U Brusa bezistanu otvorena izložba o Stocu: Život „grada s dušom“ na razmeđu epoha

U autentičnom ambijentu Brusa bezistana u Sarajevu, otvorena je izložba „Život na području stolačkog kotara 1878–1918.“, koja kroz pažljivo odabrane dokumente iz arhivske građe oživljava svakodnevicu Stoca na prijelazu iz osmanskog u austrougarski period. Izložba, nastala u saradnji Muzeja Sarajeva i Arhiva Hercegovačko-neretvanskog kantona, predstavlja svojevrsno putovanje kroz vrijeme, oživljavajući duh jednog od najživopisnijih hercegovačkih gradova.

Autorica postavke je Irma Šabanović, a pokrovitelj izložbe je Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica. Na svečanom otvaranju, osim autorice, obratili su se i federalni ministar Nerin Dizdar, direktorica Muzeja Sarajeva Indira Kučuk-Sorguč te direktor Arhiva HNK Amir Kadribegović. Njihova obraćanja bila su prožeta emocijama i nostalgijom, jer, kako je više puta naglašeno, Stolac je grad koji ostaje u duši.

– Stolac je danas došao u Sarajevo – istaknuto je na otvaranju, čime je simbolično prizvano prisustvo ovog hercegovačkog dragulja u glavnom gradu. Postavka u Sarajevu svojevrsni je nastavak putujuće izložbe, koja je prvi put prikazana prošle godine u Stocu, povodom obilježavanja 70. godišnjice Arhiva HNK.

Izložbeni materijal crpljen je iz bogatog fonda Kotarskog ureda Stolac, koji se čuva u mostarskom Arhivu, a sadrži više od 150 kutija dokumenata. Iz njih su pažljivo izabrani eksponati – molbe, žalbe, prijave, zapisnici – koji ocrtavaju život običnog čovjeka u tom periodu. Među njima su, primjerice, zapis o ujedenju zmije u Neumu, žalba zbog zabrane igranja tavle, kao i brojni drugi dokumenti s pečatima ili rukopisima službenika onog vremena, koji autentično dočaravaju svakodnevicu, navike i duh prošlosti.

Izložba je istovremeno zanimljiva istraživačima, historičarima, ali i svim ljubiteljima stolačke baštine i kulturnog nasljeđa Bosne i Hercegovine. Ostaje otvorena za javnost u Brusa bezistanu do 26. maja.

Kao grad s bogatim naslijeđem, Stolac je kroz ovu postavku još jednom potvrdio svoj status mjesta koje, iako naizgled daleko, ne prestaje biti prisutno – bilo kroz historiju, dokumente ili sjećanja onih koji su u njemu rođeni, ili ga jednostavno vole.

(Preporod.info)