Vjeronauci u Brčkom dva časa sedmično: „lajk“ za Vladu

Ova vijest izazvala je brojne kontroverze i podjelu mišljenja, od onih koji su čvrsto uz ovu odluku Vlade, do onih koji ovo nikako, iz ovih ili onih razloga ne odobravaju. Najglasniji pobornici ovog drugog stava su, čini se, prosvjetni radnici, jer će se, zaboga, ukinuti njihov predmet i svi ostali nastavni predmeti kako bi bilo dovoljno mjesta za vjeronauku.

U cijeloj priči se, međutim, najmanje pitalo onih koje ovo najviše zanima - učenike. Zapravo su oni ti koji uopšte treba da se i pitaju. Zbog toga je potpisnik ovih redova proveo jednu internu anketu među učenicima jedne naše osnovne škole, a rezultati su pokazali da su učenici oduševljeni ovom idejom. Svakako, ispitivanje bi se trebalo sprovesti mnogo studioznije i ozbiljnije, a nema sumnje da bi rezultati bili i dalje pozitivni u korist vjeronauke.

Konačno, opredijeljenost učenika za vjeronauku se dokazuje svake godine kada ih se anketira i pita žele li izučavati vjeronauku ili životne vještine i stavove, kada gotovo svi (blizu 100%) biraju vjeronauku.

Značaj vjeronauke u školama je mnogostruk. Vjeronauka ima sve elemente drugih nastavnih predmeta, ali svi predmeti nemaju sve ono što nudi vjeronauka. Ovdje prvenstveno mislimo na odgojnu dimenziju, koja je i najvažnija karakteristika vjeronauke. Uporedimo li NPP vjeronauke sa NPP-om bilo kog drugog predmeta, vidjet ćemo kako vjeronauka neuporedivo više govori o odgojnim vrijednostima koje su pogotovo u ovo, postmoderno doba, potpuno marginalizirane i izvrnute.

Jasno, niko od nastavnika matematike i hemije i ne očekuje da učenike uči lijepom odnosu prema drugima, o stidu, plemenitosti, pravednosti i sl., ali, budući da je škola odgojno - obrazovna ustanova, tu jednostavno mora postojati predmet koji učenike uči odgoju. Taj predmet se zove vjeronauka i taj predmet mora imati veći značaj, pa je stoga odluka Vlade Brčko distrikta da poveća fond nastavnih časova vjeronauke i razuman i legitiman. Škola mora imati odgovor na sve veću najezdu gomile dehumanizirajućih programa koje nam nameću kojekakve organizacije i asocijacije kroz, opet kojekakve, legalizacije marihuane i seksualne odgoje, a najbolji odgovor je upravo kroz vjeronauku.

Oni najveći protivnici ove odluke najčešće koriste već otrcanu tezu da je vjeronauka za džamije i crkve i da joj nije mjesto u školi. Ona, vjeronauka, vele: zavađa, truje, provocira. I usudi se to reći bez da pogleda, a kamo li ne proanalizira NPP vjeronauke, ili da otvori udžbenik pa potraži te otrove i provokacije ili da uđe na čas vjeronauke pa vidi šta se tamo radi. Obično su to oni koji o svemu znaju sve, hodajuće enciklopedije, i oni znaju da je vjera najveći društveni problem, a vjerske knjige izvor svakog zla. I obično nisu otvorili nikad neku vjersku knjigu.
 
Ono što je, međutim, najvažnije kada je vjeronauka kod nas u pitanju je to da, htjeli to oni ili ne: vjeronauka dobija još jedan čas u osnovnoj, ali i ništa manje važno - jedan čas u srednjoj školi. Ovo je i za sami predmet, i za vjerske zajednice ali i, što je najvažnije, za učenike Brčko distrikta veoma važan događaj, a za nadat' je se da će rezultati ove odluke vrlo brzo biti očigledni i da će se ogledati u manjem broju svađa, krađa, narkomana, rastavljenih brakova i sl., a da će se ljudi, bez obzira na sve razlike više uvažavati i u ime Boga, voljeti.

Piše: Miralem Muminović