Od petka do petka: Fikret Kubat

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega lično i za društvo u cjelini te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 11. do 17. aprila 2025. godine, za čitatelje portala Preporod.info piše Fikret Kubat, direktor Udruženja "Srce za djecu oboljelu od raka".

Petak, 11. aprila 2025.

Veći dio moje sedmice je pun obaveza, najviše onih u Udruženju, ali, svakako, i privatnih. Ovaj petak sam započeo obilaskom vlasuljarske radionice našeg projekta "Moja kosa, tvoja kosa" i socijalnog preduzeća "Srce Shop". Tokom ovih obilazaka iskoristim priliku da razgovaram s dijelom mog tima, koji svakodnevno vrijedno radi na ovim projektima. Ovog puta sam uspio popiti kafu s dva mlada hrabra čovjeka, Samirom i Adnanom, mladima sa 100% invaliditetom koji su u djetinjstvu liječeni od raka, a sada su dio našeg socijalnog preduzeća, gdje su dobili priliku da rade i unapređuju svoje vještine. Razgovor s članovima našeg tima, a posebno mladim, usrećuje me i predstavlja veliko zadovoljstvo, jer je to prilika da čujem njihove probleme i nove ideje. Tako zajednički prepoznajemo na kojim to poljima treba dodatno raditi i pružiti podršku ovoj ugroženoj populaciji.

Nakon posjete, otišao sam na zakazanu kontrolu svog zdravstvenog stanja, jer se već nekoliko godina borim s dijagnozom dijabetesa. Nažalost, sav stres koji sam doživio kroz životne situacije, a naročito kroz borbu s malignom bolešću mog sina Vedada, ostavio je ovu posljedicu. Ona mi je svakodnevni podsjetnik da moram paziti na sebe i svoje zdravstveno stanje u ovim danima kada je sve, hvala Allahu, dobro.

Uprkos brizi o svom zdravlju, ipak mi je uvijek veća briga Vedadovo zdravstveno stanje, s obzirom na težak put koji je prošao do svog izlječenja. Vedad se bori s višestrukim posljedicama liječenja maligne bolesti i transplatacije koštane srži koju je prošao kao trogodišnjak. Danas je i on provjeravao svoje nalaze, a čekanje na rezultate pretraga mi i dan-danas bude najteže.

Nakon ovih stresnih trenutaka, mir sam pronašao na džuma-namazu, koji ne propuštam. To je ibadet kojim skupim novu mudrost i snagu za dalje.

Ovaj dan mi je posebno uljepšala posjeta predstavnika "Ćurčića Vakufa" u Roditeljskoj kući u Sarajevu, koji su uručili vrijednu donaciju medicinskih aparata za oboljelu djecu. Ova donacija će uveliko olakšati sam proces liječenja djece, a cilj i jest da put ka izlječenju bude što lakši i bezbolniji. Raduje me što su prepoznali ovu vrijednost.

Stalno sam u kontaktu s Italijom i Kuvajtom, s kojima imamo sjajnu saradnju, pa sam danas radio na planu posjete Udruženja AGEOP iz Italije, sjajnog udruženja koje se već 40 godina bavi pružanjem podrške djeci oboljeloj od raka, a koji isto tako brinu o našim mališanima koji su na liječenju u Italiji. S druge strane, s organizacijom "Al-Najat" iz Kuvajta radimo na projektu nabavke DTF mašine za naše socijalno poduzetništvo "Srce Shop", koja će gore spomenutim mladim osobama s invaliditetom pomoći da dodatno olakšaju i prošire poslovanje.

Subota, 12. aprila 2025.

Obično je subota dan posvećen porodici i privatnim obavezama te pokušaju opuštanja nakon teške i naporne radne sedmice. Najljepši i najvažniji dio ovog dana mi je zajednički doručak sa suprugom i djecom. Djeca su sada već odrasli ljudi, jedno od njih je zaposleno i zajedničko vrijeme nam je postalo luksuz. Subota je dan u sedmici kada se trudimo to dragocjeno vrijeme odvojiti za međusobnu podršku i ljubav, razgovor, zajedništvo. Poslije teške borbe koju smo prolazili godinama, shvatili smo šta je najvažnije. Porodica i da se držimo čvrsto jedni drugih. Da smo tu jedni za druge. U to, svakako, spadaju i kućni poslovi u kojima rado svi učestvujemo. Oni nam dođu kao relaksacija i izgovor za koju šalu, za smijeh i radost. Osjećaj te vrste produktivnosti je neprocjenjiv.

Kroz zajedničke obroke trudimo se da njegujemo i zdrav stil života. Da je hrana na našem stolu zdrava i pripremljena s ljubavlju. Tome su nas naučila teška vremena, koja su sada, hvala Allahu, iza nas.

Sjetio sam se i prijatelja hafiza Nedima Botića, s kojim sam razmijenio poruke, poželjevši mu sreću na operativnom zahvatu koji će uslijediti za nekoliko dana. On je ovaj dan provodio s porodicama Pašanbegović i Malkoč iz našeg Udruženja, pa smo malo popričali i o tim lijepim trenucima i prijateljstvima.

Tradicionalno, poslijepodne sam uživao u šetnji Baščaršijom, odolijevajući mirisu ćevapa. S vremena na vrijeme ih pojedem, ali ovaj put sam to teška srca preskočio. Šetajući, shvatio sam da me ovaj grad potpuno osvojio svojom dobrotom, posebnošću i toplinom. Svaka šetnja kao da je prva. Toliko slikovitih prizora, novih lica, osmijeha i života u svakom koraku. Sarajevsko srce kuca neprestano.

Nedjelja, 13. aprila 2025.

Nedjelja je dan za povratak korijenima, za djelić dječije nostalgije, ali i vrijeme pripreme za novu radnu sedmicu.

Prva i neizostavna je posjeta mojoj majci. Za mene je to jedan od najvažnijih trenutaka u sedmici. Vrijeme kada se osjećam zahvalno, jer imam priliku da je vidim još jednom, da provedem vrijeme s njom, da se prisjećamo prošlih vremena, ali i da joj pričam o sadašnjim postignućima i budućim planovima. Volim vidjeti ponos u njenim očima. Volim osjetiti ljubav u njenom poljupcu. Majka je uvijek majka, bez obzira koliko dijete bilo staro.

Između ostalog, s njom sam razgovarao o nadolazećem periodu proljetne sjetve i to me podsjetilo da u nastupajućoj sedmici šaljemo pakete sa sjemenima kroz projekat porodične poljoprivrede za 120 porodica, koji sprovodi Udruženje. Drago mi je što je broj prijava za ovaj projekat ove godine bio rekordan te što će vrijedne ruke naših mališana i roditelja proizvesti mnogo dobrog i zdravog povrća. Osmjehnem se u nadi da će im usjevi biti bogati i da će im oni smanjiti troškove kupovine ovih namirnica, jer smo svi svjesni trenutne ekonomske situacije i porasta cijena svih namirnica.

Pri povratku kući razmijenio sam par e-mailova s Kuvajtom o projektima koji su u toku realizacije, jer je u Kuvajtu nedjelja prvi radni dan u sedmici, pa mi je važno iskoristiti taj momentum.

Nedjelja uvečer je rezervisana za planiranje naredne radne sedmice. Važno mi je da odredim bitne momente u toku sedmice i da se dodatno posvetim njihovom planiranju.

Liježem na počinak s mislima o svima onima kojima smo potrebni, a koji su ograničeni bolničkim zidinama.

Ponedjeljak, 14. aprila 2025.

Ovaj dan sam započeo jutarnjom kafom i radnim sastankom s dr. Senaidom Zajimovićem, direktorom Vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH, na kojem smo razgovarali o budućim zajedničkim projektima. Veoma sam ponosan na ovu odličnu saradnju i sve sjajne projekte koje smo zajedno uspjeli realizovati. Radujem se i novim projektima, koji će donijeti nove vrijednosti.

U 11.00 sati imao sam zakazanu posjetu delegacije ASA Banke i Mastercarda, povodom uručenja značajne donacije koja će pomoći djeci tokom procesa liječenja i rehabilitacije. Sretan sam što imamo donatore i prijatelje koji razumiju da je borba s malignom bolešću kompleksan proces koji ne završava bolničkim liječenjem. Potrebno je veoma mnogo podrške i brige u periodu nakon liječenja, a rehabilitacija je izuzetno važan dio tog procesa.

Danas sam u Roditeljskoj kući sreo roditelje, koji su me obavijestili o zdravstvenom stanju njihove djece. Veoma sam sretan što su to, uglavnom, bile lijepe vijesti. Sretan sam što imaju povjerenje u nas i što nam se obraćaju i u lijepim i u teškim danima.

Odvojio sam nešto vremena za užinu i onda sam se pridružio random sastanku mog tima, na kojem smo analizirali zdravstveno stanje, zahtjeve i potrebe djece koja se trenutno liječe, ali smo posebno razgovarali o novom/starom slučaju naše mladiCe Muhameda koji je veoma kompleksan. Muhamedova nova dijagnoza me posebno zainteresovala, jer je Muhamed kao dijete liječen zajedno s mojim Vedadom i dijelili smo bolnične dane i noći. Muhamed je tada izliječen, ali sada, 19 godina kasnije, suočen je s novom borbom. Ovo su priče koje me posebno pogađaju, ali i alarm da nam je potreban sistem praćenja ranih i kasnih posljedica liječenja, na čijoj implementaciji radimo od kraja 2023. godine i, ako Bog da, u potpunosti ćemo ga realizovati sredinom 2026. godine. Ovu cijelu godinu intenzivno radimo na potpunoj implementaciji ovog projekta.

Nakon ovog, održao sam sastanak s timom "Srce Shopa" i marketing timom, a razgovarali smo o kampanji povodom puštanja nove kolekcije ljeto 2025.

S timom u Roditeljskoj kući Tuzla sam dogovorio posjetu Tuzli – tamošnjem Odjeljenju za hematologiju i onkologiju – kojoj se radujem.

Radni dan sam završio u večernjim satima, razgovarao sam sa šeficom sarajevskog hematoonkološkog odjela dr. Lejlom Pilav o našim pacijentima i mogućnosti uvođenja prakse da se preparati punkcija koštane srži gledaju i na našem odjelu. Razmatrali smo mogućnost stavljanja u funkciju starog mikroskopa ili nabavke novog.

Utorak, 15. aprila 2025.

Ovaj utorak su obilježili sastanci i dogovori o nastavku pokroviteljstva apartmana za Roditeljsku kuću Sarajevo, u okviru projekta “Prijatelj Roditeljske kuće”.

Ovaj projekat me uvijek navede na razmišljanje o važnosti podrške društvene i poslovne zajednice. Kako smo svi važna karika društva iako nam, ponekad, gledajući iz naših mikrosvjetova, može djelovati da je naš doprinos mali da bi napravio veliku razliku. Uvijek trebamo gledati širu sliku, pa se voditi onim poznatim stihom: “Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može…” Zaista, jeste tako. Ujedinjene ruke društva i poslovne zajednice prave veliku razliku u životima onih koji se bore za život svoje djece. U njihovim problemima svaka, pa i mala promjena nabolje, svaki dodir podrške, pravi veliku razliku između danas i sutra.

Motivisan ovim razmišljanjima, započeo sam razgovor sa socijalnom radnicom Udruženja Jasnom Vatreš, o boravku djece i roditelja u roditeljskim kućama. Kroz svakodnevne brifinge razmatramo potrebe i načine podrške, kako porodica tako i samih roditeljskih kuća za koje je potrebno mnogo brige.

Srijeda, 16. aprila 2025.

Danas je dan za moj posjet drugoj Roditeljskoj kući u Tuzli i tamošnjem Hematoonkološkom odjelu. Pored posjeta i razgovora o problemima i potrebama djece, porodica i Odjela, iskoristili smo priliku da im uručimo vrijednu donaciju higijenskih potrepština i potrebnih lijekova.

Zaista sam ponosan na fantastičnu saradnju s medicinskim timovima na hematoonkološkim odjelima u Sarajevu i Tuzli, ali i s cjelokupnom medicinskom zajednicom. Vidim ih kao važne partnere u poboljšanju sveukupne brige o malim pacijentima, jer samo multidisciplinarnim pristupom možemo napraviti promjene nabolje. To se i kroz našu dugogodišnju saradnju pokazalo tačnim. Kroz uvođenje novog standarda, s roditeljskim kućama smo zajednički doprinijeli boljem statusu malih onkoloških pacijenata i njihovih porodica. Isto tako, medicinsko osoblje nam je veoma važno, jer oni liječe našu djecu i važno nam je da imaju dobre uslove rade, opremljene odjele. To direktno utječe na lakši i bolji proces liječenja djece.

S druge strane, tokom vožnje iz Tuzle nazad za Sarajevo imao sam vremena da povučem paralelu između današnjeg stanja i perioda kada smo tek krenuli s aktivnostima u Tuzli, sada već davne 2017. godine. Napredak je evidentan. Postigli smo mnogo dobrih rezultata. Unaprijedili kvalitet brige i podrške malim pacijentima. Posebno me raduje činjenica da smo trenutno u mogućnosti da pomažemo i djeci iz Tuzlanskog kantona, kroz njihovu rehabilitaciju i nabavku skupih inovativnih lijekova. Trenutno tamo imamo troje djece s takvim potrebama i veoma sretan sam što im možemo pomoći.

Njihov osmijeh i olakšanje njihovim roditeljima, moja je najveća nagrada.

Četvrtak, 17. aprila 2025.

Današnji dan započeo sam ponovo kontrolom svog zdravstvenog stanja, ranije zakazanim terminom na KCUS-u. Ponovo se podsjećam na važnost stanja kada smo zdravi. Nekako, kada smo zdravi, činjenicu da je zdravlje najpreče smatramo klišeom, ali kada izgubimo bar djelić zdravlja, shvatimo da je to samo puka istina.

Ovaj dan sam odvojio za team building sa svojim "Srce" timom. Posao koji radi cijeli moj tim izuzetno je težak, stresan i intenzivan. Svakodnevno. Većina članova moga tima su roditelji izliječene djece ili mladi koji su u djetinjstvu liječeni od raka, pa je emocionalni pritisak još veći u kontaktu s djecom i roditeljima. Osjećamo još veću potrebu i pritisak da riješimo njihove probleme, da im se ne ponovi sve ono što je neko od nas morao bespotrebno proći. Ni stručnom dijelu tima nije lako, jer je ovo jedna teška priča i teško je ostati potpuno profesionalan, ljudi se angažuju i lično.

Posao koji radimo, mi ne smatramo poslom, on je za nas životna misija. Zapažam da je mom timu veoma potrebna briga o mentalnom zdravlju i relaksacija, kako bi se osnažili za sve što dolazi, kako bi dali svoj maksimum. Stoga se nadam da će nam ovaj susret donijeti upravo to.

Izuzetno mnogo mi znači da imam ljudski i profesionalan odnos i komunikaciju sa "Srce" timom. Smatram da smo važan dio lanca podrške i boljeg položaja djece oboljele od raka u bh. društvu. Mnogo je izazova s kojima se susreće nevladin sektor, a jedan od njih je, svakako, i to na koji način zadržati radna mjesta i to je još samo jedan od problema o kojima konstantno razmišljam. Vidim naš pozitivan utjecaj, vidim kako kreiramo nadu i bolje sutra, pa mi je zato važno da održim tim na okupu. Ono što stalno imamo u fokusu je zadržavanje kvaliteta projekata, aktivnosti i usluga te fokusa na misiji i viziji. Uvijek i zauvijek su nam na prvom mjestu prioriteta oboljela djeca i njihove potrebe.

(Preporod.info)