Mr. Meho Šljivo: Ono što je poznato često nije spoznato

Mr. Šljivo ističe da ono što je poznato često nije spoznato, te da se zbog toga se u hutbama uvijek treba vraćati na osnove. “Mi sve procjenjujemo kroz vlastitu samospoznaju, mislimo da svi znaju klanjati jer mi znamo klanjati, da su svima jasni propisi, ali to nije tako.”

Na pitanje kakva hutba ne bi trebala biti, mr. Šljivo odgovara:

“Hutba koja je preduga, tako da klanjači koji u julu klanjaju pred džamijom mogu dobiti sunčanicu, ili da oni koji klanjaju u januaru na sofama mogu dobiti upalu pluća, drugo, hutba koja je preuzeta neselektivno od nekoga, treće, hutba koja bi dala povoda za bilo šta drugo osim za ono što Islam u svojim izvorima traži od nas, dakle nikakva ideologija, nego autentično tumačenje izvora Islama, hutba u kojoj se bespotrebno viče, previše kritikuje, stvari postavljaju crno – bijelo i hutba koja gubi iz vida tradicionalni obrazac da povremeno u svom govoru ljudima dajemo nadu kao da smo im otškrinuli džennetska vrata, a istovremeno ih upozoravamo i na drugu stranu, tj. da postoji Božija kazna. “

Šljivo se prisjetio i svog prvog hatipskog iskustva, kada je hutbu naučio napamet, prisjetio se činjenice da je vrlo rijetko za svoje hutbe dobijao pohvale od oca, a naveo je i ko su hatibi koje voli slušati.

Mr. Meho ef. Šljivo je na FPN u Sarajevu 2010. godine odbranio magistarski rad o temi: "Retorički i komunikološki aspekti hutbe kao forme vjerskog komuniciranja kod muslimana Bosne i Hercegovine.

Emisiju “Uvijek aktuelno” uređuju i vode Mensur Aličković i Amela Jordamović.

BIR.ba