El-hamdu lillah

Kur’an kao Božija knjiga, a samim tim i njegova prva sura El-Fātiha, započinje riječima El-hamdu lillāh, što se obično prevodi kao hvala Allahu. Kažemo riječima jer se El-hamdu lillāh sastoji od dvije riječi arapskoga jezika: hamd i Allāh.

Imenska rečenica

Riječi El-hamdu lillāh su, gramatički gledano, imenska rečenica (el-džumletul-ismijje) koja ukazuje na trajnost, postojanost, fiksiranost, univerzalnost značenja (subūt ve umūm), dok nasuprot njih, u semantičkom smislu, imamo glagolske rečenice (el-džumelul-fi’lijje) koje ukazuju na promjenljivost, nepostojanost, fluidnost (tedžeddud ve hudūs), što bi se reflektiralo, npr. u glagolskim rečenicama Ahmedullāhe hamden ili Ahmedul-hamde lillāh (Zahvaljujem Allahu).

Naime, sam glagol (fi’l) ukazuje na određeno ili fiksirano vrijeme: prošlost, sadašnjost ili budućnost, tako da je glagolska rečenica vremenski fiksirana, što, pak, nije slučaj s imenicom, odnosno imenskom rečenicom.

Najobuhvatniji vid zahvale

Zapravo, riječima El-hamdu lillāh iskazuje se najpotpuniji i najobuhvatniji vid zahvale koju čovjek može izgovoriti na ovome svijetu.

Naime, u arapskom jeziku za zahvalu, hvalu i pohvalu koriste se još dvije riječi: šukur, kada vam neko učini neku bitnu uslugu i vi mu na arapskom, i na modernom arapskom, kažete šukren, što znači hvala, a druga riječ je medh, kada hoćemo da pohvalimo nečiji kvalitet ili nečije osobine (npr. Hamidtu Zejden ala ilmihi ve keremihi: Pohvalio sam Zejda zbog njegova znanja i njegove plemenitosti).

Dakle, na početku Kur’ana navode se riječi El-hamdu lillāh i njima se, zapravo, kazuje da sva hvala, zahvala i pohvala pripada Svevišnjem Allahu.

Na početku riječu hamd navodi se određeni član (el) u arapskome jeziku, što sugeriše upravo tu sveopćost i generalizaciju, odnosno, sugeriše sveobuhvatnost. ‘’El-hamdu je imenica koja je određena (ta’rif) bilo zbog iskazivanja cjelovitosti (džins), tj. aludiranja na to da je svakome poznato šta znači zahvala, ili zbog sveobuhvatnosti (istigrāk), tj. da sva zahvala u suštini pripada Njemu, budući da nema nikakvog hajra a da ga On ne daje, posredno ili neposredno, kao što je On rekao: Od Allaha je svaka blagodat koju uživate (Nahl, 53)

Značenja 99 lijepih Božijh imena

Ovdje se uz riječ hamd spominje ime Svevišnjeg Allaha, kojim se izražavaju najkompletnija Božija imena i svi Njegovi atributi. ‘’Allah je lično ime Onoga koga istinski vrijedi obožavati’’

El-hamdu lillāh, zapravo, sadrži značenja svih Njegovih devedeset devet lijepih imena.

Riječima El-hamdu lillāh mi, zapravo, priznajemo da se za sve što se događa dobro na ovome svijetu, treba zahvaliti Svevišnjem Allahu. I kada mi to izgovorimo u bilo kojoj situaciji, to je jednako kao da kažemo: ”Pa, hvala Svevišnjem Allahu na tome“. Također, riječi El-hamdu lillāh, koje, dakle, znače da svaka hvala, zahvala i pohvala pripada Svevišnjem Allahu, jesu i odgovor na pitanje kako si, kako ste. Mi kažemo ili odgovaramo: El-hamdu lillāh.

Tradicionalni prepisivači rukopisa, knjiga, kada su završavali svoje rukopise ili prijepise, oni bi napisali: Knjiga je završena, El-hamdu lillāh. Šejh Davud Kajseri veli: ”Hamd je riječju, stanjem i djelom. Hamd – apsolutna zahvala jezikom je zahvaljivanje i hvaljenje Njega onako kako je On Sam Sebe pohvalio, jezikom svojih vjerovjesnika.

Djelom je da se čine tjelesna djela; ibadeti i druga dobročinstva kojima se želi Allahovo zadovoljstvo i koja se usmjeravaju Njemu, jer je hamd, kako god obavezan jezikom, obavezan i ostalim organima. Čak je svaki tjelesni organ obavezan zahvaljivati u svakom stanju i situaciji. Kao što je rekao Vjerovjesnik, a. s.: ‘Apsolutna hvala Allahu (elhamdu) u svakom stanju i stituaciji (halu)’

Sevapi za izgovor

Riječi El-hamdu lillāhi Rabbil-’ālemīn (prvi ajet sure Fātihe) vrjednije su, prema duhovnim autoritetima (muhakkikūn), od riječi Lā ilāhe illellāh zbog dva razloga: prvi, s obzirom na ono što prenosi Nesā’ī od Muhammeda, alejhi selam, koji je rekao: ‘’Ko kaže Lā ilāhe illellāh utefterit će mu se dvadeset hasenata (dobrih djela), a ko kaže El-hamdu lillāhi Rabbil-’ālemīn, utefterit će mu se trideset hasenata’’; i drugi, tevhid koji se podrazumijeva u izgovoru Lā ilāhe illellāh nalazi se u riječima Rabbil-’ālemīn, kojima su još pridodate riječi El-hamdu lillāh.

Što se tiče riječi Muhammeda, a. s.: ‘’Najvrjednije što sam ja rekao i vjerovjesnici prije mene jesu riječi: Lā ilāhe illellāh’’, one se odnose na tevhid (Božiju jednost), koji već sadrže riječi El-hamdu lillāhi Rabbil-’ālemīn, kao i zahvalu. Vjernik izgovara ove riječi kako bi zaradio sevap.

(Almir Fatić/IIN Preporod)