Od petka do petka: Nurdin Grahić

Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega lično i za društvo u cjelini te dijeli svoje viđenje tih događaja.

Za sedmicu od 21. do 27. marta 2025. godine, za čitatelje portala Preporod.info piše Nurdin-ef. Grahić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Vlasenica.

Petak, 21. marta 2025. godine

Ovo je drugi ramazan kako moja starija kćerka, hvala Allahu, s lahkoćom posti. Često je posmatram, njeno ustajanje na sehur, klanjanje sabah-namaza, a nakon toga odlazak u školu sa suprugom i mlađom kćerkom. Sve to na neki način djeci njenog uzrasta (12) predstavlja određeni vid discipline, upornosti i izgradnje pozitivnih vrijednosti. Dan u kancelariji počinje pregledom elektronske pošte, medija, dočekom džematlija u prostorijama Medžlisa. Petak je i dan kada se u Hajrija džamiji tradicionalno uče tevhidi, prije i poslije džuma-namaza.

Nakon džume, kojoj je prisustvovalo oko 70 vjernika, otišao sam do pošte kako bih podigao novac koji je jedna osoba uplatila kao zekat. Često imam ovu ulogu, posrednika, posebno u ramazanu. Nakon toga klanjali smo dženazu-namaz Muji Muminoviću u mjestu Gradina. S porodicom sam na iftaru kod majke šehida Gerović Fadile-Šahe. Svakog ramazana pripremi raznovrsna domaća jela, a njene baklave su nenadmašive po kvalitetu.

Teravih-namaz obavljam u mjestu Durići, udaljenom osam kilometara od Vlasenice. U mektebu zatičem softu, četiri muškarca i dvije žene. Skoro svi logoraši 90-tih, a sada svjedoci genocida nad Bošnjacima. Prolazi mi kroz glavu sve i svašta. Vraćam se u prošlost, u nesretnu 1992. godinu kada počinje genocid nad Bošnjacima Vlasenice, progoni, zlostavljanja i odvođenja u logor Sušica.

Vlasenica je 1992. imala 18.000 Bošnjaka, danas ima oko 1.500, a Durići onoliko koliko su nekada brojale dvije malo brojnije porodice. Ipak, u ljudima vidim radost, optimizam, odlučnost da tu žive do dunjalučke smrti. Poslije teravije smo posijelili uz kafu, sok i kolače i porazgovarali o raznim temama. U toku vožnje prema Vlasenici, nastavljam razmišljanje koje sam započeo u Durićima, koliko se, zaista, sve u Vlasenici promjenilo, šta je zlo u ljudima učinilo od vjerskog, kulturnog i drugog obilježja jednog naroda. Srušiti Hajrija džamiju prije njene 100-godišnjice, Musa-pašinu džamiju u Novoj Kasabi, Bijelu džamiju na Pomolu, sve bosanske dragulje islamske arhitekture.

Subota, 22. marta 2025. godine

Mektepska nastava u gradskoj Hajrija džamiji. U mektepsku 2025/2026. godinu  upisano je oko 40  polaznika. Od predškolskog uzrasta do srednjoškolaca koji uče Kur'an. Odlazak među mekteblije je posebna radost s obzirom na raznolikost u uzrastu i drugim specifičnostima. Ozarena lica, osmijeh, njihova duhovitost, bar na kratko odvoji od ove surove stvarnosti koja nas svakodnevno opterećuje i zamara. Na pola predviđenog vremena za edukaciju, saznajem jednu tužnu vijest, a to je selidba porodice Smajlović u Sloveniju. Mirela, Ema i Lejla, superodlikaši. Djevojčice koje je majka Danijela (pravoslavne vjeroispovijesti) dovodila iz sela Mršići, udaljenog osam kilometara u jednom pravcu do Hajrija džamije. Iza njih će ostati tri prazna mjesta u mektepskim klupama koja će nas podsjećati na njihovu upornost i posvećenost mektebu. Nastavljamo s pripremama za mubarek Lejletul-kadr.

Po završetku mektepske nastave, nastavljaju se pripreme iftara i doček muftije tuzlanskog dr. Vahid-ef. Fazlovića. U pratnji muftije bila je i prof. Azra Fazlović. Prediftarsko vrijeme muftija je iskoristio za sastanak s imamima, članovima Izvršnog odbora, dok se u isto vrijeme prof. Azra Fazlović prigodnim predavanjem obratila članicama Odjela za brak i porodicu.

Ramazan je mjesec koji sa sobom donosi posebnu atmosferu, vjernicima ispunjenu duhovnim smirenjem, zajedništvom i tradicijom koja se prenosi s generacije na generaciju. Jedan od tih nezamjenjivih simbola ramazana u mnogim domovima, a posebno u našoj maloj čaršiji u kojoj živi procentualno najmanje Bošnjaka, jeste miris ramazanija. Miris ramazanskih lepina širi se iz naše pekare Ilidžanke te u trenucima kada se sunce polahko spušta, mehka mirisna lepina privlači, kako Bošnjake tako i naše sugrađane (pravoslavce), a u našim srcima budi osjećaj topline, sigurnosti i povezanosti na ovim prostorima. Bosna i Hercegovina je zemlja bogata različitim kulturama i tradicijama,  a miris ramazanija još jedan dokaz da je ramazan mjesec koji spaja ljude, bez obzira na njihove različite vjerske i kulturne vrijednosti. Naše ramazanije su i ovu noć obogatile našu iftarsku sofru kojoj je prisustvovalo oko 35 osoba, nakon koje je klanjan teravih-namaz, uz dobru posjetu vjernika. Posjeta uvaženog muftije je završena njegovim obraćanjem nakon teravih-namaza.

Nedjelja, 23. marta 2025. godine

Posljednji dan u sedmici počinje neobično za jednog imama. S obzirom na to da imami u podrinjskim džematima imaju jednu univerzalnu ulogu, česte su nepredvidive obaveze u jednom danu.

Dan započinjem ispisivanjem bašluka Begiji Bećirović iz Podgaja, džemat Sućeska, Medžlis Islamske zajednice Srebrenica. Nakon toga unosim u pogrebno vozilo bašluke, naslone i merhume Begiju Bećirović i Midhata Mehmedovića i krećem na dženaze. Prvo Midhatu Mehmedoviću u Maćehe,  džemat Nova Kasaba, a onda u Podgaj, džemat Sućeska. Rijedak slučaj da klanjam dvije dženaze u istom danu, dva različita medžlisa i to u džematima koji su udaljeni jedan od drugog oko 25 kilometara.

U ovom danu upoznajem jedan, do sada za mene nepoznati dio Bosne i Hercegovine, Podgaj, povratničko mjesto udaljeno 11 kilometara od Milića u koje se vratilo i živi oko desetak domaćinstava. Selo je smješteno u planinskoj oblasti, okruženo prirodnim ljepotama i šumama koje čine ovu regiju prepoznatljivom. Iako je relativno malo naselje, Podgaj ima bogatu historiju, a kroz decenije je doživjelo različite promjene, uključujući i teške trenutke tokom rata. Danas, Podgaj i okolna područja nastoje obnoviti infrastrukturu i društveni život. Stanovnici se većinom bave poljoprivredom i stočarstvom. Prirodni resursi, čist zrak, rijeke i šumski predjeli čine Podgaj atraktivnim za ljubitelje prirode i mirnog života. Također, selo ima specifičan kulturni identitet, koji je oblikovan kroz mješavinu različitih etničkih i kulturnih utjecaja koji su postojali u regionu. Na dženazi upoznajem čovjeka koji je nakon pada Srebrenice, do slobodne teritorije, kroz šume išao 60 dana.

Večerašnji iftar pripremila je porodica Durić Muradifa, čovjeka koji je 90-tih godina prošao kroz razna iskušenja. Izgubio je oca i brata u genocidu, a s druga dva brata je skoro godinu dana proveo u logoru Batković u Bijeljini. Dan se završava teravih-namazom u Hajrija džamiji. Dobijam poruku čiji me sadržaj veoma obradovao, a to je da će sva djeca (90) u džematima Vlasenica i Gradina dobiti po 100 KM, kao bajrambanku od našeg džematlije Mersada Vejzovića, uspješnog poduzetnika na području Kantona Sarajevo i šire.

Ponedjeljak, 24. marta 2025. godine

Poslije sehura otvaram Viber poruku. U poruci instrukcije za podizanje novca poslatog preko MoneyGram transakcije iz Amerike. Novac je poslao ženin rođak koji svake godine dio zekata i sadekatul-fitra uplati u Fond Bejtul-mal, preko Medžlisa Vlasenica i na taj način jača naš vjersko-prosvjetni fond. S obzirom da sam administrator Facebook stranice Medžlis Vlasenica, u toku ramazana pozovem sugrađane širom svijeta da svoju ibadetsku obavezu zekata izvrše procentualno (10-20%) preko prijeratnih medžlisa-džemata, a ostatak da ostane u džematima gdje trenutno borave. Na taj način daju veliku podršku organizaciji vjerskog života na našem području, s obzirom da od ukupnog iznosa prikupljenih sredstava u Bejtul-mal, 20% ostaje dotičnom medžlisu. I danas ima nekoliko uplata zekata iz Slovenije, Švicarske i Amerike.

Nakon klanjanja teravih-namaza, vrijeme je bilo za utakmicu Bosna i Hercegovina - Kipar. Radujemo se pobjedi Zmajeva.

Utorak, 25. marta 2025. godina

Nakon klanjanja podne-namaza u Hajrija džamiji, u kancelariji sa sekretarom/blagajnikom Sakibom Dautovićem dočekujem džematlije koje dolaze izvršiti obavezu zekata. U međuvremenu dolazi i hadžija Lutvo Ahmetović iz Cerske. Započinje razgovor s ljudima iz Vlasenice o ratnim dešavanjima u Cerskoj, Kladnju, prijeratnom životu u Vlasenici.

Oko 14.30 sati s porodicom krećem za Tuzlu, na sjednicu Savjeta Muftijstva tuzlanskog, koja je zakazana u Behram-begovoj medresi. Porodicu ostavljam u Živinicama, kod sestre kod koje ću kasnije navratiti na sijelo. U toku sjednice, jedan od kolega nas obavještava da je na ahiret preselio muftijin punac hadži Muhamed-ef. Alibegović, čovjek koji je svojim radom i dobročinstvom ostavio svijetle tragove iza sebe.

Iz poštovanja prema njemu, preuzimamo na sebe obavezu učenja hatme. Nakon sjednice,  obavljamo akšam-namaz u džamiji, a potom odlazimo u restoran Medrese gdje je muftija priredio iftar za članove Savjeta i druge goste iz vjerskog, kulturnog i javnog života. Drago mi je što sam tokom iftara vidio neke kolege koji su već nekoliko godina u penziji, dobrog zdravlja, veseli, uopšte se nisu promijenili. Po završetku iftara, odlazim do sestre na sijelo, na kahvu. Oko 21.30 sati s porodicom krećem prema Vlasenici.

Srijeda, 26. marta 2025. godine

Listam arhivu hutbi, govora i obraćanja unazad nekoliko godina, razmišljam jesu li prilagodljive ovdašnjem stanju, ljudima, vremenu, događajima. U međuvremenu dobijam poruku s molbom da snimim bajramsku poruku za RTV Podrinje. Svakako da srdačno prihvatam ovu obavezu, s obzirom da ova televizijska kuća prati sva dešavanja u Podrinju i šire, upoznavajući naše sugrađane širom svijeta o svim aspektima života Bošnjaka. Nakon podne-namaza, čekam učesnike mevludskog programa da nakon nastave dođu u Hajrija džamiju i još jednom odradimo probu.

Iftarim s porodicom kod Ramiza i Refije Patković u mjestu Drum, nedaleko od Vlasenice. Uvijek s velikim zadovoljstvom odlazim u ovu porodicu koju krasi poštovanje imama, prijatnost i neograničena srdačnost. S obzirom da smo se nalazili u neparnoj noći, noći Lejletul-kadr, teravih-namaz je večeras obavio veliki broj vjernika. Polaznici mekteba, uz pomoć srednjoškolaca koji još uvijek pogađaju mekteb i na koje se mogu osloniti u mnogim džematskim aktivnostima, su izveli lijep mevludski program.

Posebna radost ove noći za mene kao imama je bila što su mevludskom programu prisustvovale tri generacije mojih mekteblija, osnovci, srednjoškolci i stariji, neki su već formirali porodice, neki su pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine,  Granične policije i drugih zanimanja. Mubarek vrijeme u Hajrija džamiji završava se kahvenisanjem u našoj kafeteriji-sobi u sklopu džamije, predviđene za svakodnevna druženja.

Četvrtak,  27. marta 2025. godine

Sumiram sinoćnje utiske o mevludu i mnogobrojnoj posjeti vjernika, mnogo djece, omladine, cijelih porodica. Kako ljudska srca i duše prepoznaju vrijednosti vjere, traže spas, olakšanje,  šteta što to ne vide u svakom ibadetu koji je Uzvišeni Gospodar propisao zbog nas. Kada bi se ljudi pridržavali preporuka i savjeta časnog Kur'ana, bio bi veoma mali postotak teškoća i neželjenih događaja u našim životima.

Podne-namaz obavljam u džematu Gradina, proučit ćemo jedan tevhid, zatim razgovaram sa softom koji nam je došao iz Behram-begove medrese, rodom je iz Gračanice. Gradina je prigradsko mjesto gdje je uvijek bila lijepa ramazanska atmosfera i kada nije bilo mekteba, teravih-namaz se obavljao po kućama. Prijeratne softe ovog mjesta su bili hfz. Mirnes Spahić,  Muhamed-ef. Velić i dr. Posebne impresije i lijepe trenutne s ramazanske prakse nosi i uvijek to spominje hfz. Mirnes. Sjeća se omladine, sijela, ljudi koje nije vidio 30-tak godina.

Kiša i dalje pada, prognoze govore da će je biti još nekoliko dana, nadam se da će biti berićetna, a ne štetna u područjima u kojima velike količine mogu biti iskušenje. Radujem se porodičnom iftaru u svojoj kući. Teravih-namaz planiram klanjati u drugom džematu. Uvijek je lijepo obići i biti u drugom džematu, među našim prijatnim džematlijama. Ostat će žal za ramazanom, jer svake godine sve brže prolazi. Molim Allaha da još dugo godina muslimani dočekuju ramazan u zdravlju,  slobodi, miru i sigurnosti.

(Preporod.info)