Sehurski program RTV BIR "Zapostimo zajedno": Ljepota kao dar

U dvadeset šestom izdanju jedanaeste sezone Sehurskog programa "Zapostimo zajedno" koji uređuje i vodi prof. dr. Zehra Alispahić, gostovali su profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu, dugogodišnji profesor tefsira i dekan na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, bivši ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta Republike Bosne i Hercegovine, akademik i autor dr. Enes Karić te prof. dr. Sead Šemsović, redovni profesor bošnjačke usmene književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, autor više knjiga iz oblasti historije književnosti, urednik velikog broja knjiga iz bošnjačke književnosti i historije, urednik bošnjačkih časopisa i jedan od ključnih ljudi u vodstvu Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Novom Pazaru za prosvjetnu djelatnost.

U uvodnom dijelu akademik prof. dr. Karić kazuje kako su hermeneutička djela, usmjerena prema tumačenju kur’anske riječi, oslovila i pitanje ljepote.

– Čovjek je medij same ljepote, on raskriva ljepotu i kod njega se proizvodi gradacija ljepote. Vrlo su česti apeli Kur’ana, da tako kažem, čovjeku da pogleda u lijepo, kao naprimjer u nebesa – kako bi uvidio ljepotu. Kur’anska riječ mobilizira, na neki način, čovjekovu vizuelnu sposobnost za lijepo. Kur’an je taj koji stalno čovjeku sugerira da uviđa ljepotu i razmišlja o tome. Lijepo je nešto što vodi čovjeka prema dubinama razmišljanja i čuđenja, jer sam tekst Kur’ana i tekst prirode čovjeka navodi na čuđenja i pitanja odakle baš tolika i takva ljepota oko njega – kazao je prof. dr. Karić.

Nadovezujući se na govor prof. dr. Karića o ljepotama koje se očituju kroz prirodu i kosmos, prof. dr. Šemsović govori o involviranosti teme ljepote u književnom stvaralaštvu.

– Postoji zasebna disciplina u okviru teorije književnosti koja se bavi intertekstualnim relacijama. Kroz te relacije možemo prepoznati poveznice nekog djela, recimo, s kur’anskim i hadiskim tekstom. Naprimjer, voda se spominje u Kur’anu, dok u književnosti imamo interpretaciju kapi i mora gdje jedno potiče od drugog. Naravno, to ne znači da je svako spominjanje kapi i mora intertekstualno povezano s Kur’anom ili hadisom, recimo. Jer, naravno da će se čovjek u poeziji uvijek oduševljavati prirodom, ne na temelju kur’anskog načina oduševljavanja, nego na osnovu vlastitog doživljaja. Ljepota može biti zavodnik ukoliko zaboravimo da je ona refleksija božanske ljepote – govori prof. dr. Šemsović.

Također, prof. dr. Karić ističe da je zanimljiv detalj i ljepota čovjekovih postupaka u Kur’anu.

– Mnogo je riječi Kur’ana koje oslovljavaju i ljepotu i kontrapunkte ljepote. Npr. hasenat – lijepa ljudska djela koja se veoma mnogo cijene i imaju svoju i ovozemaljsku reperkusiju i transpozicije za budući svijet. Kontrapunkt od hasenat je sejjiat – ružna djela. To je sada na tragu kur’anskog snažnog poriva da kod čovjeka izgradi estetske gradacije, tj. da čovjek sam iz sebe pobuđuje i dovodi do svog srca sektore, kako ljepote tako i ružnog – kazuje prof. dr. Karić.

Između ostalog, prof. dr. Šemsović naglašava da su detalji ljepote našli posebno mjesto u pobožnoj literaturi, tj. ilahijama i kasidama.

– Taj pristup se iz kur’anskog teksta prenosi u pobožnu poeziju. Neko se može privući u nešto lijepim obećanjem, a neko prijetnjom. Ova poezija se referira na slike Dženneta, a i na slike Džehennema. To je jedna euforija kako očuvati vjerovanje kroz umilni dio pozivanja ljudi od emocije. Posebno se ističe mevlud na bosanskom jeziku, koji će u vjeru privlačiti lijepom pričom o začudnom nadnaravnom rođenju Poslanika, a. s., Miradžu i sl. To su, zapravo, modeli pozivanja u vjeru – naglasio je prof. dr. Šemsović.

S druge strane, prof. dr. Karić govori o implementaciji fenomena ljepote u različitim poljima života ovdje.

– U Bosni su tekije i samostani pravljeni ondje gdje je priroda najizdašnija u ljepoti. Taj primjer treba da bude savjet nama da se stanuje u estetski sređenim prostorima, da se ljepota učini našim prisnim susjedom i zavičajem – zaključuje prof. dr. Karić.

Cijelu emisiju možete pogledati u prilogu: