Stoljeće prijevoda Kur'ana kod nas - profesor emeritus Enes Karić (VIDEO)

U okviru ramazanskog serijala „Poruka“, koji se tokom mjeseca ramazana emitovao na Radiju BIR, razgovarali smo s profesorom emeritusom Enesom Karićem.

Tema razgovora bila je historija prijevoda Kur'ana na bosanski, srpski i hrvatski jezik, kao i izazovi i značaj ovih prijevoda.

Profesor Karić govorio je o prvim pokušajima prevođenja Kur'ana na južnoslavenske jezike, reakcijama bošnjačke uleme na ove prijevode ali i o savremenim prevodilačkim naporima i njihovoj ulozi u širenju razumijevanja islamskog svetog teksta.

Razgovarala: Amina Svraka

Preporod.info: Profesore Kariću, ovaj razgovor vodimo povodom brojnih godišnjica u vezi s prijevodima Kur'ana na naš jezik koje obilježavamo tokom 2025. godine. Poznato je da se o prevođenju Kur'ana kod nas nije ozbiljnije razmišljalo prije XIX stoljeća, a prvi prijevodi pojavili su se tek u prvoj polovini XX stoljeća. Pitanje o kojem se dugo raspravljalo i koje je zaokupljalo i našu ulemu jeste: Da li se lingua sacra može prevesti tj. da li je Kur'an prevodiv na druge jezike?

Profesor Karić: To pitanje se praktički raspravlja od zemaljske pojave Kur'ana, više od četrnaest stoljeća. Nikada neće biti odgovora koji će zadovoljiti sve ljude, pogotovo neće biti jednog odgovora koji će zadovoljiti sve muslimane, sve njihove znatiželje, teološka opredjeljenja i teozofske sklonosti.  Ali, jedno stoji – za Kur'an se ponajviše vezuje to da je on – Kur'an – objavljen na arapskom jeziku, to se na mnogo mjesta i kaže u samoj tekstualnoj evidenciji Kur'ana (bilisānin 'arabiyyim mubīn). Tako praktički dolazimo do onog čuvenog pitanja o naravi, o prirodi Kur'ana: Da li se ona može valjano izmjestiti iz svog arapskog ruha u nešto drugo, u ruho drugoga jezika? Dva su moguća odgovora – prvi je da Kur'an nije prevodiv, Kur'an je Kur'an samo u arapskom jeziku, zato je on taj sveti jezik; drugi odgovor je da Kur'an jeste prevodiv. Činjenica je da se mi ipak možemo referirati ili oduševiti mnogim prijevodima Kur'ana, njihovim stilom, značenjem, tečnošću njihovog jezika, ali, dakako, ova rasprava i dalje traje.

Preporod.info: Poznato je da je otpor prevođenju Kur'ana kod nas bio dugo prisutan. Stoga, ne iznenađuje da se prvi prijevod pojavio izvan krugova bošnjačke uleme – i to u Beogradu, prije tačno 130 godina. Godine 1895. svećenik Mićo Ljubibratić Hercegovac objavio je prijevod Kur'ana. Kako je na to reagirala naša ulema?

Profesor Karić: Mihajlo Mićo Ljubibratić rođen je 1839. godine u selu Ljubovo kod Trebinja. Školovao se u pravoslavnoj školi u jednom manastiru, a potom odlazi u gimnaziju u Dubrovniku, koju su vodili italijanski profesori, i tu je stekao dobro obrazovanje. Kod njega se nešto zanimljivo dogodilo 1875. godine – tokom Nevesinjske puške (ustanka) kada je pregovarao s mostarskim muftijom Karabegom o razmjeni zarobljenika i ranjenika. Upravo tada ga je privukla ideja prevođenja Kur’ana. Svjestan da cjelovit prijevod Kur'ana na jezike Balkana ne postoji, počeo je raditi na njemu oko 1880. godine. Putovao je u Rim i Carigrad (Istanbul), upoznao reformističke krugove u Osmanskoj Imperiji i bio pod utjecajem francuskog prijevoda Kur’ana Kazimirsokog. Svoj prijevod Kur’ana završio je 1882. godine, ali nije dočekao njegovo objavljivanje – preminuo je 1889. godine u svojoj 50. godini. Njegova supruga Mara izdala je prijevod pod naslovom „Koran“ 1895. godine, i od tada do 2025. prošlo je tačno 130 godina.

„Mićo Ljubibratić je prvi čovjek s ovih balkanskih prostora, prostora Zapadnog Balkana, koji je dao cijelovit prijevod Kur'ana.“

Kada je riječ o recepciji ovog prijevoda u bošnjačkim intelektualnim i vjerskim krugovima, npr. list „Bošnjak“ nije izrazio dobrodošlicu ovome prijevodu. Mehmed Handžić i Mustafa Busuladžić kasnije su komentarisali jezik prijevoda, ističući da je blizak bosanskome jeziku, ali su ukazivali i na brojne greške. List „Hikmet“ iz Tuzle, koji je izlazio do 1936, bio je izrazito kritičan prema prijevodu, ali činjenica je da ozbiljna studija o njegovim eventualnim greškama nikada nije napisana. Ipak, Ljubibratićev prijevod je doživio mnoga izdanja. Islamska zajednica (El-Kalem i Muftijstvo banjalučko) objavila ga je 2016. godine, „Svjetlost“ iz Sarajeva je 1990. godine uradila fototipsko izdanje, a beogradska biblioteka „Zodijak“ je 1967. godine izdala izbor iz prijevoda pod nazivom „Kur’an – svetu celom opomena“. Interesantan je i izbor ajeta koje je načinio ljekar Batut, fokusirajući se na teme zdravlja i života. Iako je prijevod objavljen na ćirilici, to nije predstavljalo prepreku da ga čitaju bosanskohercegovački muslimani, jer su oba pisma bila u širokoj upotrebi.

Preporod.info: U decenijama koje su uslijedile, javljali su se prijevodi Kur'ana (u fragmentima). Godina 1937.  bila je iznimno plodonosna – svjetlo dana ugledala su dva prijevoda – u Mostaru izlazi prijevod od Ali Rize Karabega, a u Sarajevu od reisa Džemaludina-ef. Čauševića i hafiza Muhameda Pandže. U kakvom je duhovnom raspoloženju vremena reis Čaušević radio na prevođenju Kur'ana?

Profesor Karić: Godina 1937. ostala je zapamćena u krugovima Islamske zajednice zbog ta dva prijevoda. Zašto su oni značajni? Prvo, Mehmed Džemaludin Čaušević rođen je 1870. godine u Arapuši (kod Bosanske Krupe), a školovao se u Istanbulu na visokim školama reformatorskog usmjerenja. Po povratku iz Istanbula pa sve do smrti, 1938. godine, on je bio aktivan na poljima reformiranja i napretka. Bio je svestran, angažiran na mnogim poljima – od reforme medresa i mekteba, pokretanja islamskih časopisa do političkog djelovanja.

Njegova želja bila je da on da jedan prijevod Kur'ana u kojem  će, u komentarima, izraziti svoje reformatorske ideje, reformatorske programe, a Kur'an je, naravno, pogodan kao sveto štivo da ga se eksteriorizira u onom smjeru kako „hoće“ vaša prevoditeljska navigacija. Čaušević je, uglavnom, bio autor komentara u podnožnim bilješkama njegovog i Pandžinog prijevoda Kur'ana. Dao je mnoštvo komentara uz pojedine ajete, uz to, on je unio ono što je tada u Evropi već bilo poznato kao naučno tumačenje Kur'ana. Njegove komentatorske bilješke odražavale su racionalistički pristup, nastojeći objasniti kur'anske pojmove kroz tadašnje naučne spoznaje.

Tako je, primjerice, čuda u Kur'anu interpretirao prirodnim zakonima – rastupanje mora pred Musom, a. s., (Mojsijem) tumačio je kao oseku, a raskol mjeseca kao pomrčinu. Time je želio približiti Kur'an obrazovanoj muslimanskoj inteligenciji i pokazati da je islam kompatibilan s naučnim progresom. U svakom slučaju, njegov prijevod Kur'ana je izuzetno značajan. Taj prijevod Kur'ana zaslužuje veliku knjigu, kritički intoniranu, jer postoje razlozi zašto se Čaušević opredjeljivao za takva prevoditeljska rješenja.

Džemaludin Čaušević imao je i nekoliko svojih asistenata na planu reformatorskih programa poput Muhameda Seida Serdarevića i Abdullaha Ajni Bušatlića. U kontekstu prevođenja Kur'ana treba spomenuti rad  Šukrije Alagića na prevođenju jednog poznatoga tefsira –  to je „Tefsiru-l-Menar“ ili „Svjetionik“, velikog islamskog reformatora Muhameda Abduhu.

Kad je posrijedi prijevod Kur'ana od Ali Rize Karabega, može se kazati da je on u 90% prevoditeljskih rješenja koristio prijevod Miće Ljubibratića, samo je to sada objavljeno na latinici. Šta je uradio Karabeg kao prevoditelj Kur'ana, kao čuveni alim iz mostarske porodice Karabega?

On je praktički „islamizirao“ taj prijevod – umjesto prorok sad je pejgamber ili poslanik i sl. Mi i danas imamo ove probleme u sociolingvistici, mi ćemo i danas vidjeti da će muslimani nerado reći za Muhammeda, a. s., da je prorok. Međutim, šta je prorok uistinu? To je „profet“ na engleskom, dakle prorok je onaj koji ispred nekoga govori.

Šta govori Muhammed, a. s.? Pa govori „ispred“ Boga, „u ime“ Boga – to je prorok. Ja bih išao za tim da mi u ovom sociolingvističkom prostoru islamsku terminologiju koristimo onako kako ju je naša ulema desetljećima koristila, a tu je se, kako kaže Ivo Andrić „ stalo na svaku riječ“.

Preporod.info: U drugoj polovini XX stoljeća značajno se mijenja klima u pogledu raspoloženja u odnosu na prevođenje Kur'ana. Tome u prilog ide i činjenice da je tokom šezdesetih i sedamdesetih godina Vrhovno islamsko starješinstvo (VIS) objavljivalo komentar Kur'ana, odnosno, prijevod Husein-ef. Đoze. Šta možemo označiti kao prijelomnu tačku u pogledu prihvatanja prevođenja Kur'ana kod nas?

Profesor Karić: Husein-ef. Đozo, kao svršenik Al-Azhara, bio je sljedbenik škole Muhameda Abduha, Rešida Rida'a i Džemaludina Afganija – sve su to reformatori u tadašnjem islamskom svijetu. Đozo je tu pronalazio svoje intelektualno polazište. Kada je riječ o ovom prijevodu, tačnije prijevodu prvih nekoliko džuzeva, iako stoji da su na njemu radili Husein Đozo, Abdurahman Hukić i Sulejman Kemura, tadašnji reis, on je u mnogome svoju konačnu redakciju imao kroz pero Huseina Đoze – u to nema nikakve sumnje, to je posve jasno onome ko poznaje njegov stil i mišljenje. Đozo je u komentare ajeta utkao nešto što je vrlo važno.

On je govorio o „razradi islama“ razdvajajući temelje islama od povijesne realizacije ovih temelja koju su provodili muslimani. Ja sam njega osobno poznavao, bio je veliki, bio je čovjek koji mnogo čita, prije svega, veliki erudita. Poželim da i mi danas u Bosni i Hercegovini imamo islamske teologe koji čitaju onoliko koliko je Đozo čitao, da čitaju druga dijela, dijela s kojima se ne slažu.

Preporod.info: Sljedeći veliki prijevod na naš jezik jeste onaj Besima Korkuta koji je objavljen 1977. godine, ali prije nego detaljnije porazgovaramo o samom prijevodu, da se osvrnemo na to šta je Besima Korkuta uopće motiviralo da se okrene poduhvatu prevođenja Kur'ana?

Profesor Karić: Besim-ef. Korkut je sa stanovišta arapskog jezika, prije svega, bio veliki erudita. Vrlo obrazovan čovjek, on nije htio biti samo teolog, mnogo je ulagao u svoje obrazovanje. Čitao je klasike arapske književnosti, poeziju i prozu, i to vidimo po onome šta je on kasnije uradio. Nesumnjivo je to jedan od razloga zašto je pristupio prevođenju Kur'ana.

Drugi razlog leži u činjenici da on nije bio zadovoljan Čauševićevim prijevodom Kur'ana, bio je protiv toga da mi nešto u zagradu stavljamo kad prevodimo, a Čaušević i Pandža su stavljali mnogo toga u zagrade u želji da prijevod učine što jasnijim. Korkut je bio stava da treba prevoditi na jasan način u govorni jezik, a govorni jezik je jezik književnosti, štampe i medija.

Postoji nekoliko članaka o tome kako je nastajao prijevod Kur'ana Besima Korkuta, ali je posve sigurno da je on njega završio prije svoje smrti 1975. godine.  Međutim, kako vidimo iz članaka Kasima Dobrače, Korkut je više puta išao kod njega i propitivao ga kako bi se šta moglo prevesti. Dakle, Korkut je tragao za onim najmanjim mogućim zajedničkim imeniteljem i onda je dao vrlo jasan prijevod. Ovdje posebno skrećem pažnju na ono izdanje Orijentalnog instituta iz 1977. godine, a lekturu tog prijevoda obavljala je Lejla Gazić koja je, hvala Bogu, i danas živa, tako da ona zna da je to taj prijevod Besima Korkuta, da on nije krivotvoren.

Posebna vrijednost njegovog prijevoda jeste normalni islamski racionalizam, normalno islamsko podupiranje razuma. Korkut je, gdje god je mogao, na jedan nenapadan, neusiljen način „uzveličao“ čovjeka. Tako na primjer u suri Ya-Sin u jednoj alineji se kaže: neka ljudi jedu od plodova Božjih (li je'kulū min ṯemerhi), u nastavku se kaže: we mā 'amilethu ejdīhim – to se na dva načina možete prevesti – a te plodove nisu ljudske ruke izradile; drugi prijevod je – neka ljudi jedu od Božjih plodova od onoga što su njihove ruke sačinile, napravile. Dakle, on se opredjeljuje da se, gdje god je to moguće, istakne čovjek, a to je takozvana Zamahšerijeva škola u tefsiru. Takav primjer nalazimo i u prijevodu sure Al-Fatiha. Naši prevoditelji obično za prve ajete u prijevodu kažu: Hvala Bogu, Gospodaru, Svjetova, Sveopćem Dobročintelju, Milostivom. Korkut u onom izdanju iz Orijentalnog instituta kaže: Tebe Allaha hvalimo – on se odmah obraća Bogu s Ti, Tebe – kako je on to mogao? Pa on iz sredine sure, gdje se kaže: O Bože, Tebi robujemo i od Tebe pomoć tražimo, povlači ovo da treba i na početku sure odmah biti Tebe, Tebe Bože. A što to on još radi? Pa čitava je Fatiha, zapravo, neposredno upućena čovjeku, to je Božiji proglas, Božiji „krik“ s nebesa. I sada Besim Korkut kaže – kad je tako i čovjek onda mora da „krikne“, i u prijevodu on to tako donosi. Prevođenje je, znate, veliki zanat. I sad, hvala Bogu, kod nas je bilo mnogo tih književnih prijevoda i praktički svaki prijevod Kur'ana ima veliku svoju vrijednost.

Preporod.info: Profesore, na tragu ovog našeg razgovora o Besimu Korkutu, možda je ovo lijepa poveznica – roman Meše Selimovića „Derviš i smrt“  izlazi 1966, a Korkutov prijevod 1977. godine. Zanimljivo je to što u ovom romanu, zapravo, nalazimo na fragmente kur'anskog teksta koji po stilu tako snažno podsjećaju na prevoditeljska rješenja Besima Korkuta. Kako to objašnjavate?

Profesor Karić: Imam neke nezvanične informacije da su se Besim Korkut i Meša Selimović sastajali i da ih je povezivao Abdullah Škaljić. Škaljić je, u ime tadašnje Islamske zajednice, kontaktirao sa Selimovićem, to vidimo iz njegovih „Sjećanja“. Nakon što je objavljen roman „Derviš i smrt“, Škaljić je Selimoviću rekao: „Mi ti se zahvaljujemo, ti si o nama pravu stvar napisao“, to bilježi i Selimović u „Sjećanjima“. Nezvanično znam da je dolazilo do tih susreta, da je Korkut kontaktirao Selimovića za neka, vjerovatno, prijevodna rješenja.

Na kraju, Meša Selimović je prvi u našoj književnosti upotrijebio ono što je u Evropi već bilo često prisutno među kršćanskim piscima, a to je korištenje citata iz Biblije. U svom romanu, na početku poglavlja, Selimović je uveo male prologe iz Kur'ana, čime je unio jedinstven element u našu literaturu, što je, zaista, značajno.

Preporod.info: Kazali smo da je prvi prijevod Kur'ana na ovim prostorima priredio Mićo Ljubibratić pod kraj XIX stoljeća. Međutim, na samom početku XXI stoljeća u Zagrebu, također, izlazi prijevod Kur'ana Filipa Ćorlukića. Ovaj put, slobodno možemo kazati, riječ je o jednom specifičnom, znanstvenom prijevodu?

Profesor Karić: Vrlo zanimljivo, gotovo stoljeće nakon srpskog prijevoda Kur'ana pojavljuje se i hrvatski prijevod. Filipa Ćorulkića, nažalost, nikad ga nisam susreo, o njemu znam iz priča rahmetli muftije Omerbašića.

On je bio inžinjer i erudita, za njega bi se moglo kazati da je na nekom našem mikroplanu (zapadno-balkanskom) bio ono što je Muhammed Asad ili Leopold Weiss na nekom evropskom ili svjetskom planu. Ćorlukić je došao do jednog prijevoda Kur'ana, kako on kaže – to je bio prijevod Kur'ana od Čavuševića, koji je, inače, u Zagrebu izašao u nekoliko izdanja. Ćorlukić, kada je pročitao Kur'an, rekao je – pa čekajte, meni ova vjerska knjiga daje platformu za međureligijski dijalog, štaviše, za međucivilizacijski dijalog. Tako je on došao na ideju da izvrši, kako kaže, hrvatsku prilagodbu ili načini prijevod. Dugo je to radio i na koncu objavio 2001. godine.

Preporod.info: Obilje kvalitenih prijevoda Kur'ana na naš jezik obilježilo je kraj prošlog i početak ovog stoljeća – počevši od Vašeg prijevoda koji je izašao 1995. godine, potom prijevoda Mustafe Mlive (koji je izašao iste godine), zatim prijevoda profesora Esada Durakovića (2004), prijevoda profesora Muhameda Mehanovića (2013) i, na koncu, Nurke Karamana (2018). Ovo je prilika da, osvrtom na ove lijepe napore koje ulažu naši vrijedni prevoditelji Kur'ana, zaokružimo našu priču o stoljeću prijevoda Kur'ana na naš jezik.

Profesor Karić: Svi ovi prijevodi koje ste pobrojali su značajni prijevodi koji svjedoče da je uložen veliki trud. Nedavno je izašao i novi prijevod, praktički komentar Kur'ana u četiri toma od hafiza profesora Safveta Halilovića. Dakle, dok se god Kur'an prevodi, dok se tumači, to znači da nas se ta knjiga tiče. Znate, nije prijatno slušati Kur'an kad govori o ljudskim kostima koje se rune, uz pitanje – Ko će ih proživjeti? A onda slijedi odgovor – Onaj koji ih je i prvi put stvorio. Fascinantno je to kur'ansko vraćanje na početak.

Vjerujem da Bog, kad se travki objavljuje, On i nju podsjeća na njezino zrno iz kojeg je isklijala, jer po tom svjetogleđu Kur'ana, Bog se svemu objavljuje. Dakle, svi ovi pobrojani prijevodi Kur'ana zaslužuju da se izučavaju, da se pomno studiraju, a meni je ovdje važno da potaknem studente da se bave prijevodima Kur'ana.

 (Preporod.info)