Muftija Dedović: Vakuf – stub slobode, dostojanstva i razvoja Zajednice

Vakuf je čisto zemaljsko djelo, prožeto vjerom i osjećajem da se čini dobročinstvo, poručio je mostarski muftija dr. Salem-ef. Dedović u hutbi koju je održao danas u Sinan-pašinoj džamiji, najstarijoj džamiji u Hercegovini, u Mostaru, naglašavajući kako je ideja vakufa temeljni stub opstanka, slobode i razvoja Islamske i muslimanske zajednice uopće.

Hutba muftije Dedovića o vakufima pročitana je danas u svim džamijama u Bosni i Hercegovini, a povodom otvorenja 13. manifestacije "Dani vakufa u BiH" u Mostaru, koju realizira Vakufska direkcija Islamske zajednice u BiH.

Njegovu hutbu prenosimo u cijelosti:

"Hvala Allahu na svim blagodatima kojima nas obasipa. Hvala mu na blagodati vjere, života, vremena, zdravlja, porodice i imetka. Molimo Allaha da nam podari u vjeri i životu svekoliko dobro za koje Ga je molio naš poslanik Muhammed, alejhisselām, a da nas sačuva svakoga zla od kojeg je zaštitu kod Allaha Uzvišenog tražio on, naš poslanik i učitelj, Muhammmed, a. s. Amin!

Draga braćo,

naša lijepa vjera nas uči da je vakuf trajno dobro. Vakuf je plemenito djelo koje nastaje iz najčistijih pobuda. Čovjek izdvaja iz svoga imetka ono što je naljepše, od čega će biti veliko dobro i za pojedince, i za ustanove, i za društvo u cjelini. Muslimani, svjesni vrijednosti onoga što se zove trajno dobro, inspirisani su sljedećom kur'anskom porukom u kojoj stoji:  

Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo  šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati. ( Ali Imran, 92)

Božiji Poslanik, a. s. svojom snažno motivirajućom porukom podučio je ljude: "da nakon smrti čovjeka prestaju teći njegova dobra djela osim u tri slučaja: ako ostavi iza sebe vakuf (trajno dobro) koje traje i koristi ljudima, ili ako ostavi iza sebe vrijedno znanje i nauku koja će biti od koristi ljudima, ili pak, u trećem slučaju, ako podari dobar odgoj svome djetetu, koje će poslije njegove smrti moliti Allaha, dž. š. za njega."

Ideja trajnog dobra u praksi ostvaruje se ovdje na zemlji, među nama samima, uz htijenje, odlučnost i požrtvovanost. Nema u tome nikakve mistike, nerealnosti i teoretiziranja. Vakuf je čisto zemaljsko djelo, prožeto vjerom i osjećajem da se čini dobročinstvo, a nagrada za to se ostvaruje već na ovom a, svakako, i na onom svijetu! Vakuf je islamska institucija koja gleda u budućnost, jer vakif  svojim djelom želi u svoju sredinu dodati neku novu vrijednost koja će doprinijeti boljem i naprednijem životu u određenom segmentu.

Pa se tako, naprimjer, ulaganjem u stipendiranje mladih konkretno pomaže da se odškoluje darovita muslimanska omladina.

Ulaganje imetka da se poboljša kvalitet obrazovanja u našim ustanovama ili, pak, naše biblioteke opreme u skladu sa zahtjevima današnjeg vremena, predstavlja konkretno ljudsko pregnuće i podršku znanju, nauci i obrazovanju, što jeste temelj svakog naprednog društva. S obzirom da je vakuf trajno dobro, moramo biti svjesni činjenice da smo mi muslimani, iz generaciju u generaciju, ne samo njegovi baštinici već smo i odgovorni za njegovo čuvanje, jačanje i oplemenjivanje.

Naši su vakifi u prošlosti imali svijest o tome da ostavljaju iza sebe, nama koji ćemo doći poslije, a mi moramo raditi tako da ono što su oni ostavili sačuvamo, oplemenimo i unaprijedimo da bude od stvarne koristi nama danas, ali i generaciji koja dolazi poslije nas. Vakuf ne može opstati sam od sebe, jer ništa ne opstaje samo zato što je proglašeno vakufom! Vakuf zato jeste integrativna institucija koja daje priliku da svaka sljedeća generacija muslimanā dadne svoj doprinos da prvobitno utemeljeni vakuf bude podržan, oživljen i unaprijeđen. Zašto je to tako? Zato što svaki pojedinac ili čitava generacija prepoznaju nečije trajno dobro, pa to dobro žele sačuvati i istaknuti kao primjer koji se treba slijediti. Eto, otuda se svima nama otvaraju vrata da budemo dio trajnog dobra! 

Iz vremena slavnog halife Haruna er-Rešīda navodi se da je on jednom prilikom, obilazeći svoju državu i podanike, primijetio nekog starca koji je uzeo voćku da zasadi. Halifa ga upita: „Zašto to činiš kad nećeš dočekati njene plodove?“ Starac mu reče: „O halifo, i ja sam nekada jeo plodove voćki koje je neko drugi prije mene zasadio, pa i ja ovako hoću da makar malo doprinesem da neko poslije mene uživa plodove ove voćke.“ Halifa, zatečen gestom ovoga straca i potaknut njegovim razmišljanjem, naredi da se na njegovo ime zasadi voćnjak od stotinu voćki. Na to je mudri starac prokomentarisao: „Allahu Dragi, Tebi hvala – ja je još nisam ni zasadio, a ona već plodove daje!“

Vakuf se u našim prilikama često nalazio, a i danas nije izuzetak, na meti i nepravednih i rušilačkih sistemā vlasti, ali i pohlepnih pojedinaca i nesavjesnih upravitelja. Zato je od ogromne važnosti uloga naše Vakufske direkcije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koja odgovorno vodi brigu o tome da se stari koristonosni vakufi obnavljaju ali i novi osnivaju, i da budu u funkciji osiguravanja prihoda da se može nesmetano odvijati naš vjerski, odgojno-obrazovni, kulturni i socijalni život. I zato jeste važno da svake godine u proljeće imamo manifestaciju „Dani vakufa u BiH“, koja nas iznova podsjeća na važnost ove velike institucije s kojom smo, kao narod i Zajednica, rasli, razvijali se i ostvarivali goleme rezultate na polju kulture i civilizacije.

To s vakufom možemo i danas budemo li ga prepoznali kao naš spasonosni model, jer on u sebi nosi plemeniti potencijal sazdan na iskrenoj vjeri, dobroti i patriotizmu onih koji su imali viziju i ostavljali iza sebe za opće dobro, više nego što su za sebe zadržavali. Zato što „vakuf jeste jedan razvojni fond lokalne, ali i šire zajednice, u kojoj pojedinac, potaknut idejom činjenja dobra u ime Allaha, dž. š, daje doprinos poboljšanju životnog standarda u njegovoj lokalnoj zajednici. To dobročinstvo, briga za bolju budućnost potaknuta je nadom i vjerom u Allaha, dž. š, da će ga veće dobro dočekati na onom svijetu, kod svoga Gospodara.“

... A dobra djela koja vječno ostaju – od Gospodara tvoga bit će bolje nagrađena i ljepše uzvraćena. ( Merjem, 76)

Poslanik, alejhi selām, poučio nas je da razborito gledamo prema onome što je u našem posjedu od imovine i imetka, savjetujući nas kako najbolje da osiguramo sebi uspjeh.

“Čovjek govori: 'Moj imetak, moj imetak, a njemu od njegovog imetka dijeli se na troje: ono što pojede, pa izbaci, ono što obuče, pa podere, i ono što udijeli, pa ga učini trajnim dobrom za ahiret; a sve ostalo će, kada on ode, ostati i biti prepušteno ljudima!“ 

Draga braćo,

vakuf je taj koji osigurava muslimanima nezavisnost, slobodu i autonomiju u vođenju njihovih vjerskih, edukativnih, kulturnih i drugih aktivnosti. Islamska zajednica, zahvaljujući vakufu, stasava u snažnu i respektabilnu instituciju. Tako i danas, dobro organizovana zajednica s vakufskim potencijalom koji ima, može čuvati i unapređivati vjerski, odgojno-obrazovni i kulturni život našeg naroda. Zato su politički sistemi gledali kako će vakufe oteti, a Islamskoj zajednici i muslimanima onemogućiti slobodan razvoj života i djelovanja. No, ostala je njihova plemenita srčika da svjedoči o neuništivosti vakufa. Nalazimo, u slučajevima otetih i uzurpiranih vakufa, koji su nadživjeli njihove otimače i uzurpatore, nepravedne političke sisteme i zakone, da su milošću Božijom danas oplemenjeni i u funkciji onoga za što su ih njihovi vakifi zavještali. Kod nas u Bosni i Hercegovini, različitim sistemskim nepovoljnim rješenjima u prošlosti, posebno onome o nacionalizaciji, oduzeti su mnogi vakufi.

U nekim lokalnim sredinama bilo je svijesti o svetosti i neotuđivosti vakufa, pa su Islamskoj zajednici oni vraćeni na korištenje i upravljanje do donošenja zakona o denacionalizaciji. No, to nije ni blizu onoga što je Islamskoj zajednici nepravedno oduzeto i što joj se nepravedno ne vraća. Vlasti ne čine napore da se ta nepravda ispravi i izvornom vlasniku vrati ono što mu pripada. Danas se rijetko u javnosti spominje pitanje restitucije vakufske imovine, a nekada je ona bila pompezno najavljivana, a, nažalost, ni naše zakonodavstvo ne prepoznaje institut vakufa! Valja se podsjetiti jedne mudre izreke koja kaže da u tuđem mālu (imetku) māla (imetka) nema, jer u onome što je oteto, ne može biti berićeta (Božijeg blagoslova), ni za koga,nikada.

Cijenjena braćo,

ovogodišnja manifestacija “Dani vakufa u BiH” otvara se u Mostaru, gradu u kojem je, zahvaljujući povratu značajnih vakufskih objekata i nekretnina u posjed Islamskoj zajednici, došlo do kvalitetnog zaokreta u misijskom radu i organizaciji. U ovom gradu, naša Vakufska direkcija, uz partnersku podršku Vakufske direkcije Republike Turske, obnovila je dva monumentalna objekta; prvi je Hadži Balina džamija u mahali Brankovac, uz koju je obnovljen i mezar glasovitog  mostarskog muftije Mustafe Sidkija Karabega, a što je sve planski srušeno u onom sistemu – 1950. godine, a drugi je Opijačeva tekija na Šehovini, koja je bila u ruševnom stanju od dolaska austrougarske vlasti. Također, gradu Tuzli vraća se, u novom ruhu, prepoznatljiva  monumentalna Behram-begova (Šarena) džamija. Vakufska direkcija će i kroz ovogodišnju manifestaciju podsjetiti na rahmetli Aliju Izetbegovića, kao našeg vakifa novijeg doba čiji je novčani vakuf usmjeren u Fond “Bošnjaci”, za stipendiranje učenika i studenata i on daje vidljive plodove društvu skoro punih dvadeset i pet godina.     

'Gospodaru naš, utičemo Ti se od nemoći, bezvoljnosti i lijenosti, kukavičluka i škrtosti, i od velike starosti i patnje kaburske! Gospodaru, utičemo Ti se od znanja koje nije korisno, od srca koje nije skrušeno, od duše koja je nezasitna i pohlepna, i od dove kojoj se ne udovoljava.“ Amin!.

(Preporod.info)