Država mora pokazati zube!

Piše: Muhamed Velić

Drugog februara 2010. godine u ranim jutarnjim satima izvedena je jedna od najvećih i najsramotnijih policijskih akcija, zbog toga što je bila klasična fula, kada je u Gornjoj Maoči uhapšeno nekoliko vehabija i zaplijenjeno svega nekoliko lovačkih pušaka s urednim lovačkim dozvolama.

I za tu je operaciju bila angažirana sila od nekoliko stotina (gotovo hiljadu) policajaca u jednoj opsežnoj i sveobuhvatnoj policijskoj akciji.

Bila je pokrenuta ogromna policijsko-obavještajna mašinerija i na kraju, gotovo ništa.

Tresla se brda, rodio se miš.

Ali, noć uoči same akcije i tajne operacije je više nego interesantna.

U sarajevskoj dvorani Zetra ili, preciznije, dvorani "Huan Antonio Samaran", sjedili su okupljeni policajci, specijalci iz svih krajeva BiH, iz Bihaća, iz Travnika, iz Mostara itd.

Tajac i šutnja, niko ne zna gdje se, na šta i na koga ide i zbog čega toliko ljudstvo.

A šta je cilj operacije, zapravo, znala su samo tri, četiri odgovorna čovjeka.

No, u Zetri među policijom vidljiva nervoza, šutnja i potiho, šapatom pitanja: Gdje se ide?! Zna li iko? Međutim, odgovora nema i niko ne zna!

U tom' će ustati jedan policajac iz Krajine, čovjek je, što 'no kažu, dva sa dva, k'o od brda odvaljen, istegnut će se, popraviti svoj opasač i prekinuti šutnju erupcijom svog pretpostavljanja i naslućivanja jer, k'o biva, druge nema i drugo ne može biti: "Dosta više i tog Dodika!"

Da, ovo je bilo ravno prije petnaest godina.

Nažalost, pogrešna akcija koja je bila fula. Ali, pokazalo se ipak nešto, država kad hoće može skupiti snagu i uraditi ono što mora, a to je u ovom slučaju – hapšenje Milorada Dodika.

Tako je, kako je, bukvalno je riječ o jednom čovjeku koji nas evo već dvadesetak godina sve zajedno vuče za nos i ravlači nam pamet. Svi u Bosni i Hercegovini, bukvalno svi narodi i građani, pate zbog njega i ne možemo ići naprijed.

Nek' država pokaže svoje zube, kakva god da je – ima ih, mora ih imati, vidjeli smo i na ovom primjeru od prije petnaest godina da se može.

Naravno, ne smijemo zaboraviti ni osudne trenutke u recentnoj povijesti države Bosne i Hercegovine, smjena Nikole Poplašena i trenutka kada je EUFOR, na tenkovima, na vlast doveo Milorada Dodika. A, kako je došao kabadahija, tako će i otići. Zatim, slučaj Hercegovačke banke i razbijanja pobune i državnog udara Ante Jelavića itd.

Dakle, bilo je dosta tih kritičnih momenata kada je država morala reagirati. Tako će morati i sada.

(Preporod.info)