Naučna tribina „Zločin u Ahmićima: Historijski kontekst, presude i važnost pamćenja"

U Vitezu je u ponedjeljak održana naučna tribina pod nazivom „Zločin u Ahmićima: Historijski kontekst, presude i važnost pamćenja“. Tribinu je organizovao Univerzitet u Sarajevu – Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, u saradnji s Udruženjem građana žrtava rata 1992–1995. „16. april Ahmići“ i BZK „Preporod“ Vitez. Tribina je organizirana povodom 32. godišnjice stravičnog zločina koji je HVO počinio nad bošnjačkim stanovništvom Ahmića, Donje Večeriske i drugih naselja općine Vitez.

U okviru tribine, o temama u vezi sa zločinom govorili su dr. sc. Muamer Džananović, direktor Instituta, i dr. sc. Zilha Mastalić Košuta, viša naučna saradnica Instituta. Tribinu je moderirao Damir Bešić, predsjednik BZK „Preporod“ Vitez.

Dr. sc. Muamer Džananović u svom izlaganju govorio je o detaljima zločina, fokusirajući se na negatorski narativ u konkretnom slučaju zločina u Ahmićima. Naveo je brojne primjere negiranja i revizionizma već u prvim danima nakon što je čitav svijet vidio razmjere monstruoznih zločina u Ahmićima. Ovi pokušaji su dolazili s političkog vrha, od Franje Tuđmana, predsjednika Hrvatske, do presuđenih ratnih zločinaca odgovornih za ovaj zločin, koji su na sve moguće načine pokušavali skinuti odgovornost sa sebe i HVO-a. Također je u svom izlaganju istakao neke pozitivne i negativne primjere memorijalizacije zločina nad drugim narodima, kao primjere iz kojih treba izvući pouke.

– U vremenu u kojem se sistematski nastoji relativizirati i potisnuti istina o zločinima počinjenim tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, vi u Ahmićima predstavljate svijetli primjer onoga što se popularno naziva 'kulturom pamćenja'. Održavanje memorije o nevinim žrtvama, suprotstavljanje revizionizmu i njegovanje istine, nisu samo moralna dužnost prema prošlosti nego i nasušna potreba naše sadašnjosti i budućnosti. Zločin u Ahmićima, iako dokazan i presuđen pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, i dalje se pokušava prikazati kao incident ili zamagliti lažnim narativima rekao je, između ostalog, Džananović.

Upozorio je da revizionizam, bilo da dolazi iz političkih centara Hrvatske ili iznutra, iz Bosne i Hercegovine, predstavlja otvoreni napad na istinu, pravdu i dostojanstvo žrtava.

– Zato je važno da ustrajemo u borbi protiv negiranja i umanjivanja zločina, jer ta borba nije samo pravna i historijska nego duboko moralna. Revizionističke politike koje danas slave presuđene ratne zločince, negiraju genocid, promovišu knjige koje falsifikuju prošlost, zapravo stvaraju ambijent u kojem se zločin ne osuđuje nego nagrađuje. U takvom ambijentu poruka novim generacijama nije 'nikad više', nego 'može se opet'. Upravo zato, naš rad – i naučni i institucionalni, ali i vaša posvećenost na lokalnom nivou – ima neprocjenjivu vrijednost. Naše sjećanje nije samo čin pijeteta, ono je akt otpora i garancija da budućnost neće biti sagrađena na zaboravu – navodi Džananović.

Dr. sc. Zilha Mastalić Košuta u svom izlaganju analizirala je sistemsku pozadinu i brutalnu realizaciju zločina nad Bošnjacima u Ahmićima i okolnim mjestima 16. aprila 1993. godine. Detaljno je iznijela pripreme, propagandnu kampanju i sam čin zločina, koji je uključivao masovna ubistva, paljenje bošnjačkih kuća i planiranu likvidaciju civila – uključujući žene i djecu – s ciljem stvaranja teritorijalnog kontinuiteta pod kontrolom HVO-a. Izlaganje je završila kontekstualizacijom zločina kroz prizmu odgovornosti osuđenih ratnih zločinaca, ukazujući na njegovu sistemsku prirodu i presude koje su uslijedile pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.

– U Ahmićima je ubijeno 116 osoba. Ubijeni stanovnici bili su najvećim dijelom stariji ljudi, žene, djeca i dojenčad. Spaljivane su kompletne porodice. Ubijeno je 17 djece, među kojima i beba od tri mjeseca. Petero djece nije se moglo prepoznati na prvoj identifikaciji zbog masakriranja i spaljivanja leševa. Neka djeca su prije ubistva najsvirepije mučena… Zločin u Ahmićima je izuzetno težak ratni zločin i jedan od najmonstruoznijih zločina nad bošnjačkim stanovništvom, izvršen planski, organizovano i sistematski – istakla je Mastalić Košuta.

Zločin u Ahmićima poslužio je i da se podstakne "humano preseljenje stanovništva" za razmjenu i homogenizaciju teritorija između Hrvata, Srba i Bošnjaka, u svrhu podjele Bosne i Hercegovine, dogovorene između Tuđmana i Miloševića, odnosno, Karadžića i Bobana.

– Primarna svrha zločina bila je da se istrijebe Bošnjaci s tog područja, što potvrđuju ubistva, paljenje njihove imovine i stoke, a dio njih je zatočen u logorima ili deportovan. Konačni cilj tih djela bio je širenje straha među stanovništvom, kako bi pripadnike te konkretne etničke grupe zauvijek odvratilo od povratka u njihove domove. Napad nije bio tek pojedinačni incident ili nešto do čega je došlo bez odobrenja, i što je izvršila neposlušna frakcija HVO-a ili Vojne policije. Radilo se o dijelu opće kampanje u dolini rijeke Lašve, čija je namjera bila da se kroz sistematski i rasprostranjeni napad postigne istrebljenje Bošnjaka i promjena demografske strukture, što je bio preduslov za neograničenu dominaciju Hrvata na tom području – smatra dr. Mastalić Košuta.

Tribina je bila dio zvaničnog programa obilježavanja 32. godišnjice zločina, pod pokroviteljstvom dr. Denisa Bećirovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Refika Lende, potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, i Vlade SBK.

(Preporod.info)