenja u Mostaru, a uložili su i dali sve za jedinstveni multietnički grad i ne mogu i neće pristati da im se danas, pod plaštom priče „grada koji više nije slučaj“, otima pravo da slobodno definišu šta je budućnost muslimanskog sakralnog prostora – Lakišića vakufa.

Na ovom primjeru se, kao i na projektu adaptacije one malehne Tucakovića džamije u selu Rabrani, duboko u neumskom zaleđu, očituje ispravljanje bošnjačke kičme i dostojanstva u sudaru s hegemonijom koja bi da zaustavi sve što muti zaokruženu sliku prostora gdje, ne samo da vlada već u potpunosti dominira jedna ideologija, vjera, kultura i jezik. Mi smo digli svoj glas u borbi za istinu i pravdu, za jednakopravnost, za prava i slobode, i sretni smo što se taj glas prepoznaje i odzvanja u širim krugovima, kako u domovini  tako i svijetu.     

Mostar nije samo Grad, a ponajmanje je mjesto za političku trgovinu na štetu Bošnjaka, on je sudbinska kapija ove zemlje i njen čvrsti bedem. On je to bio u prošlosti, to predstavlja i danas, i tu će, ako Bog da, biti konačno poražena destruktivna politika Herceg-Bosne, pa ćemo prodisati punim plućima slobode i dostojantva!

Dragoga Boga molimo da nam bude na pomoći i dadne snage da ne posustanemo! Amin."

(Preporod.info)