Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić održao hutbu u Sultan Ahmedovoj džamiji u Zenici

Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić posjetio je Muftijstvo zeničko, te predvodio džuma-namaz i održao hutbu u Sultan Ahmedovoj džamiji u Zenici.

Hutbu muftije bihaćkog prenosimo u cjelosti:

“Nalazimo se u mubarek danu, danu džume-namaza, petnaestog dana Ša'bana 1446. hidžretske godine, u gradu Zenici, u ovoj lijepoj Sultan Ahmedovoj džamiji. Moj dolazak ovdje, na poziv uvaženog i cijenjenog muftije dr. hfz. Mevludina Dizdarevića, kojem se posebno zahvaljujem, omogućio je da objedinimo dva važna događaja, a to su: džuma-namaz i prezentacija dokumentarnog filma o reisu Džemaludinu Čauševiću, koji je rođen u Bosanskoj Krupi, a na poziciji reisul-uleme bio u jednom od najizazovnijih perioda u historiji našeg naroda.

Sinoć je bila Lejletu-l-Berát, noć polovine ša'bana, mubarek noć u islamskoj tradiciji, ispunjena Božijom milošću. Hadisi poslanika Muhameda, a.s., govore o posebnoj vrijednosti ove noći. Allah u ovoj noći gleda Svoja stvorenja i prašta svima, osim onima koji čine širk ili su u međusobnoj svađi. Muslimani se slažu da ova noć ima izuzetnu važnost, te da je to vrijeme i prilika za ibadet i duhovno uzdizanje.

Pored toga, ovo je vrijeme kada je zajedništvo među muslimanima ključno za postizanje stabilnosti i razvoja u muslimanskim sredinama. Allah ne gleda na džemat koji je razjedinjen i koji ne brine o dobrobiti svoje šire zajednice.

Draga braćo!

Četiri su vrijednosti i blagodati koje su ljudima date na ovom svijetu, a istovremeno su i iskušenja kroz koja svi prolaze. Svako će proći barem jedno od tih iskušenja. Ona prate čovjeka od njegovog dolaska na zemlju, počev od prvog čovjeka, Adema, a.s., i iskušenja s približavanjem stablu, pa sve do svakog drugog iskušenja kojem je čovjek izložen tokom života. Ono što je zajedničko svima jeste da čovjek svojim grijehom čini nepravdu i štetu više sebi nego drugima. Te četiri blagodati su istovremeno i izazovi s kojima se suočavaju pojedinci i zajednice, na lokalnom i globalnom nivou.

Prva od tih vrijednosti je blagodat vjere. Mi bosanski muslimani smo dobrovoljnim prihvatanjem islama prolazili kroz različite kušnje u vjeri. Ponekad u manjoj, a ponekad u većoj mjeri uspijevali smo odoljeti pokušajima da nas odvrate od izvora naše snage – islama. Ipak, uvijek bismo se vraćali tom izvoru, a najviše u trenucima kada smo bili izloženi većim opasnostima. Nekada nas upravo jedno iskušenje može više približiti Allahu nego desetine predavanja.

Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: „Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati.“(Kehf, 7)

U ovom kur'anskom ajetu lijepo je kazano da sva ljepota ovoga svijeta jeste u svrhu činjenja i promovisanja dobra. Lijep život, rahatluk i mir u duši sigurno dolaze s vjerom, jer kaže Allah, dz.š.,: “Ko bude činio dobra djela, bio on muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo mu dati da živi lijepim životom!” (En-Nahl, 97).

Kao jedna od blagodati koja je data čovjeku jeste i posjedovanje imetka. Čovjek vrlo često ne vidi i nije zahvalan na blagodatima koje mu je Allah dao te stalno gleda u blagodati koje su drugima date. Ne pronalazi svoje mjesto ni među onima kojima je dato više od njega, niti među onima kojima je dato manje. Jedne  prilike Allahov poslanik Muhamed, a.s., poslao je po Amra ibn Asa, govoreći: “Uzmi svoju odjeću i oružje i dođi k meni!” Amr ibn As je poslušao naredbu i došao odjeven u ratnu uniformu. Muhamed, a.s, mu je rekao: “Želim te postaviti na čelu vojske, a ako ti Allah podari pobjedu i ratni plijen, volio bih ti dati dio imetka iz plijena.”Amr je odgovorio: “Allahov Poslaniče, nisam prihvatio islam zbog novca, već sam ga prigrlio iz ljubavi i želje za islamom.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: “Amre, divan je imetak u rukama dobrog vjernika.”

Raditi, privređivati i uzdržavati svoju porodicu jedan je od najvećih ibadeta, jer na taj način čovjek postaje najkorisniji društvu. Kroz iskren rad i odgovornost prema porodici musliman ne samo da ispunjava svoje dužnosti prema Allahu već doprinosi i općem dobru pomažući svojoj zajednici. Takav rad je izraz istinske predanosti i brige za najbliže, a također predstavlja i način da se na dunjaluku zadovolje osnovne životne potrebe, a na ahiretu zasluži Allahova nagrada.

Blagodat znanja je najveća odlika koja je darovana čovjeku, i ne postoji ništa što je čovjeku potrebnije, jer znanje vodi ispravnom putu, omogućava bolje razumijevanje svijeta, jača vjeru i pomaže u donošenju ispravnih odluka.                                                                                

Musa, a.s., je poslanik koji je najviše spomenut u Kur'anu. On je bio izuzetno mudar i plemenit poslanik kojem je Allah dao veliko znanje. Kada su ga upitali ko je najmudriji i najučeniji, vjerujući da nema nikog ko više zna od njega, Musa je  odgovorio da je to on, jer je bio uvjeren da Allah nije obdario nijednog drugog čovjeka s većim znanjem. Međutim, Allah, dž.š., je želio pokazati Musau, a.s., i svim ljudima, da istinsko znanje nije ograničeno na jednu osobu, i da ono može biti na različitim razinama. Zato je Allah poslao Musau, a.s., osobu s većim znanjem, kojeg je Allah odabrao da poduči Musaa i da mu ukaže na to da stvari nisu uvijek onakve kakve nam se čine na prvi pogled.

Nakon vjere, imetka i zdravlja, sljedeća blagodat jeste vlast, a kada Kur'an, a.š., govori o vlasti, naglašava pravednost vladara. Vlast nosi odgovornost upravljanja s pravdom i poštenjem prema narodu. Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović je rekao: “Ljudi se neće buniti ako im je teško, ali će se buniti ako ste nepravedni u raspodjeli dobara.” Ove riječi odražavaju ljudsku prirodu – ljudi su spremni trpjeti, ali na nepravdu ne mogu šutjeti.

Svaka privilegija koju čovjek ima na ovom svijetu, bilo da se radi o vjeri, imetku, znanju ili vlasti predstavlja odgovornost. Kur'an to opisije u suri El-Enam na sljedeći način: „On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položaju jedne iznad drugih uzdiže da bi vas iskušao u onome što vam daje; Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On, doista, prašta i samilostan je.” (El-Enam, 165)

Uvijek trebamo imati na umu da smo mi na ovom svijetu povezani s dvije generacije – onima koje su bile prije nas, a koje se sjećamo po dobru koje su učinile, te onima koji dolaze nakon nas. Jasno je da su blagodati koje nam Allah, dž.š, daje istovremeno i iskušenja koja nas pozivaju na odgovornost, posebno kada govorimo o našoj domovini Bosni i Hercegovini. Moramo ostati čvrsti u vjeri i vratiti se temeljima islama. Znanje, kao najveća blagodat, ključno je za napredak naše domovine, jer sve ono što danas vidimo u naprednim društvima postignuto je zahvaljujući znanju, jer davno su rekli da sutra pripada ljudima koji se pripremaju danas.

Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!

Bože, sačuvaj nas i našu domovinu od svakog zla i uputi nas na Pravi put. Amin!”

(Preporod.info)