Muftija Dizdarević održao hutbu u Sultan Ahmedovoj džamiji u Zenici: “Čistoća je pola vjere”
U okviru projekta “Čistoća je pola vjere” danas je u Sultan Ahmedovoj džamiji u Zenici džuma-namaz predvodio i hutbu održao muftija zenički hafiz prof. dr. Mevludin-ef. Dizdarević.
Hutbu muftije zeničkog prenosimo u cijelosti:
I sebe i vas, poštovana braćo, podsjećam na riječi Stvoritelja svjetova:
Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego su dobročinitelji oni koji vjeruju u Allaha, u drugi svijet, u meleke, u knjige, u vjerovjesnike, te oni koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima i siročadi, siromasima i putnicima namjernicima, prosjacima, i za otkup iz ropstva, oni koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, te oni koji su strpljivi u neimaštini i u bolesti, i za vrijeme borbe. To su oni koji su iskreni i oni koji se Allaha boje. (El-Bekare, 177)
U ovim ajetima Allah, dž. š., objašnjava riječ birr kao najviše univerzalno dobro i razjašnjava njegovo istinsko značenje i autentično tumačenje. Prema ovome, istinski birr ili dobročinstvo nije u apstraktnom vjerovanju nego u konkretnom djelovanju, nije u samoj ideji nego u činu kao istinskoj manifestaciji vjere. Ovu tezu argumentira u preko sedamdeset puta ponovljena kur'anska sintagma „oni koji vjeruju i rade dobra djela“, što opet sugeriše da iza vjere kao unutrašnjeg doživljaja mora slijediti djelo kao njegova vidljiva realizacija. Pri tome moramo znati da dobra djela u kontekstu islama nisu isključivo ona djela koja se čine u odnosu na Allaha, već je islam odredio da ibadetska ili bogougodna djela imaju daleko širu primjenu, što dokazuje i hadis ko ukloni prepreku sa puta i to je dio imana ili vjerovanja. Dakle, vjernik može biti u ibadetu ne samo u džamiji, nego i u vlastitom domu, na ulici, na radnom mjestu, svugdje gdje jeste on može, ali i mora činiti dobra djela. Neko je rekao da se pare i kašalj ne mogu sakriti. Imućan insan želi da se njegov imetak vidi u odjeći, u kući u kojoj živi, a kašalj svakako nećeš sakriti i ako hoćeš. Tako se isto i vjera ne da sakriti u srcu čovjeka, nego ona naprosto teži da se objavi na radosti njegovog lica, u toplini njegovog srca i plemenitosti njegova djelovanja. Ako je to tako, a jeste, onda dohodimo do zaključka da istinska pobožnost mora da bude vidljiva i materijalizovana u javnom djelovanju i akciji za opće dobro. Neka od tih općih dobara je Allah, dž. š., pobrojao, a mnoga je izostavio u pomenutom ajetu, što ne znači da ih ne treba izvršavati na način primjeren našem vremenu i našim okolnostima.
Jedno od tih dobročinstava koje danas želimo aktualizirati jeste dobročinstvo prema okolini i našoj prirodnoj sredini, koja plače za plemenitom ljudskom rukom. Treba li uopće govoriti da je prirodna sredina najbolja slika svih nas. To je ogledalo u kojem se jasno, kao dan, vidi kakvi smo mi uistinu. Možemo se mi oblagivati i uljuljkivati u lijepim iluzijama o našoj pobožnosti i čestitosti, ali je slika koju o nama kazuju naše ulice, gradovi i rijeke najbolja slika svih nas. A ona nije nimalo lijepa. To je slika prljavštine, nebrige, zapuštenosti. Ogledalo nije krivo ako lice nije lijepo, veli jedna mudrost. Tako i naša rijeka Bosna, naši putevi i šumarci nisu odgovorni za sliku koju o nama šalju. Odgovorni smo mi sami.
Dakako, ekološki problem je globalno pitanje o kojem najumniji ljudi govore i tragaju za rješenjima. Svi znamo da je zapadnjačka tehnologija i želja za moći i dominacijom uzrokovala između ostalog i ekološku krizu sa nesagledivim posljedicama. Savremena znanstveno-tehnološka civilizacija odgovorna je za mnogo dobra, ali i za mnogo zla. Međutim, ono što želimo danas osvijetliti jeste naša vlastita odgovornost za ambijent u kojem mi živimo. Globalne probleme nećemo mi riješiti, ali možemo prostor u kojem jesmo učiniti boljim, ljepšim i ugodnijim za život. To možemo činiti iz bezbroj razloga. Neki neka to čine jer je lijepo oku. Drugi jer tako doprinose turizmu i ekonomskom razvoju države. Treći jer doprinosi zdravstvenom stanju zajednice. A vjernici neka to čine i zbog toga jer je to Allahu drago djelo. Jer, u činu brige za prirodu vjernik traži Allahovo zadovoljstvo i ahiretsku nagradu.
(Preporod.info)
