Od petka do petka: Samir Vildić

Od petka do petka: Samir Vildić

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega lično i za društvo u cjelini te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 9. do 15. maja 2025. godine, za čitatelje portala Preporod.info piše dr. Samir Vildić, poduzetnik i predsjednik Upravnog odbora Fondacije poduzetnika u BiH.

Petak, 9. maja 2025.

Ovo je priča jednog povratnika u državu i poduzetnika. Priča počinje prije osam godina kada sam se, nakon 17 godina provedenih u tuđini, odlučio vratiti u Bosnu i Hercegovinu. Iako povratak, pa zatim i put poduzetništva u našoj državi zvuči "čudno", kao što su čudni i povratnici i poduzetnici, htio sam svojim primjerom dokazati suprotno. Vratio sam se, jer je to najmanje, a, ujedno, i najviše što mogu da uradim za svoju domovinu, a poduzetništvo jer smo mi država u razvoju, a sve države u razvoju nude posebno velike poslovne potencijale. To je, ukratko, moja životna borba i misija.

U svakom trenutku je nekoliko poslova i aktivnosti na kojima radim. To je način mog odmora. Kada se umorim od jedne, pređem na drugu aktivnost. Trenutno radim na jednoj od, za mene, najznačajnijih poslovnih aktivnosti u mom poslovnom životu. Naime, zahvaljujući prošlogodišnjem uspjehu, i ove godine smo kao WILLDICH Business Centar, čiji sam vlasnik i osnivač, dobili priliku da u saradnji s Istanbulskom privrednom komorom organiziramo B2B susrete između bh. i turskih firmi na prestižnom sajmu ZEPS. Na prošlogodišnjem sajmu ZEPS imali smo izazovan zadatak da organiziramo 400 B2B susreta, ali smo to iznijeli s preko 800 organiziranih susreta. Istanbulska privredna komora broji preko 800 hiljada članica – firmi, druga je najveća privredna komora u svijetu i predstavlja 52% turske ekonomije, a na čelu komore se nalazi čovjek porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Zbog toga i predstavlja jednu od najznačajnijih poslovnih aktivnosti za mene.

Džuma je. Praktikujem da na džumu idem s osmogodišnjim sinom Fatih Sultanom. Ima ta neka posebna ispunjenost i zadovoljstvo kada s njim idem na džumu. Volim naše džamije. Čini mi se da urednijih i čistijih u cijelom svijetu nema. Hvala Allahu.

Petkom je i trening fudbala Fatih Sultana. Kada sam ga prošle godine upisivao na kurs, upisao sam ga u stariju grupu od njega. Iz prostog razloga – da se izbori s većima i boljima od sebe. Ali, on to nije znao i danas je u jednoj minuti postigao dva gola, čime je donio pobjedu svom timu.

 

Subota, 10. maja 2025.

Subota je dan za odmor, ali ne i za poduzetnike. Inače, ukoliko čovjek nije spreman žrtvovati svoja 24 sata u danu i svih sedam dana u sedmici, ne bi se trebao baviti poduzetništvom. To je prosto pravilo poduzetništva: uvijek si zauzet i uvijek si slobodan.

Subotom pomažem supruzi u radnji našeg novog brenda koji se bavi prodajom i distribucijom dječije konfekcije i opreme. Birali smo između zapošljavanja supruge negdje ili stvaranja nekog biznisa za nju i izabrali smo kratkoročno teži, ali dugoročno, vjerujem, bolji put. 

 

Nedjelja, 11. maja 2025.

Koliko god ta odluka izazivala razna tumačenja i nosila razne posljedice za privredu, svako nedjeljno ujutro mi se jedna misao vrti po glavi: E ,vallahi, dobro je da je rad nedjeljom zabranjen!

Vikendom idemo na selo kod mojih roditelja. Hemlijaši kod Kalesije. Ovog vikenda nismo. Živim u Sarajevu, ne u Kalesiji, kako to mnogi misle, valjda zbog mojih čestih objava sa sela. Roditelji su me kao dječaka s 13 godina poslali u svijet, na sticanje nauke. Haman sam ostao željan roditelja, zbog toga i jesam često tamo. I svoju privatnu biblioteku, od preko 16 hiljada knjiga, smjestio sam na selo. Mnogo je stvari koje me tamo privlače: roditelji, sestre, knjige, uspomene na djetinjstvo...

Poželio sam knjigu. Poželio sam dane i vremena kada sam znao za jedan dan pročitati knjigu. Čini mi se da više ne pronalazim ni takve knjige koje bih u jednom predahu pročitao, a niti toliko vremena. A poželio sam.

Pored magistarskog i doktorata na teologiji, završio sam i magistarski na međunarodnim odnosima. Redovno pratim dešavanja u svijetu, ali manje pronalazim vremena da iste i komentarišem. Raduje me uspjeh naših prijatelja u Pakistanu, ali me isto toliko i boli naša nemoć i neuspjeh u odnosu prema Palestincima i terorizmu nad njima. Pakistan nam je pokazao da danas kao pojedinci moramo biti jaki i snažni, a Palestina nam je pokazala slabost našeg imana, shodno hadisu Poslanika, a. s., kada je govorio da je najslabiji vid imana preziranje srcem nekog zla. Oni naši najbolji dokučili su iman govoreći jezikom o ovom nezapamćenom zlu, a zar nema među nama onih koji bi rukama nešto promjenili!?

 

Ponedjeljak, 12. maja 2025.

Današnji dan bi trebala obilježiti vijest da je teroristička grupa PKK, odgovorna za ubistvo više od 40 hiljada ljudi, objavila raspuštanje i polaganje oružja, odnosno predala se. Proći će ovo hladno ispod radara javnosti, ali treba ostati zapisano da je ovo jedan od najvećih uspjeha turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Skupo je ovo koštalo Tursku. Preko 40 hiljada ubijenih ljudi, većinom civila, je i previše za gubitak, ali treba istaći da je ovo Tursku ekonomski koštalo preko 2 triliona dolara. Za ove novce Turska je mogla izgraditi 100 mostova preko Bosfora, 100 hiljada kilometara autoputa, 1.000 hidroelektrana, 100 hiljada kilometara željeznica, 1.000 srednjih aerodroma, 1.000 bolnica s kapacitetom od 1.000 kreveta ili 1.000 škola s kapacitetom od 24 učionice. Velikog se belaja Turska rješila.

 

Utorak, 13. maja 2025.

Danas sam u Živinicama prisustvovao Organizacionom odboru II međunarodnih susreta ŽIVINICE OPEN 2025. Živinice su grad milionera. Mogu se pohvaliti da sam zaslužan za taj njihov epitet. Naime, prije nekoliko godina smo napravili jedno istraživanje i analizu upoređujući neke evropske s našim gradovima.

Statistički (odnosno, procentualno prema broju stanovnika) Živinice imaju mnogo više milionera nego jedan Berlin, odnosno, imaju isto milionera kao jedan Keln. Ovu zanimljivu statistiku sam lično plasirao na tržište. Postoje neke zapostavljene činjenice, a ovo je bila jedna od njih, te sam imao namjeru da skrenem pažnju javnosti na prisustvo velikog kapitala na našem tržištu, posebno mladim ljudima koji tragaju za kapitalom za njihove poslovne ideje. Moramo biti svjesni da se u našem društvu nalaze ljudi spremni investirati u poduzetničke ideje, ma koliko one bile male, odnosno velike.

Drago mi je da je ova statistika naišla na veliki interes, ne samo u BiH nego i državama u regiji. Ja sam za primjer naveo Kakanj i Živinice, a desetine drugih gradova može ući u ovu statistiku. Tešanj, Široki Brijeg, Tuzla, Gračanica, Sarajevo, Bijeljina, Bihać, pa do Gradačca koji ima duplo veći izvoz nego Tuzla. Mnogo je manjih sredina u BiH koje su razvijene ili su u brzom procesu ekonomskog razvoja.

Srijeda, 14. maja 2025.

Novi dan, novi grad, nova uspješna poslovna priča. Ponosni grad Zmaja od Bosne danas je prepoznatljiv po velikom broju uspješnih firmi i privrednika. U Gradačcu sam povodom jedne nove investicije firme iz Turske, koja u toj zemlji posluje preko 30 godina u sektoru proizvodnje čeličnih konstrukcija, kontejnera i montažnih kućica,.

Jedan dio svoje proizvodnje odlučila je prenijeti u Bosnu i Hercegovinu, a zbog blizine s granicom Evropske unije, odabrali smo upravo Gradačac.

A kako sam ja Gradačac procijenio, ova firma, ili će uspjeti i biti lideri u svom sektoru, ili će propasti. U tom gradu treće opcije nema.

 

Četvrtak, 15. maja 2025.

Za kraj želim da nam skrenem pažnju na nekoliko činjenica o Bošnjacima danas, koje su izravno povezane i s našim potencijalima. Ovo je ujedno i jedna formulacija koju često koristim, koju bih volio da svi upamtimo. Ta formula glasi:

  • Bošnjaci nikada nisu bili bogatiji kao što su to u ovom trenutku,
  • Bošnjaci nikada nisu bili obrazovaniji kao što su to u ovom trenutku,
  • Bošnjaci nikada nisu bili mnogobrojniji kao što su to u ovom trenutku i
  • Bošnjaci nikada nisu bili samostalniji kao što su to u ovom trenutku.

Ove činjenice nam jasno ukazuju da u periodu u kojem živimo, odnosno u periodu koje je pred nama, Bosna i Hercegovina i mi imamo sve pretpostavke da doživimo naš najveći procvat i historijski vrhunac. A, da li će se to desiti, zavisi samo od nas i našeg truda na ostvarenju tog cilja.

(Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti