Zašto su muslimani nemoćni, podijeljeni i zaokupljeni sitnicama umjesto da budu snažni i prosperitetni?

Piše: Esad Bajić

Ima pitanja koja peku, koja se ponavljaju u tišini noći i u nemiru dana. Pitanja od kojih okrećemo glavu, jer nas peče njihov odgovor. A odgovor je uvijek negdje u nama, u onome što jesmo, u onome što smo postali.

Zašto su muslimani danas nemoćni? Zašto su podijeljeni, zašto rasipaju svoju snagu na sitnice dok svijet ide naprijed, a oni ostaju zarobljeni u prošlim vremenima i jalovim raspravama? Odgovor nije jednostavan, ali počiva na temeljima koje smo sami postavili.

Fokus na sitnicama, umjesto na suštini

Postoje dva puta: jedan koji vodi suštini, drugi koji vodi stranputici.

Muslimani su često skrenuli na ovaj drugi. Rasprave o dužini brade, načinu klanjanja, boji odjeće, dok stvarni problemi – obrazovanje, siromaštvo, tehnološki napredak – ostaju u drugom planu.

Učenjaci su se nekad natjecali u znanju i doprinosili napretku svijeta, a danas se natječemo u dokazivanju ko je veći musliman, dok naša djeca odlaze u škole koje im ne daju budućnost, a naši mladi traže posao u zemljama onih koje smo nekad učili civilizaciji. Nije li to najveći poraz?

Podjele – otrov koji razara

Islam je nekad bio snaga koja ujedinjuje. Danas je, paradoksalno, postao polje neprekidnih sukoba. Mezhebske podjele su postale razlozi za međusobno odbacivanje, umjesto različitih puteva do istog cilja.

Ideološke razlike između konzervativnih i modernih muslimana postale su nepremostive litice. Nacionalne podjele su jače od bratstva vjere.

A najgore od svega, politički interesi su preuzeli vjeru kao sredstvo moći, a ne moralnog vođenja. Kur'an jasno opominje: "Ne prepirite se, pa da klonete duhom i izgubite snagu!" (Kur'an, 8:46).

A mi se prepiremo. I gubimo snagu.

Zavist – bolest duše

Ako bi se morala imenovati jedna osobina koja je razorna, a prisutna u gotovo svakom segmentu muslimanskog društva, to bi bila zavist. Hasad – ona suptilna, tiha otrovna misao koja se uvlači među ljude.

Neprijateljstvo prema uspješnim, radovanje tuđem neuspjehu, ogovaranje i podmetanja. Koliko je talentiranih, vrijednih i poštenih ljudi skrajnuto samo zato što nisu pripadali "pravoj" grupi, nisu bili "naši", nisu igrali po pravilima onih koji misle da imaju pravo da odlučuju o sudbini drugih?

Poslanik Muhammed, s. a. v. s., upozorio je: "Čuvajte se zavisti, jer ona proždire dobra djela kao što vatra proždire drva."

A mi se ipak ne čuvamo.

Kako izaći iz tame?

Muslimani nisu rođeni da budu nemoćni, razjedinjeni i zaokupljeni besmislicama. Historija nas tome ne uči. Islam je donio snagu, moralnu jasnoću i prosperitet.

Šta nam je činiti? Povratiti fokus na velike ciljeve. Prekinuti beskrajne rasprave o marginalnim pitanjima i okrenuti se suštini: obrazovanju, znanju, ekonomiji, društvenoj pravdi. Prevazići međusobne podjele – shvatiti da se snaga ne nalazi u uniformnosti, već u sposobnosti da se različitosti usmjere ka zajedničkom dobru.

Iskorijeniti zavist – naučiti se radovati uspjehu drugih, jer uspjeh pojedinca je uspjeh zajednice. Razviti moć kroz znanje – umjesto ponavljanja prošlosti, okrenuti se inovacijama, istraživanju, razvoju vlastitih resursa.

Islam nije religija slabih, nije vjera podijeljenih. Muslimani su jaki kada žive u skladu s njegovim vrijednostima. "Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni ne promijene ono što je u njima samima." (Kur'an, 13:11)

Ključ leži u nama. Promjena počinje iznutra.

 (Preporod.info)