Hutba dr. Ferid-ef. Dautovića u Ljubljani: Bez stvarne i duhovne lađe spasa svaka zajednica se utopi i nestane

Povodom 5. godišnjice od radnog otvorenja Muslimanskog kulturnog centra Ljubljana, u petak 31. januara 2025. godine, hutbu je održao dr. Ferid-ef. Dautović, direktor Studentskog centra Islamske zajednice u BiH. Hutbu prenosimo u cjelosti.

Hvala Allahu Uzvišenom, Milostivom, Samilosnom, Koji nas je pogledao i spustio Svoju milost i dobrotu. Neka je salat i selam na najodabranijeg među ljudima, resuli ekrema – Poslanika odabranog Muhammeda, neka je mir i spas na njega i njegovu časnu porodicu, ashabe i čestite, dobre muslimane.

„Gospodaru naš, podari nam bereket u redžebu i ša'banu i daj nam da dočekamo ramazan.“

Draga braćo, poštovani džemate, ovu hutbu sam trebao održati prije korone na poziv uvaženog muftije prof. dr. Nedžada Grabusa, ali nije bila sudbina, zato sam zahvalan na novom pozivu muftije mr. Nevzeta Porića da danas 31. januara 2025./ 1. ša'bana 1446. podijelim s vama svoja sjećanja o važnosti izgradnje ove prelijepe džamije. Imao sam priliku održati vaz na ovoj mubarek zemlji, 13. 09. 2013., uoči svečanog postavljanja kamena temeljca za izgradnju džamije. Bio je to nezaboravan trenutak u našim životima. Medžlis IZ Sarajevo je u punom kapacitetu pomogao izgradnju ovog monumentalnog objekta. Meni lično, ova hutba predstavlja našu zajedničku radost i zahvalnost Allahu, dž.š., na našoj ulozi i doprinosu u izgradnji Muslimanskog kulturnog centra u Ljubljani.

Dragi Bog u Kur'anu i drugim Svetim Tekstovima spominje brojne poslanike, pejgambere koje je slao narodima prije nas, prije Muhammeda, a.s. Svi oni su pozivali i poučavali da se vjeruje u Jednoga Boga i čine dobra djela, moralnim vrijednostima, ljubavi, poštenju, povjerenju, međusobnom pomaganju, itd. Pored univerzalnih poruka svi poslanici su imali jednu ili više poruka koje su bile posebno karakteristične za njihovo poslanje, misiju i njihov narod, za njihovo vrijeme i mjesto. To zapravo govori i da je Bog kontekstualizirao Svoje Objave. Jedan od njih je Nuh ili Noa, a.s. Kur'an ga spominje na više mjesta, s različitim porukama koje se mogu iščitati, a jedna cijela sura nosi njegovo ime Nuh. U 11. suri koja nosi naziv Hud, Allah, dž.š., veli:

I gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću, i ne obraćaj Mi se više zbog nevjernika – oni će, sigurno biti potopljeni!“ I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugali bi mu se. „Ako se vi rugate nama“ – govorio je on – „rugaćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate i saznaćete, zaista koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti.“

Kada je Nuh, a.s., počeo praviti lađu na potpuno suhom području, u gradu daleko od mora mnogi ljudi koji su ga gledali i svjedočili njegov projekat, čudili su se, govorili i pitali: Čemu lađa? Koja je njena svrha? Je li baš treba tolika? Zašto je pravi u gradu, a ne na nekoj obali? Hoće li je moći napraviti? Šta će sa njom kad je napravi? Nuh je to slušao svaki dan kada bi pored njega ljudi prolazili. On je strpljivo svaki dan radio i pripremao lađu za vrijeme koje je najavljeno, za vrijeme koje je pred njim i njegovim narodom. On se nije dao zbuniti, bez obzira što su ga mnogi odvraćali, obeshrabrivali, navodeći brojne razloge da to ne treba raditi, da je to besmisleno, da je njegov naum i posao bezvrijedan i da neće u tome uspjeti. On je nastavio, okupljao je ljude oko sebe koji su mu vjerovali, imali povjerenje u njega i njegovo poslanje.

On je uspio uvjeriti jednu malu skupinu ljudi da je pravljenje lađe neophodnost tog vremena i spas za buduće generacije. Nuh je znao da ne smije popustiti pod pritiskom skeptika, malodušnih, nepovjerljivih, pesimista. Bio je potpuno uvjeren da je lađa neophodnost i da samo u lađi mogu naći spas i smiraj za svoju dušu, da je to njihov identitet, njihovo utočište koje će sačuvati njihovu vjeru, tradiciju, njihovu posebnost. Da će im lađa i povjerenje koje imaju u Nuha obezbijediti dugoročno spasenje na dunjaluku i ahiretu.

Islamska zajednica u Sloveniji je godinama sanjala san o izgradnji džamije. Naš brat, prijatelj i muftija prof. dr. Nedžad Grabus bio je s vama u godinama uzdizanja džamije i dostojanstva muslimana. Valjalo je donositi teške i hrabre odluke u jednoj malobrojnoj zajednici muslimana u Sloveniji. Izgrađena je zajednica ljudi koji su vjerovali jedni drugima, uspostavljena je harmonija među imamima, džematlijama i svim dobrim ljudima. Vi ste bili generacija koja je bila spremna žrtvovati svoj komoditet i podržati plemenitu ideju koja će okupljati, koja će vratiti ponos i dostojanstvo muslimana. Takvo povjerenje je rezultiralo realizacijom velike ideje, velikog projekta koji je zapravo simbolizirao i simbolizira Nuhovu lađu, lađu spasa vjernika i posebno zajednice muslimana u Sloveniji. Bez stvarne i duhovne lađe spasa svaka zajednica se utopi i nestane.

Pratili smo rad Islamske zajednice u Sloveniji u to doba i divili se energiji, hrabrosti, inteligenciji, posvećenosti Zajednici koju je pokazivalo rukovodstvo Islamske zajednice. Period pokretanja i izgradnje velikih projekata vraćao je nadu, dostojanstvo, ponos i ugled muslimana. Na taj način muslimani su zalužili više dostojanstva jer su svojim radom uradili puno na svom uspravljanju. Nema nikave koristi od kukanja nad sudbinom i stanjem muslimana, potrebno je poduzimati konkretne korake, pokretati na pozitivno razmišljanje i akcije. Svjedočio sam toj promjeni paradigme, dolazeći u Ljubljanu pratio sam i gledao radosna lica koja su se radovala novim projektima, novim programima, a posebno pomacima koji su bili vidljivi oko džamije u Ljubljani. Tema o izgradnji džamije u Ljubljani godinama je bila zajednička priča o velikom generacijskom projektu, o džamiji čija je ideja rođena 1969. godine a zaključena početkom 2020. Pratio sam koliko su vjernici u teškim trenucima tražili utočište u snazi svoje vjere, u duhovnoj energiji koja ih je nosila, u Božijoj milosti i proviđenju koje vas je kao Zajednicu pratilo, u iskrenim prijateljima koji su znali saslušati, u saradnicima koji su znali biti dio tima, u džematlijama koji su svojom dobrotom obavezivali da se izdrži na teškom putu i svojim nesebičnim davanjem podržavali rad Zajednice. Upoznao sam puno ljudi koji su u izgradnji džamije koračali nezaustavljivom brzinom, ugledajući se na najboljeg uzora Muhammeda, a.s. A onaj kome je Poslanik uzor, on ne zna za neuspjeh, za poraz, za uzmicanje. Da bi projekat uspio bilo je potrebno puno odricanja, ljubavi, hrabrosti, umijeća, diplomatije, lijepo, vedro lice, medna usta.

IZ u Sloveniji razvila se u važan glas tolerancije, jasnog poziva uspostavljanju mirne koegzistencije i zajedničkog života u društvu za zajedničko dobro.

Svi smo bili sretni kada su to prepoznali i važni ljudi u državi Sloveniji, kada je predsjednik Republike Slovenije Borut Pahor odlikovao srebrenim orednom muftiju Nedžada Grabusa. To je bilo ujedno i veliko priznanje cijeloj Islamskoj zajednici u Sloveniji.

Draga braćo, neki od nas su samo u određenom periodu života zaduženi za odgovorne uloge i pozicije. Kako lađa nikada ne može biti bez kormilara, tako ni Islamska zajednica ne može bez svog vođe. Zato je kormilo vođenja Islamske zajednice u Sloveniji 2021. godine preuzeo muftija mr. Nevzet Porić. Molimo Allaha, dž.š., da muftija mr. Nevzet-ef. Porić, u vremenu koje je pred njim, uspješno vodi Islamsku zajednicu u Sloveniji. Želim mu, kao svom prijatelju, koga sam upoznao još kao studenta u Sarajevu, Allahovu podršku i pomoć i puno uspjeha u radu i vođenju Zajednice.

Naša je obaveza, draga braćo, da budemo uz svoju Zajednicu i uz sve što je dobro, da pomažemo jedni druge, jer Poslanik, a.s., je kazao: „Ko pomogne brata svoga Allah će njega pomoći, ko sakrije mahanu brata svoga Allah će pokriti njegovu mahanu, ko otkloni poteškoću brata svoga Allah će otkloniti njegovu poteškoću.“

Ovaj Svijet jeste njiva koja se sije za Onaj svijet. Zato sve što ste posijali, posebno dobročinstvo i pomaganje pri gradnji Muslimanskog kulturnog centra, i dalja vaša briga o njemu, naći ćete na dunjaluku i ahiretu mnogo više i bolje, jer za dobro djelo, kaže Allah, nagrada je dobro.

Draga braćo, zadaća Zajednice i prioritet prvoga reda, nakon izgradnje Muslimanskog kulturnog centra je čuvanje stabilnosti, gradnja povjerenja jednih u druge, koje ste i dosada gradili, jer na povjerenju počiva stabilna i prosperitetna zajednica muslimana i harmonični međuljudski odnosi. Nema sigurnosti pojedinca ni društva, a time ni napretka, bez povjerenja. Šta je porodica, džemat, zajednica bez povjerenja, svijesti o zajedništvu i međusobnoj povezanosti? Poslanik, a.s., kaže: U koga se nema povjerenja taj nema ni imana-vjere. Povjerenje je najveći bedem, brana za različite smutnje koje šejtani, džini i zlobnici priređuju, to je najbolji i najsigurniji put uspjeha. Allah, naš Stvoritelj i Uzdržavatelj, za Sebe traži da Ga se vjeruje, ali i da mu se vjeruje. Da mu se vjeruje da sve što je objavio da je Istina, da sve što je naredio i zabranio da je dobro za čovjeka, da ono što je obećao neće iznevjeriti. Dakle, Allahovo ime je El-Mu'min-Onaj kome se vjeruje, tako i svaki vjernik-mu'min koji se okiti tim Božijim sifatom, svojstvom treba da isijava povjerenjem, zasluži povjerenje Boga i ljudi. Izdaja Dragoga Boga, izdaja Njegovog miljenika poslanika Muhammeda, a.s., izdaja povjerenja, amaneta znak je slabosti vjere, slabosti imana i teške duhovne bolesti. Sebičnost, indivdualizam, komformizam, iznevjera emaneta svojih roditelja-vjerolomstvo su bolesti savremenog života koji se da i može liječiti samo vjerom i povjerenjem u Boga i dovom da nas Allah čuva gdje god živjeli i kud god hodili u Svom okrilju. Zato je važno stalno se prisjećati poruke Allaha Uzvišenog Koji nas savjetuje:

„O vjernici Allahu i Poslaniku vjerolomni ne budite, pa tako ni povjerenje koje vam je dato nemojte svjesno da iznevjerite.“ (El-Enfal, 27)

Dragi Allahu, popravi naše stanje na bolje, uljepšaj naš poslove, daj da nas predvode najbolji, a ne oni pokvareni i zli, budi uz nas a ne protiv nas!

Amin ja Rabbel-alemin!

(Preporod.info)