Kameni most u čast komandantu: Hašim Spahić dobio svoj spomen-park kod Ilijaša

U podnožju Starog grada Dubrovnika kod Ilijaša, na padinama Čemerske planine, izgrađen je kameni most. Izgradio ga je Safet Bosanac, rukama i srcem, u čast komandantu, ratnom heroju i šehidu Hašimu Spahiću. Most je središnji simbol budućeg spomen-parka, čije je ime svečano otkriveno uz prisustvo porodice, saboraca i prijatelja rahmetli komandanta.

Ploču s imenom Hašima Spahića otkrili su njegova sestra Merjema i brat Munir, uz prisustvo boraca i članova porodice. Safet Bosanac, porijeklom iz tuzlanskog kraja, koji je u Njemačkoj prihvatio islam početkom agresije na BiH, nije krio emocije. Obraćajući se prisutnima, rekao je da se ovaj hajrat desio prirodno, kao i njegov put u islam.

– Nalazimo se ovdje, a to nije moja, već Allahova volja. Ideja se rodila spontano, kao što mi je došla ideja da primim islam. Nakon što smo izgradili prvu hajr-česmu, sjeli smo na kahvu i rekao sam tada – sljedeći hajrat, most i prostor oko njega, posvetit ću Hašimu Spahiću. I evo, uz sve teškoće, izgradnja je počela. Most sam gradio od kamena iz okolnog područja – nema ni grama cementa ni željeza, sve je iz srca. Ovo je moje djelo i moj dar šehidu. Halalim mu – on je ugradio život da bismo mi danas bili ovdje – govori vrijedni neimar.

Priroda je već testirala njegov trud. Tokom nedavnih velikih poplava, nabujali Zenik je prijetio da bi mogao srušiti most, ali on je izdržao. Safet tada, kaže, nije očajavao, već se s iskrenom dovom obratio Gospodaru.

– Kada sam vidio koliko kamenje nosi voda, obratio sam se riječima: “Allahu, upućujem Ti dovu. Ja sam ovo hajr djelo učinio za dušu našeg brata, šehida Hašima Spahića. Ako Ti odlučiš da to srušiš, neka se sruši; pa ću ga opet izgraditi.” I evo, mašallah, nije se srušilo – prisjeća se Bosanac u emotivnom obraćanju prisutnima.

Most je, istakao je, samo početak. U planu su i novi sadržaji u sklopu spomen-parka, a već najavljuje naredni hajrat u čast jednog posebnog borca.

– Bosna je kao ovaj vezivni kamen – sastavljena od različitih dijelova. Ko zamisli da jedan ukloni, već pravi problem. A Bosna je zemlja dobrih Bošnjana – svih vjera i naroda - istakao je.

Sestra komandanta Spahića, Merjema Pramenković, i sama bivša pripadnica Armije RBiH, kazala je kako je ovaj gest vratio vjeru u zahvalnost i pamćenje:

– Oduševljena sam inicijativom. Velika je stvar kada neko uloži trud da se naši komandanti i šehidi ne zaborave. Posebno u ovom vremenu. Neka im Allah podari svako dobro – kazala je Pramenković.

Brat Munir je istakao da će prava vrijednost ovoga mjesta završetkom izgradnje doći do izražaja.

– Tek kad sve ovo bude završeno, kad ljudi dođu, odmore, prođu ispod ovih stijena, osjetit će pravu vrijednost ovog djela. Velika je stvar što je Safet prepoznao koliko je čuvanje sjećanja potrebno našem narodu, a posebno porodicama poput naše, koje su izgubile najmilije. Poseban je sada osjećaj, a sve to je Bosanac prepoznao. Veliki je to čovjek – ističe Munir Spahić.

Program je vodio ilijaški imam Muhidin-ef. Husić, imam džemata Malešići pri Medžlisu Islamske zajednice (MIZ) Ilijaš. Govoreći o simbolici ovog mjesta, istakao je da je ono mnogo više od mosta.

– Ovo je trag koji predstavlja trajno dobro, koji će svjedočiti, ako Bog da, sve do Sudnjega dana budućim naraštajima da je na ovim prostorima uvijek bilo insana koji su bili spremni životima svojim braniti i odbraniti ovu našu domovinu Bosnu. Takav je bio i legendarni komandant Hašim Spahić – rekao je efendija Husić.

Jedan od saboraca komandanta Spahića je podsjetio ko je bio Hašim.

– Ni on, niti bilo ko drugi nije htio rat, nego smo ga morali prihvatiti. Sad zamislite: neko danas radi u željezari, ili bilo kojoj drugoj fabrici, a sutra ujutro ustane i mora uzeti pušku da brani svoju porodicu, svoj kućni prag i svoju državu. U tom periodu rahmetli Hašim je bio neko ko je dao sve od sebe. Činjenica da je sve posvetio i podredio ratu, odnosno opstanku na ovim prostorima, govori o tome kakav je bio i čovjek i oficir – istakao je.

Hašim Spahić bio je prosvjetni radnik, a pred rat je stekao zvanje komandanta Opštinskog štaba TO Ilijaš. Bio je poznat po tome da je uvijek bio uz svoje borce – na liniji, u rovovima, rame uz rame. U presudnim trenucima bitke za Čemersku planinu, 11. oktobra 1994. godine, poginuo je zajedno s inžinjercem Prvog korpusa Šemsudinom Baručićem, pokušavajući lično vratiti zauzeto Moševićko brdo. Bio je komandant, ali prije svega – čovjek.

Na ovom mjestu, u uskom kanjonu Zenika, kamen svjedoči. A ime Hašima Spahića, uklesano u srce jednog naroda, ostaje da živi.

(S.S./Preporod.info)