Dr. Dautović o značaju posljednje trećine ramazana u kojoj je počela Objava: Kuran – more bez obala

Piše: Ferid Dautović

Na osnovu teksta Kur'ana, poznato nam je da je objavljen u šehri ramazanu: Šehru ramadanellzi unzile fihi el Kur'an, u Noći kadra (Lejletul-kadr) – Noći sudbine, Noći moći, Noći određenja. Ime ovoj mubarek noći dao je sam Allah, dž. š., u istoimenoj suri El-Kadr. U navedenoj suri Allah govori o vrijednosti Noći kadra, da je ona  bolja od hiljadu mjeseci, da u njoj silaze meleci i Ruh-Džebrail, da mir, spas, sreća, traju sve do zore.

Ne kazuje nam se precizno koje je to vrijeme, koja je to noć. Ali, kako kaže Abduhu, to sigurno nije bilo važno da se kaže jer da jeste, Allah bi to sigurno kazao, pa je ostavio da muslimani tragaju za tom noći kako bi što više vremena provodili u ibadetu, bogobojaznosti, preispitivanju svojih poslova i načina života. Međutim, na osnovu hadisa Poslanika, a. s., upoznati smo da je objava Kur'ana počla u posljednjoj  trećini ramazana, jer Posalnik, a. s., kaže: "Tražite Noć kadra u zadnjih deset dana ramazana, u neparnim danima."  

Zbog toga je ova trećina ramazana posebno važna, jer je, s početkom objave Kur'ana, Allah spustio Svoju neizmjernu milost, Svoj bereket, time što je čovječanstvu posljednji put predstavio Pravi put, koji vodi uspjehu i zadovoljstvu čovjeka na Zemlji. Mnogi mufessiri u svojim tefsirima ukazuju da su i prethodne objave objavljivane u mjesecu ramazanu.

Kako su se Poslanik, a. s., i ashabi odnosili prema Kur'anu

Poslanik Muhammed, a. s., je izravni recipijent Objave i transmiter koji je prenosio ono što mu se objavljuje. Ali, on nije bio puki transmiter, prenosilac koga se ne tiče šta mu se objavljuje, kakve se poruke šalju njemu, njegovim ashabima, njegovim sljedbenicima i cijelom čovječanstvu. On je pomno slušao, predano prenosio šta mu se objavljuje i prvih 13 godina u Mekki naglašeno radio na promjeni svijesti o Bogu, o svijetu koji nas okružuje, blagodatima koje nam Bog daje.

Njegov odnos prema Kur'anu najbolje je definirala hazreti Aiša, r. a., koja je pitana: "Kakav je bio moral Poslanika, a. s.?" Ona je kazala: "Njegov moral je bio Kur'an."

Neka ulema je poslije definirala Poslanika, a. s., kao "živi Kur'an, Kur'an koji je hodao". Naš odnos prema Kur'anu svjedoči i o našem odnosu prema Muhammedu, a. s., i obratno. Ashabi su svoj život maksimalno usklađivali sa životom i moralom samog Poslanika. Oni su silno željeli i trudili se da ga slijede, a ne da ga oponašaju. Zato su i ashabi uzori, primjeri uzoritosti, pa i kad se radi o odnosu prema Kur'anu.

Poslanik, a. s., je kazao: "Moji ashabi su kao zvijezde na nebu, za kojim god od njih krenete uputit će vas na Pravi put." Oni su voljeli da uče Kur'an, da ga slušaju jedni od drugih, iz Poslanikovih usta, ali, prije svega, oni su nastojali živjeti Kur'an, radi čega je i objavljen. Živjeti Kur'an, okititi se njegovim moralnim vrijednostima – treba da bude preokupacija i primarni cilj svakog muslimana. Ashabi ne bi učili napamet "nove" ajete dok ne bi primijenili one prethodno naučene, naravno, one koji su primjenjivi u praksi.

Kako su naši prethodnici, Bošnjaci čitali i razumijevali Kur'an

Dolaskom islama na ove prostore, došli su i tefsiri koji su bili poznati u muslimanskom svijetu. Tako se danas u Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalaze brojni tefsiri iz osmanskog perioda. U tom periodu se javljaju i velika imena među Bošnjacima, velikani u tefsiru, akaidu, kao što su Mustafa Ejubović – šejh Jujo, Hasan Kjafi Pruščak, Ali dede Bošnjak itd.

Priređujući "Sabrana djela" od profesora Kasima Dobrače, susreo sam se s prikazom Ilhamijinog djela "Tuhfetul musallin" u kojem on na zanimljiv, racionalan način objašnjava da ono što su kazali ashabi o Kur'anu nije konačan sud, konačno tumačenje Kur'ana poslije kojeg treba šutjeti, odnosno, prenositi samo njihovo razumijevanje, njihovo tumačenje, bojeći se Džehennema, jer je Poslanik, a. s., kazao: "Ko protumači Kur'an po svom nahođenju, nek sebi pripremi mjesto u Džehennemu." Naprotiv, Ilhamija kaže: "Oni su ljudi i mi smo ljudi."

Drugim riječima, i mi imamo pravo na tumačenje Kur'ana. A oni, pak, koji se plaše govoriti o Kur'anu i tumačiti ga po svom stečenom znanju, svojim umnim sposobnostima, zapravo ne razumiju najbolje Poslanikovu poruku jer ona upućuje na one koji ideološki, pristrano, bez valjanog predznanja i uvjeta tumače Kur'an i njime žele da promjene značenje i poruke Kur'ana, zendik, na njih se odnosi taj hadis.

"O ti iskreni učeniče, čuvaj se pristrasnosti u prosuđivanju mog tumačenja! Ako se, naime, u mom tumačenju nađe nešto više i šire, ili nešto manje od onog što je zapisano i navedeno u djelima o tumačenju Kur’ana (tefsira), nemoj kazati: 'Ovaj je samo po svom ličnom mišljenju i nahođenju tumačio Kur’an i tako je dospio u herezu (kufr), - jer sve je od Božijeg Poslanika preneseno.'"

Inače, tumačenje Kur’ana i vjere nije ograničeno ni samo na Muhammedovo časno društvo (ashabe). Zato je pogrešno i neosnovano reći da je značenje Kur’ana ograničeno samo na ono što su u tom pogledu dali prvi muslimani (selef). Ovdje sad vrijedi pravilo: "Oni su ljudi, a i mi smo ljudi kao i oni, pa je i nama svakom dopušteno da iz Kur’ana crpimo prema svom znanju i svojim umnim mogućnostima."

Svjestan da tako stanovište mogu koristiti zlonamjerni ljudi, on se ograđuje, i u vezi s tim prelazi na izlaganje principijelnog stanovišta, koje uvijek treba imati pred očima pri tumačenju Kur’ana. U tom izlaganju osvrće se na Muhammedovu izreku: "Ko tumači Kur’an samo po svom mišljenju i nahođenju (bez naučne osnove), izišao je iz vjere!“ On tu osuđuje zlonamjerno i tendenciozno iskrivljavanje kur’anskog smisla, kao i bukvalno tumačenje nekih riječi, koje su date u alegoriji.

"Tako nešto mogu činiti samo pritajeni nevjernici (munafikler) i otpadnici od vjere (zenadika), koji Kur’an prevode prema svojim prohtjevima."

Tako je to, naravno, poslije razumio Džemaludin Čaušević, Šukrija Alagić, Husein Đozo, Ahmed Smajlović, Enes Karić i drugi.

Vrijeme, mjesto, društvene okolnosti u kojima se čita, razumijeva Kur'an

Vrijeme, mjesto i društvene okolnosti u kojima se čita i umuje Kur'an, veoma je važno za njegovo razumijevanje. Bez toga bi Kur'an bio "mrtva knjiga", jer on nije objavljena samo Arapima niti prvoj generaciji muslimana, ma šta to značilo. Iako su bili uz Poslanika i bili najbolja generacija, oni nemaju monopol na tumačenje Kur'ana. Naše vrijeme, društveni, ekonomski, politički i svaki drugi kontekst, problemi i dileme s kojima se susrećemo, zahtijevaju naše odgovore, naš stav i mišljenje.

Najčešće odgovori nisu u tradicionalnim tefsirima, u žutim ćitabima kojima su popunjene brojne biblioteke. To, isto, nikako ne znači da te knjige ne treba čitati i pozivati u pomoć, praviti analogiju po nekim pitanjima. Ali, ulema svoga vremena, vremena u kojem živi, mora tragati za odgovorima na brojna savremena pitanja s kojima se prethodne generacije nisu susretale.  

Odgovori moraju uvijek biti kontekstualizirani, trpjet će određene kritike, ali ulema mora tragati za najboljim odgovorima na pitanja koja dovodemuslimane u dilemu. Valja, također, naglasiti da je u traganju za odgovorima važno imati principijelnu i hrabru ulemu koja neće podilaziti trenutnim političkim i ideološkim uticajima i pritiscima. 

Otvaranje novih vidika, novih značenja  pri svakom čitanju

Neponovljiv je bilo koji trenutak u životu. Ne može se ponoviti na isti način, ni danas, ni sutra. Može ponekad izgledati da radimo, učimo, razumijevamo na isti način ono što smo jučer radili i čitali. Međutim, to je samo privid, jer mnogo toga se promijeni u jednom danu, u jednom času – od vremena, ambijenta, ljudi, načina izvedbe itd. Kao što se ne može stati u istu tekuću vodu dva puta, tako ne može biti isto ni iskustvo, isti pogled kod čitanja i razumijevanja Kur'ana.

Svako čitanje nudi novo iskustvo, nove poruke, nova značenja. To umnogome ovisi od društvenog i prirodnog ambijenta, od trenutka, od stanja – hala u kojemse čovjek nalazi, od (svetog i blagoslovljenog) vremena... Jer, "Kur'an je more bez obala"  i bez dna. Koliko god se trudili, vježbali i ronili da dosegnemo njegove najviše dubine, ostaje uvijek i drugima da zarone dublje za biserima koji se u njemu kriju.

Ono što se može sa sigurnošću kazati, što je iskustveno, da je druženje s Kur'anom  u ramazanu intenzivnije, da se intenzivnije doživljava i razumijeva, da se neka značenja, pojmovi, razumijevanja kristaliziraju jer, dok čovjek posti, njegova duša je bliža Bogu, otvorenija za primanje poruke. Bog u ramazanu skine koprene s naših očiju i zastore s naših srca. Postač se nalazi u nekoj neobjašnjivoj duhovnoj dimenziji kroz koju se otkrivaju nove poruke, nova značenja, novi divni cvjetovi sa svojim raznovrsnim bojama i mirisima

. Ah, kako samo lijepo "miriše" Kur'an u ramazanu, kako se srce raduje i napaja medne rose s njegovih cvjetova punih medovine. Zato je, dragi brate, moguće različito doživljavati svako novo čitanje Kur'ana, jer on daje plodove u svako doba, samo ih treba znati ubrati. Jedne prilike gledao sam i mirisao ružu džulbešećerku te se divio Božijoj ljepoti, moći da je oboji u crveno, bijelo, roze, da miriše neopisivim i zanosnim mirisom koji baca u trans. A, samo je trebala jedna Božija riječ: kun – budi,i da čovjek može uživati u tim mirisima. Kako miriše Božija riječ kun, ako ovako miriše ruža? A, kako tek miriše objavljeni i neobjavljeni Božiji govor koji se manifestira svuda u prirodi i kosmosu? Koliko je čovjek bez vjere i bez pune predanosti Bogu uskraćen ljepota, mirisa i uživanja u Njegovom stvaranju, Njegovim svjetovima i Njegovom govoru.

S Allahom je sve lakše – bježi Allahu

Pusti i otvori Kur'anu svoje srce i svoju dušu u ramazanu, ne uskraćuj mu jutarnju ljepotu sehura i mukabele, podnevsku i ikindijsku mukabelu, večernju ljepotu kandilja, topa, suhih usana, iftara, teravija. Predaj se svim tim Božijim darovima kojima je pečat Kur'an. U ramazanu bježi Bogu.

Ostavi preokupacije dunjalučke, zanesenost njegovim ljepotama, televiziju, internet, mobitel. Ostavi loše društvu i kafane. Bježi Allahu. Ako si u belajima, iskušenjima, bolesti, hastaluku, nemiru zbog geopolitičkih i regionalnih sukoba i problema, bježi Allahu i kod Njega traži olakšanje, utočište i zaštitu.

Tvoj bijeg Allahu će promijeniti tebe, a onda i svijet oko tebe. Ništa više nećeš gledati istim očima ni istim pogledom, jer tvoj besiret će biti jasniji, izoštreniji. Sve je lakše s vjerom u Allaha – živjeti, gledati, radovati se i nadati.   

(Preporod.info)