Oproštajno predavanje prof. dr. Adnana Silajdžića nakon 44 godine rada
U amfiteatru Univerziteta u Sarajevu – Fakulteta islamskih nauka, 28. maja 2025. godine, prof. dr. Adnan Silajdžić održao je svoje posljednje predavanje prije odlaska u penziju, čime je zaokružena njegova impresivna nastavnička karijera duga 44 godine. Događaju su prisustvovali studenti, kolege profesori i saradnici, iskazujući duboko poštovanje i zahvalnost uglednom profesoru.
Na početku svečanosti, prisutnima se obratio prof. dr. dr. Orhan Jašić, koji je istaknuo iznimnu učiteljsku i odgojnu dimenziju djelovanja profesora Silajdžića. Naglasio je njegov kontinuirani doprinos izgradnji mlađih kadrova unutar Katedre, s posebnim osvrtom na neprežaljenog rahmetli prof. dr. Samira Beglerovića.
U ime studenata prve godine smjera za imame, hatibe i muallime, prigodan poklon profesoru Silajdžiću uručio je Benjamin Dervišević. Tom prilikom Dervišević se zahvalio profesoru na posebnom odnosu koji je uvijek gradio sa studentima, upućujući mu iskrene želje za dugim životom i dobrim zdravljem.
Nakon toga, asistent mr. hfz. Davud Efendić je također naglasio odgojnu komponentu djelovanja profesora Silajdžića. Podsjetio je prisutne da tradicionalni koncept znanja u islamu prevazilazi puko iščitavanje literature i vladanje teorijama, već se manifestira u sposobnosti prepoznavanja i ophođenja prema svakom čovjeku kao prema krunskom Božijem stvorenju.
Govoreći iz vlastitoga iskustva, mr. Efendić je naglasio da je upravo taj aspekt Profesorovog podučavanja, pored izuzetne intelektualne širine i naobrazbe, ostavio najveći trag na studente iz njegove generacije. Nakon kratkog obraćanja, asistent Efendić je ispred grupe nastavnika i asistenata uručio prigodan poklon profesoru Silajdžiću.
Životni put i akademski doprinos profesora Silajdžića
Prof. dr. Adnan Silajdžić je redovni profesor na Katedri za akaid (dogmatiku), tesavvuf i uporedne religije na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu. Svoje osnovno obrazovanje stekao je u Radovlju kod Visokog, a potom je 1976./77. godine završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu.
Studij teologije na Islamskom teološkom fakultetu (današnji FIN) završio je akademske 1980./1981. godine, kao svršenik prve generacije studenata.
Postdiplomski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu okončao je 1988. godine, nakon položenog Tezarija iz kršćanske Dogmatike.
Akademsku 1991. godinu proveo je na specijalističkom usavršavanju iz povijesti velikih svjetskih religija (judaizam, kršćanstvo i islam) na Institut Catholique u Parizu.
Doktorsku disertaciju odbranio je iz filozofske teologije Abu al-Hasana al-Aš'arija, jednog od najznačajnijih klasičnih muslimanskih mislilaca. Njegovo znanstveno područje interesa obuhvata akaid (dogmatiku), religiologiju i islamsku filozofiju.
Profesor Silajdžić je ostavio nemjerljiv trag ne samo na studente, već i na širu akademsku i društvenu javnost. Bio je mentor pri izradi devet doktorskih i šest magistarskih disertacija.
Samostalno ili kao koautor, objavio je 13 djela, među kojima se izdvajaju: Filozofijska theologija Abu al-Hasana al-Aš'arija (1999), Islam u otkriću kršćanske Europe (2003), Kriza religijskog identiteta u današnjem svijetu (2004), Akaidska učenja Ebu Hanife (2016), Akaidsko učenja imama Ahmeda ibn Hanbela (2021), Akaidska učenja imama Nesefija (2024), te Ogledi o sunnetu i hadisu (2019).
Poruke za kraj
U svom oproštajnom obraćanju, profesor Silajdžić se prvo obratio studentima imamskog smjera koji su slušali predmet Uvod u izučavanje kelama. Naglasio je da je poziv za koji se pripremaju najčasniji, ali i najzahtjevniji posao unutar Islamske zajednice.
Nadalje, osvrnuo se na svoju dugu karijeru, iskreno identificirajući ključne iskorake, ali i određene propuste koje je njegova generacija napravila. Obraćajući se kolegama nastavnicima, Profesor je istaknuo neizmjernu važnost prepoznavanja i kritičkog sučeljavanja s različitim ‘izmima’ koji vladaju društvenim, kulturnim i političkim životom, jer samo na taj način je moguće relevantno prenijeti poruku islama u savremenom dobu.
Također, Profesor je naglasio važnost međusobne saradnje u smislu kritičkog preispitivanja tekstova, knjiga i ideja, jer je to jedini put individualnog stasavanja nastavnika, ali i Fakulteta u cjelini. Govoreći o izmijenjenom mentalitetu mladih generacija, Profesor je izdvojio da je na nastavnicima posebno teška odgovornost; ukoliko žele doprijeti do mladih generacija, nastavnici moraju izgraditi jezik kojim će moći potaknuti jedan specifičan mentalitet čiji se senzibiliteti drastično razlikuju od starijih generacija.
Na samome kraju, Profesor je svoje zadnje predavanje održao u okviru predmeta Uvod u izučavanje kelama, čime je simbolično zatvorio krug svoga nastavničkoga rada, budući da je ilmu-l-kelam bio i ostao primarna Profesorova intelektualna preokupacija.
(Preporod.info)
