Promovisana knjiga „Sigurnosne zone Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini: Prijedlozi, motivi i ideje tokom 1992.“
U Svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu održana je promocija knjige “Sigurnosne zone Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini: Prijedlozi, motivi i ideje tokom 1992.” autorice dr. sc. Merise Karović-Babić, više naučne saradnice Univerziteta u Sarajevu – Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
Knjiga je predstavljena kroz izlaganja istaknutih promotora. Dr. sc. Muamer Džananović, direktor pomenutog Instituta, istakao je kako je riječ o neophodnom štivu za istraživače ratova na prostoru bivše Jugoslavije, naročito onih koji se bave agresijom na Bosnu i Hercegovinu i pitanjima međunarodnog humanitarnog prava. Naglasio je da knjiga doprinosi razumijevanju širih okolnosti i motiva iza pasivnosti međunarodne zajednice tokom 1992. godine.
Akademik prof. dr. Husnija Kamberović ocijenio je djelo kao temeljito i zasnovano na primarnim izvorima, ističući da autorica vrlo jasno razmatra prijedloge o uspostavi sigurnih zona u širem historijskom i globalnom kontekstu, uključujući Bliski Istok. Posebno je apostrofirao činjenicu da su pojedine zone poput Sarajevskog aerodroma bile uspješne, dok su druge, poput Srebrenice i Žepe, završile tragično, pružajući samo “lažan osjećaj sigurnosti”.
Prof. dr. Enis Omerović, v. d. dekana Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, ukazao je na pravni aspekt nečinjenja međunarodne zajednice, navodeći da je već u startu načinjen konceptualni propust jer se u uslovima agresije ne šalju snage za očuvanje mira, već za njegovo nametanje.
Dr. sc. Mesud Šadinlija osvrnuo se na naučnu strukturu djela, ističući dosljednost metodologije i preciznu analizu terminologije u zvaničnoj komunikaciji UN-a. Naglasio je kako knjiga dokumentira stanje u kojem su ljudski životi zavisili od birokratski paralizovanog, politički nevoljnog i vojno nemoćnog aparata međunarodne zajednice.
Autorica dr. sc. Merisa Karović-Babić zaključila je promociju napomenom da je poseban fokus stavila na ideju stvaranja sigurnih zona u područjima pod kontrolom VRS-a, koje su u praksi postajale getoizirani prostori za nesrpsko stanovništvo. Istakla je kako je koncept sigurnih zona često bio pogrešno primijenjen, navodeći i ideje da se one uspostave unutar zatočeničkih objekata, poput Trnopolja. Povezala je i savremene ratne kontekste, poput Gaze i Ukrajine, u kojima se ponavlja logika nečinjenja međunarodne zajednice, te izrazila sumnju u univerzalnost načela UN-a.
(Preporod.info)
