Muftija Porić u Villachu: Nemati džamiju, znači nemati punu slobodu

Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Republici Sloveniji muftija mr. Nevzet-ef. Porić danas je kazivao hutbu u BIjeloj džamiji u Villachu, u Austriji.

Za danas je bilo zakazano radno otvorenje ove džamije, ali je odgođeno zbog terorističkog napada u ovom gradu koji se dogodio prošle sedmice, pa će nakon džume biti proučena zajednička dova za mir i suživot.

Hutbu muftije Porića prenosimo u cijelosti:

Hvala neka je Allahu, dž. š., Stvoritelju nebesa i Zemlje. Salavat i selam donosimo na miljenika Muhammeda, a. s. Uzvišeni Allahu, zahvaljujemo Ti se na blagodati ove džamije kojom Si nas obdario! Mi u ovom časnom trenutku džume-namaza molimo Božiji blagoslov za sve vjerovjesnike, posebno za Muhammeda, a. s., i njegov porod, kao i za sve dobre ljude do Sudnjega dana. Molimo Svevišnjeg Boga, dž. š., da sačuva naše zajedništvo i slogu u džematu i našoj Islamskoj zajednici. Molimo Ga za ljubav i poštovanje među različitim narodima, braćom i sestrama, koji vode porijeklo od jedne majke i jednog oca, koji su stvoreni od zemnog praha i koji će se u prah pretvoriti nakon smrti. Posebno upućujemo dovu Gospodaru svjetova da podari mir i sigurnost gradu Villachu, njegovim građanima, Republici Austriji i cijelom svijetu.

Draga braćo i sestre,

potreseni smo terorističkim činom koji se dogodio prošle sedmice u Villachu u kojem su stradali nevini ljudi. Osuđujemo svaku vrstu nasilja, jer svako nasilje rađa novo nasilje i otvara vrata konfliktima, diskriminaciji i neprijateljstvu među ljudima.

Mi Bošnjaci uvijek smo bili i bit ćemo dobre komšije i odgovorni građani koji vole svoj grad, svoj posao i svoju državu. Očekujemo da će ruka pravde stići one koji su počinili zlodjela u ovom prelijepom gradu. Nadamo se i molimo naše komšije  – sugrađane da ne podlegnu podmetnutoj vatri koja bi mogla rasplamsati raskol u društvu u kojem živimo, a ovo društvo nam je ponudilo dom i mogućnost života u ovom lijepom austrijskom gradu. Neka Uzvišeni Bog olakša bol porodicama stradalih kao i svim građanima Villacha i Republike Austrije!

Draga braćo i sestre,

danas je 22. ša'ban 1446. po H., odnosno 21. februar 2025. godine. Pred vratima je mubarek mjesec ramazan. Zahvalan sam imamu mr. Esad-ef. Memiću na pozivu da predvodim današnji džuma-namaz u Villachu. Danas je trebao biti dan pun veselja i radosti. Ovo je dan u kojem džemat Villach obilježava novi početak, jer su vrijedne džematlije, na čelu s imamom, uspjele privesti kraju izgradnju Bijele džamije u rekordnom vremenu.

Ovo je dan kada se slavi moć džemata i zajedništva među muslimanima Villacha i njegove okolice. Međutim, neodgovorni pojedinci uzrokovali su bol i patnju stanovnika ovog grada. Zbog proglašene žalosti, predvodnici džemata Villach pokazali su nivo zrelosti i otkazali svečano otvorenje ove prelijepe džamije, koje se trebalo održati u ovom blagoslovljenom danu.

Ali, sa svakom teškoćom dolazi i olakšanje, baš kao što svako dobro djelo nosi nagradu i Božije zadovoljstvo. Ovo je zapisano u časnom Kur'anu. Danas, ovdje, u ovom veličanstvenom prostoru Bijele džamije u Villachu, svjedočimo velikom djelu koje je plod neizmjernog truda i odricanja muslimana Villacha. Ovdje svjedočimo dubokoj istini izraženoj u riječima Uzvišenog Allaha: 

"I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.’"

"Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga." A onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.” (Ez-Zilzal, 7-8)

Ova kur'anska istina predstavlja suštinu ljudskog postojanja, uključujući naše borbe, trud, uspjehe, iskušenja i padove, nagrade i kazne, od rođenja do smrti. Ona se može prepoznati u svakom našem činu i namjeri.

Svaki pojedinac svojim djelima oblikuje istinu o sebi. Svaka generacija ostavlja svoja dostignuća. To je Božija namjera: da ljudi svojim djelovanjem govore o sebi. Za svakog pojedinca postoji Božiji sud, dok za cijeli narod postoji sud historije. Časni Kur'an nas podsjeća:

"Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili." (El-Bekare, 141)

Ovom džamijom, vi kao generacija muslimana, ostavljate svoj trag u Villachu, zapisujući svoju priču o vjeri i moralu, o dobru i ljubavi, kao i o svom trudu i nadi u Božiju milost, uz isticanje pripadnosti svom narodu i Zajednici.

Vjera nas motiviše da tražimo smisao; ona predstavlja most između dva svijeta: svijeta nade u Božiju milost i svijeta straha od ništavila. Kur'an nas podsjeća da graditi Allahovu kuću mogu oni koji vjeruju u Allaha i onaj svijet, obavljaju namaz i daju milostinju.

Tamo gdje se nalaze hramovi (džamije, crkve i sinagoge), postoji i svijest o ljudskoj odgovornosti, postojanju i solidarnosti. Božiji hramovi griju srca ljudi, oslobađaju dušu, uzdižu je i pomažu joj da se uzdigne iznad materijalnih poriva, sebičnosti i zla.

Svaki hram je Božija kuća u kojoj se izgovara Njegovo ime, a istovremeno je i prostor za okupljanje ljudi koji se ujedinjavaju u zajednici, slaveći Boga - Jedinog Gospodara svijeta - Stvoritelja svih ljudi. Od sada, ovo odabrano mjesto bit će prostor u kojem će se namazom prizivati Allah, dž. š.

Draga braćo i sestre,

Allah, dž.š., u Kur’anu poziva u "kuću mira". Mir u svijetu je poziv svake religije, njen smisao i cilj. Svi su Božiji poslanici pozivali ljude u mir, solidarnost i međusobno uvažavanje. Za nas je svaka džamija, svaka crkva i svaka sinagoga zabranjeno, sveto mjesto (harem), u kojem ne smije biti uznemiravanja i napadanja. Božije kuće treba da se poštuju. To su mjesta duhovne okrepe i odmora. Zato nas raduje što je Villach dobio Bijelu džamiju koja će vama i gradu u kojem živite donositi radosne vijesti koje pozivaju u ”kuću mira” sve one koji istinski tragaju za njim, bez obzira da li su muslimani, kršćani ili Jevreji.

Ovo je vaša stalna adresa na kojoj vas mogu naći svi dobronamjerni ljudi ovog grada i države.

Džamija je znak slobode, jer nemati džamiju, znači nemati punu slobodu, nemati znak i orijentir u prostoru. Džamija je mjesto duhovne slobode gdje se otkriva dublji smisao života, gdje se čovjek obraća Bogu bez straha i gdje se ljudi međusobno druže bez ikakvih interesa.

Naši preci su razumjeli da bez džamije ne mogu biti potpuno slobodni. Izgrađena džamija bila je simbol njihove duhovne slobode, oslobođene od vanjskog pritiska i prisile. Tamo gdje se nalaze hramovi, s uspravnim minaretima i tornjevima, prisutna je sloboda. 

Draga braćo i sestre,

jedna od osobina vjernika jeste da su zahvalni i da znaju iskazati zahvalnost. Zahvalnost se u Kur’anu, u različitim oblicima, spominje na oko sedamdeset i sedam mjesta, što ukazuje na važnost osobine zahvalnosti koju vjernici trebaju posjedovati. Vjernici se, na prvom mjestu, uvijek zahvaljuju svome Gospodaru na blagodatima koje im daruje.

Uzvišeni Bog u Kur’anu kaže: "I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. – Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan.“ (Ibrahim, 34)

Zahvalnost je pola vjere, a druga polovina je strpljenje. Božiji poslanik Muhammed, a. s., je opisao vjernika kao stalnog dobitnika. ”Ako ga snađe kakvo dobro, zahvaljuje Allahu, dž. š., pa mu u tome bude dobro, a ako ga snađe kakvo zlo, strpi se, pa mu opet bude dobro”. Ljudski život prožet je Božijim blagodatima, ali je prožet i ljudskim slabostima. Uzvišeni Bog će zahvalnima stalno povećavati blagodati:

"I kad je Gospodar vaš objavio: ’Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati.’“ (Ibrahim, 7)

Pored zahvalnosti Dragome Bogu, vjernici se zahvaljuju i ljudima na dobru koje im učine. Tradicija nas uči da:"Ne zahvaljuje Bogu, onaj ko ne zahvaljuje ljudima!"

Vjernici su pažljivi jedni prema drugima. Nikada ne zaboravljaju dobro koje im se učini. Imaju obzira jedni prema drugima. Međusobno se ne vrijeđaju, ophode se pažljivo i s razumijevanjem. Uvijek su im na umu Poslanikovi, a. s., savjeti. Znaju se zahvaliti i cijeniti dobro koje im je učinjeno. Zahvaliti nekome na učinjenoj usluzi, lijepom gestu i slično, spada u lijepo muslimansko ponašanje i kulturu.

Poštovana braćo i sestre,

vi koji ovu džamiju doživljavate svojom, neizmjerno se trebate zahvaljivati Allahu, dž. š., na blagodati koju vam je dao. Trebate Mu biti zahvalni zato što ste doživjeli ove mubarek trenutke da klanjate i uživate u ibadetima u Bijeloj džamiji koju ste dugo čekali.

Vaša je obaveza da čuvate ovu džamiju, da vodite računa o njoj, jer ona je vaše ogledalo u društvu u kojem živite. Zato ne smijete dozvoliti da na tom ogledalu bude bilo kakva mrlja koja će pokvariti sliku naše vjere dini-islama i nas kao muslimana. I ja kao muftija iz komšijske Slovenije, zahvaljujem vam na trudu kojeg ste uložili u namjeri da steknete Božije zadovoljstvo.

Pratio sam izgradnju džamije od početka do kraja. Angažman imama magistra Esad-ef. Memića, zaista, je bio velik. Sjećam se da sam vas na svečanosti kamena temeljca zamolio da u projektu izgradnje ne ostavljate Esad-efendiju samog. Prateći izgradnju, čije ste etape svakodnevno objavljivali u medijima, i prilikom obilazaka gradilišta, divio sam se džematskoj slozi i upornosti da projekat što prije okončate.

Niste odustajali ni u vrijeme godišnjih odmora i slobodnih dana, kada su mnogi odlazili uživati, vi ste neumorno radili i darivali svoje znanje, vještine i vrijeme vakufu, trajnom dobru koje će vas pratiti do Sudnjega dana.

Angažman predsjednika džematskog odbora Tahira Džinića, kao i ostalih članova odbora: Šabana Memića, Vahida Murica, Sakiba Kovačevića, Besima Gobeljića i Dževada Hajdarevića, nemjerljiv je i ovaj projekat bio bi nezamisliv bez njih.

Vaš imam, magistar Esad-ef. Memić, praktično je pokazao šta znači biti imam u punom značenju te riječi. Njegova sposobnost da angažira cijeli džemat za hajr i trajno dobro ostat će upisana u povijesti i može poslužiti kao primjer za udžbenike medresa, koje obrazuju i odgajaju imame. Ponosni smo, kao Islamska zajednica, što imamo imama poput Esad-ef. Memića. Neka ga Dragi Bog čuva i podari njemu i njegovoj porodici dobro zdravlje, sreću, veselje i dug život! I opet vam ostavljam emanet: nemojte Esad-ef. ostavljati samog! Budite mu pomoć i podrška u njegovom imamskom radu!

Čestitam vam na ovom velikom uspjehu – izgradnji Bijele džamije u Villachu – uz dovu Allahu, dž. š., da obilato nagradi iz Svoje riznice sve vakife, hizmećare i vodstvo ovog džemata. Čestitam vam i dolazak mubarek mjeseca ramazana, uz dovu Allahu, dž. š., da ga lijepo i lahko ispostite i da živi i zdravi, sa svojim porodicama, iz ramazana izađete složniji, jači i odlučniji u hajru kojeg činite.

Na kraju, sjetimo se Ibrahima, a. s., koji je zajedno sa svojim sinom Ismailom, nakon što su izgradili Ka'bu, učio dovu Allahu, dž. š., da primi njihovo djelo: ”Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti uistinu, sve čuješ i sve znaš!” (El-Bekare, 127)

Budimo i mi poput Ibrahima! Neka nas Dragi Bog uputi na pravi put!  Amin!"

(Preporod.info)