Na današnji dan 1995. godine počela operacija oslobađanja Vlašića

^{Foto: Planinarenje.ba}

Komandant  Sedmog korpusa, general Mehmed Alagić u više navrata je isticao je da je svaki napad na Peti korpus ujedno i napad na Sedmi korpus. Početkom 1995. godine četnici nisu poštovali primirje ni u zoni odgovornosti Sedmog korpusa.

Svakodnevno je granatiran Travnik i njegova šira okolina. U to vrijeme Sedmi korpus je vršio obuku svojih jedinica s težištem na pripremu jedinica koju su za nastavak rata planirane kao oslobodilačke, prije svega 17. viteška, 705. slavna i 727. slavna brigada.

Na kraju tog ciklusa, obučavane jedinice Sedmog korpusa izvele su za to vrijeme impozantnu smotru u kojoj se vidjelo da je Armija BiH stasala u vojnu silu zavidnog ranga i tada je već bilo spremno da se odgovori na četničke napade. Pošto su četničke provokacije dobile na intenzitetu, komadant Alagić je, uz odobrenje generalštaba, donio odluku da se Vlašić oslobodi, te su započeli pripreme. Pripreme su vršene na preko 1.500 metara nadmorske visine, u vrlo teškim meterološkim uslovima, uz sniježne oluje. Zbog poznate ćudljivosti Vlašića, i u mirnodopskim i ljetnim uslovima obuku je vrlo teško držati u logorskoj prostoriji. Međutim, motiv za borbu kod boraca je iz dana u dana rastao.

Komandant Alagić je donio odluku da se napad izvede 19. i 20. marta 1995. godine u jutarnjim satima.

Toga jutra počela je jaka oluja na Vlašiću. Ni to nije pokolebalo Sedmi korpus. Udar na četnike je počeo tačno u planirano vrijeme, u 4.00 sata. Prednji kraj je probijen veoma brzo. Novi kvalitet u izvođenju borbenih dejstava bio je ubacivanje većih borbenih jedinica u neprijateljsku pozadinu, čak do ranga bataljona.

S druge strane, kod boraca Armije BiH željela se učvrstiti odlučnost za ratovanje noću. Poslije probijanja prednjeg kraja, sve je bilo stvar taktike i realizacije planiranih zadataka. Jedinice prve gardijske brigade su se popele na vis Pavo, a 705. brigada na vrh Čavo, koji su na visini od preko 1.800 metara nadmorske visine. Snijeg je već tada bio viši od 130 cm, a mećava je bila sve jača. Taj prvi dan, 20. marta, ovladano je većinom dominantnih objekata na tom pravcu napada: Police, Crni Vrh, Pavo, Čavo i približavalo se objektu Šantić.

Navečer istog dana, poslije sumiranja ostvarenih rezultata, general Alagić je donio odluku o nastavku borbenih dejstava. Cilj je bio jasan: oslobađanje cjelokupnog platoa Vlašića.

Dana 21. marta diverzantske grupe su izvele diverziju u rejonu Potkraja i Gradine. Zatim, 22. marta razbijen je Treći bataljon 22. pješadijske brigade VRS-a, a dijelovi agresorskih snaga, koji su bili u odbrani u rajonu Opaljenika, stavljeni su u okruženja.

Iz podataka dobijenih putem ratnih izvještaja, može se zaključiti da komanda 22. pješadijske brigade VRS-a ne vlada situacijom na terenu.

Toga dana, u veoma teškim vremenskih uslovima, ovladano je objektom Šantić, a odatle, forsirane maršem, naše jedinice su izbile na Galicu. Tog dana bataljon 705. slavne brigade je ušao na objekat Opaljenik. Borci su se, kako se poslije govorilo, popeli na svoj krov svijeta. Čuveni repetitor je bio u njihovim rukama. Dana 24. marta krenulo se u čišćenje platoa Galice.

Pored pobjede nad četnicima, borci Armije RBiH pobjedili su i zimu. To je bila nadljudska borba s nevremenom. Borci su se smrzavali, ali nisu napuštali položaje. Značaj Vlašića bio je ogroman. Vlašić je bio san Armije BiH. Biti "na krovu svijeta" je bila velika stvar. Tu se nalazio repetitor koji je bio najvažniji telekommunikacijski objekat u BiH. Komadant Alagić je govorio: "Kada uzmemo Vlašić, to će biti prekretnica oslobodilačke borbe u BiH", i, zaista, nakon Vlašića nastupila je prekretnica u oslobodilačkoj borbi.

(Preporod.info)