Muftija Grabus u Arnautovićima: Pripadnost zajednici pokazujemo brigom o funkcionisanju džemata (VIDEO)

U znak susreta četrdesetoj godišnjici kontinuirane brige o vjerskom životu i edukacije mladih generacija u visočkom džematu Arnautovići, današnju hutbu u ovom džematu kazivao je muftija sarajevski dr. Nedžad Grabus:

Hvala i zahvala Allahu, dž. š., salavat i mir na Muhammeda, a. s., njegovu časnu porodicu, ashabe, sve vjernike i vjernice koji su ga slijedili i slijede u svjedočenju istina vjere. Molimo Allaha, dž. š., da spusti Svoju milost na vakife i graditelje ove džamije, imame, hatibe, muallime, mujezine, džematlije i džematlijke i bosanskohercegovačke šehide. Molimo Allaha, dž. š., da živima podari uputu, a svima koji su preselili na ahiret, Svoj rahmet i magfiret!

Poštovana braćo, drage džematlije džemata Arnautovići, danas s vama dijelimo radost zajedničkog obavljanja džuma-namaza u džamiji koju ste vi i vaši prethodnici gradili s vjerom u Allaha, dž. š. Ovo područje ima kraljevsko naslijeđe, ovdje je višestoljetno duhovno središte u kojem su bosanski plemići polagali zakletvu i davali jemin svojoj domovini.

Duhovna vertikala ljudi u Bosni i Hercegovini ukorijenjena je u Ademovom, a. s., zurrijetu – potomstvu, Ibrahimovom, a. s., milletu – denominaciji i Muhammedovom, a. s., ummetu – zajednici. Izgradnjom džamije u Arnautovićima, prije četrdeset godina, osnažena je poveznica među muslimanima, ali je uspostavljena i vertikala s našom prošlošću. Danas se prisjećamo svih dobrih Bošnjaka koji su s vjerom u srcu čuvali svoju domovinu i svjedočili vjeru u Jednog Boga i poslanstvo Muhammeda, a. s.

Poštovana braćo,

izgradnja Božijeg hrama, džamije, temelji se na vjeri. Svjedočenje vjere i prakticiranje islamskih propisa zasniva se na povjerenju u kur'anske poruke u koje vjerujemo kao vječnu Božiju riječ. U suri Hud čitamo rasprave koje je sa svojim narodom vodi Nuh, a. s., o vjerovanju i naglašava se kako samo Gospodar svjetova zna tajne u ljudskim prsima. Vjera se primarno odnosi na ono što je izvan čovjekovog iskustva. Allah, dž. š., kroz primjer Nuha, a. s., oslikava ljudsku “pamet” koja se bori protiv Vječne istine.

Narodu koji odbija prihvatiti Istinu i stalno omalovažava poslanje koje ima, Nuh, a. s., odgovara: “Ja vam ne tvrdim da su kod mene Božije riznice, da znam skriveno, ili da sam melek, ali za one koje vi s prezirom gledate ne kažem da im Bog neće nikakvo dobro dati – Allah najbolje zna šta je u njihovim dušama, i kad bih to tvrdio, svrstao bih se među nasilnike.” (Hud, 31).

Na primjeru Nuha, a. s., učimo da ljudi ne znaju nebeske ili skrivene tajne, da je to skriveno od ljudi te da su svi ljudi pozvani svjedočiti da to zna samo Allah, dž. š., i poslanik Muhammed, a. s., kojem On otkrije dio skrivenoga svijeta. Iz ovog ajeta, također, učimo da su i Božiji poslanici ljudskog roda i da su svi pozvani obavljati ibadete i učiti dove. Ovo su poruke da ljudi ne mogu “prelaziti” granice svijeta koji nam je nedokučiv.

Ovaj primjer Nuha, a. s., upozorava nas da ni mi ne možemo umisliti da poznajemo skrivena značenja Božijeg teksta ili Njegovih planova, niti da smo na nivou čistih i bezgrešnih meleka. Samo Allah, dž. š., zna i poznaje naše halove. Kao vjernici i sljedbenici Muhammeda, a. s., pozvani smo da vjerujemo i činimo dobra djela.

Zajednice koje odbijaju, ekskomuniciraju, dehumaniziraju ili eksterniraju osobe drugačijeg etničkog ili vjerskog porijekla suprotstavljaju se Božijem redu na Zemlji. Allah, dž. š., je Stvoritelj svih stvorenja. Naše iskustvo islama u BiH naučilo nas je da na Zemlji ima mjesta za sva Božija stvorenja.

Zato su džuma-namazi prilika za susret vjerujuće zajednice i obnavljanje zavjeta i svjedočenja tevhida – suštinskog temelja islamskog vjerovanja. Jedna od važnih veza unutar zajednice vjernika jeste ulfet, snažna prijateljska povezanost koja se zasniva na islamskom pogledu na svijet.

Postoje različiti odnosi unutar ljudske zajednice, mnogi odnosi su zasnovani na interesu. Ulfet je koncept koji je zasnovan na bratskoj ljubavi i vjeri u Allaha, dž. š. To je ljudska težnja i potreba da živi u zajednici i da se “živi zajedno” i to je blagoslov za ljudski rod, koji mu je podario Allah, dž. š.

U tradicionalnim društvima i pogledima na svijet, zadatak i društvena funkcija različitih faktora bila je da se osigura čovjekova harmonija sa Stvoriteljem. Vjernici, kao braća, svoj odnos zasnivaju na vrijednosnom, moralnom sistemu čiji su izvori i temelji sadržani u Kur'anu, sunnetu i praksi ashaba i velikih alima. Modernost, novi pogledi na život i svjetonazori porušili su harmoniju tradicionalnog pogleda na svijet.

Promjene koje su se dogodile u životima ljudi imaju različite izvore. Drugačiji ili novi pogled na moralna pitanja pomogao je u oblikovanju liberalizma. I u takvim uvjetima, kao vjernici, u svojim djelima i djelovanju, oslanjamo se i pozivamo na islamski vrijednosni sistem. U novom društvenom kontekstu osoba kao autonomni, samostalni pojedinac bira i odlučuje šta je dobro.

Zato se često nađemo u situaciji da je s mlađim osobama potrebno biti strpljiv u objašnjavanju vjerskih istina i ustrajan u obavljanju vjerskih obreda. Među ljudima mora postojati poveznica koja ih, i na duhovnom planu, čini jednom zajednicom, džematom.

Na duhovnom planu pojam ulfet-povezanost vjerničkih srca zasniva se na vjeri u Allaha, dž. š., i povjerenju u povratak Njemu: “Svi smo Njegovi i Njemu se vraćamo!”. U kur'anskom tekstu Allah, dž. š. jasno ističe da nikakva materijalna sredstva ne mogu izgraditi harmoničnu i skladnu zajednicu: “Da si ti sve što na Zemlji ima potrošio, ne bi njihova srca povezao, ali ih je Bog povezao. On je, doista, moćan i mudar.“ (Enfal, 63).

U društvenim odnosima, bez obzira o kojem se sistemu radilo, ako su srca zanesena bezvrijednim željama i samo ovosvjetskim životom, ako su odnosi zasnovani na pukim interesima, to će uzrokovati sukobe, egoizam i povećati nesuglasice. Ako su ljudska srca čista i očišćena, ako se srca ljudi liše primarno svjetovnih želja u izgradnji zajednice i džemata i predaju se Allahu, dž. š., to ukazuje da će egoistični uzroci nestati i da će se saradnja i solidarnost širiti.

Poštovana braćo,

želim s vama podijeliti hadis Muhammeda, a. s, koji je zabilježio Buharija. Hadis oslikava stanje duha zajednice i vjernika koji su shvatili važnost i vrijednost brige za opće dobro i povezanost u snažan džemat. Poslanik, a. s., je svojim porukama poučavao svoje  sljedbenike i upozoravao ih na posljedice različitih smutnji i kušnji koje će se pojavljivati u životu.

Vjernik, čitajući Poslanikove, a. s., hadise, razmišlja i usmjerava svoj život u skladu s Muhammedovim, a. s., uputama i nastoji u zajednici vjernika biti koristan i izbjegavati smutnje i smutljivce, kako ne bi bio uzrokom podjela među vjernicima. Ashab Ebu Seid pripovijeda: “Nosili smo ciglu po ciglu gradeći džamiju, a Ammar je nosio po dvije cigle. Pored njega je naišao Božiji Poslanik, a. s., obrisao prašinu s njegove glave i rekao: ‛Oh, Ammar, ubit će ga odmetnuta skupina, Ammar će ih pozivati na Božiji put, a oni će njega pozivati u Džehennem!’” U ovom hadisu se govori o gradnji džamije Muhammeda, a. s., u Medini.

Ranije smo kazali da Allah, dž. š., otkriva tajne poslaniku Muhammedu, a. s. Poslanik, a. s., je izrazio svoje saosjećanje i samilost prema ashabu Ammaru, koji je bio graditelj džamije, a koji će kasnije u životu proći kroz veliko iskušenje. Muhammed, a. s., je nagovijestio da će se pojaviti odmetnuta skupina, koja će se nasilnim putem suprotstavljati sistemu, odbijat će red i poslušnost pravednom vođi i svojim djelovanjem će činiti nasilje prema zajednici.

U bitki na Siffinu ubili su hazreti Ammara. On je odmetnutu skupinu pozivao na Božiji put, pozivao ih je itaatu, da prihvate red u zajednici, a oni su njega pozivali neposlušnosti, masijetu i neredu, što vodi u Džehennem. Zato je Muhammed, a. s., u hadisu i kazao: “Ammar će ih pozivati na Božiji put, a oni će njega pozivati u Džehennem!” Prenosi se da je Ammar, r. a., tražio utočište od Allaha, dž. š., od smutnji koje će se pojaviti.

U ovom hadisu jasno je naglašena vanjska manifestacija istinitosti poslanstva Muhammeda, a. s., jer je znao sudbinu Ammara ibn Jasira, r. a., i važnost učenja istiaze – traženja utočišta od Allaha, dž. š., da sačuva čovjeka od smutnje i smutljivaca. Hazreti Ammar je stalno učio istiazu. Iz ovog hadisa saznajemo i da se sudjelovanje u izgradnji džamije ubraja među najefdalnija, najodlikovanija dobra djela čiji se sevapi i nagrade nastavljaju i nakon čovjekovog preseljenja na ahiret. Ovo je snažna poruka Muhammeda, a. s., svim ljudima koji na različite načine sudjeluju u izgradnji džamije, kako ih to dobro djelo, uz Allahovu, dž. š., pomoć, može spasiti iskušenja i podariti im nagradu u Džennetu. Sigurno ima puno primjera i među Bošnjacima, graditeljima džamija, kako ih je to dobro djelo, utemeljeno na sunnetu, čuvalo i sačuvalo, uz Allahovu, dž. š., pomoć, od različitih iskušenja i učinilo život duhovno ispunjenim i smislenijim.

Poštovana braćo,

naša snaga je u vjeri u Allaha, dž. š., svjedočenju poslanstva Muhammeda, a. s., i slijeđenju njegovog sunneta. Zajednica vjernika je snažna kada Allah, dž. š., poveže vjernička srca u ljubavi prema Njemu i Muhammedu, a. s. Svoju pripadnost i odgovornost u zajednici pokazujemo izgradnjom i održavanjem džamija, vođenjem brige o njihovom funkcioniranju i čuvanju svog džemata i zajednice, uz poštivanje reda i odgovornog rada.

Molimo Allaha, dž. š., da poveže naša srca u vjeri, podari nam dobro na ovom i budućem svijetu! Amin.

(Preporod.info)