Službeno otvaranje programa povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici privuklo veliko zanimanje slovenske javnosti

U Cankarjevom domu u Ljubljani danas je počeo memorijalni program “8372 - živa sjećanja”, povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici.

Događaj je započeo otvaranjem izložbe “Vijesti koje nisu probudile savjest”, koju je pripremio novinar i kustos izložbe dr. Ali Žerdin.

Izložba je jedan od ključnih programskih aktivnosti memorijalnog programa te prikazuje naslovnice i članke slovenskih, bosanskih i svjetskih medija, koji jasno dokumentuju događaje u Bosni i Hercegovini početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Ovi materijali predstavljaju neupitan dokaz da se znalo za događanja, ali svijet nije na vrijeme reagirao i spriječio genocid u Srebrenici.

Program je privukao veliki broj posjetilaca, među kojima su i mnogi predstavnici diplomatskog zbora i ugledne ličnosti javnog života.

Muftija mr. Nevzet Porić je svom govoru izrazio dužnost svih generacija da čuvaju sjećanje na strašne događaje i podučavaju mlade vrijednostima mira i suživota.

- Generacije koje su doživjele tragedije poput Srebrenice teško mogu postići pomirenje. To će biti zadatak mlađih generacija, koje moramo učiti, podizati svijest i hrabriti, da unatoč lošim primjerima nasilja koji ih prate svuda, izaberu put mira - naglasio je muftija u svom obraćanju.

Generalni direktor Cankarjevog doma, gospodin Jure Novak, rekao je prilikom otvaranja da je očuvanje sjećanja na ovakve zločine od izuzetnog značaja za podizanje svijesti i prevenciju sličnih tragedija u budućnosti.

Nakon službenog otvaranja uslijedila je diskusija sa gostima. Fikret Alić, preživjeli iz logora Trnopolje, simbol je patnje Bošnjaka u ratu u Bosni i Hercegovini. Njegova fotografija iza bodljikave žice logora, postala je jedna od najprepoznatljivijih slika ratnih strahota.

Fotografiju je 1992. godine snimio američki novinar Roy Gutman, nakon što ga je do mjesta snimanja dovela novinarka Nada Kronja-Stanić. Alić, tada izuzetno pothranjen, personificirao je brutalnost i okrutnost logora koje su srpske snage uspostavile za bošnjačke i hrvatske civile.

Fotografija je obišla svijet i upozorila na okrutnosti koje je međunarodna zajednica dugo ignorirala.

U razgovoru, Alić je opisao svoja iskustva u logoru, gdje su srpske snage stalno nadzirale zatvorenike, prateći svaku njihovu riječ i postupak te ih sistematski zastrašivale.

Ispričao je kako su se izdvajali i ubijali ljudi prema unaprijed određenim slojevima.

Prvo su bili na meti doktori, profesori, sudije i drugi obrazovani ljudi, koji su predstavljali intelektualnu i moralnu jezgru zajednice. Zatim su uslijedili ljudi s određenim utjecajem na druge zatvorenike, a na kraju su došli na red svi ostali.

 - Ovaj sistematski izbor bio je izuzetno promišljen i okrutan - rekao je, dodajući da su oni koji su se usudili progovoriti ili pokušati otkriti istinu o onome što se događalo, često bili kažnjeni ili čak ubijeni.

Prisjetio se i kako je nastala poznata fotografija.

- U tom trenutku nisam znao koliko će ta slika biti važna. Nada Kronja-Stanić dovela je Gutmana do nas, bili smo vidno prestrašeni - rekao je.

Osvježio je uspomene na dane kada su se zločini odvijali pred očima komšija, ljudi s kojima su živjeli u suživotu, i naglasio da je to jedno od najbolnijih iskustava.

- Najviše boli to što su nasilje i zločine počinili ljudi koji su bili moje komšije. Ljudi s kojima smo dijelili život okrenuli su se protiv nas. To boli više nego bilo šta drugo. To što su meni učinili, nikada ne bih učinio nikome - poručio je Alić.

Danas, više od trideset godina nakon tih događaja, Fikret Alić nosi ponos i dostojanstvo preživjelog, ali istovremeno upozorava da njegove rane nikada neće biti potpuno zacijeljene.

- Svaki dan se sjećam ljudi koji nisu imali sreće da prežive. To je moja dužnost, njihovim pričama dati glas, kako ih svijet ne bi zaboravio - kaže Alić, koji se 20009 godine vratio iz Danske u Prijedor.

Dr. Mujo Begić, istraživač masovnih grobnica, profesor i saradnik Instituta za nestale osobe u Bosni i Hercegovini, detaljno je predstavio događaje u općini Prijedor, gdje su srpske vojne snage već 1992. godine provodile sistematske zločine, koji su bili jasan uvod u genocid u Srebrenici.

Prema njegovim riječima, Prijedor je bio generalna proba za genocid u Srebrenici, jer su srpske snage tamo uspostavile model djelovanja koji je kasnije poslužio kao osnova za realizaciju genocida u Srebrenici.

Na području Prijedora postavljeni su logori, vršena su masovna silovanja te je planski likvidirano bošnjačko i hrvatsko stanovništvo.

- Prijedor je paradigma koja pokazuje kako su srpske snage na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu planirale, organizirale i provodile genocid. Sistematičnost tih zločina dokazuje da se nije radilo o slučajnim događajima, već o promišljenom planu - istakao je.

Posebno je istakao istraživanje masovne grobnice Tomašica, koja je najveća masovna grobnica u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. U njoj su pronađeni ostaci cijelih porodica, roditelja, djece, žena i čak dojenčadi. “Tomašica je, s jedne strane, grobnica porodica, gdje su ubijeni svi, od dojenčadi do starijih. To svjedoči o izuzetnoj okrutnosti koju je provodila srpska vojska,” rekao je, dodajući da su iskopali tijelo dojenčeta koje je bilo tek malo veće od mobilnog telefona. Scena je bila, prema njegovim riječima, jedan od najstrašnijih prizora njegovog istraživačkog rada.

Begić je objasnio da Tomašica nije jedina grobnica, jer su zbog prikrivanja dokaza žrtve premještali u sekundarnu grobnicu Jakarina Kosa.

- Ovo promišljeno premještanje ostataka dokazuje opseg planiranja tih zločina - rekao je. Svoja saznanja potkrijepio je svjedočanstvima o tome kako su mnoge žrtve ubijene na brutalne načine, bez obzira na starost ili spol.

Naglasio je i važnost zapisivanja tih priča.

- Važno je da mladoj generaciji ostavimo naslijeđe sjećanja i naučimo ih koliko je važno spriječiti da se nešto slično ikada ponovi - poručio je.

Ukazao je, također, na to da poruke o tim zločinima moraju ostati jasne i snažne.

- Naša civilizacijska obaveza je da upozorimo na grozote tih zločina. Prijedor je bio početak, Srebrenica je bila vrhunac. Bez razumijevanja prvog, ne možemo razumjeti drugi - zaključio je Begić.

Novinarka Nada Kronja-Stanić dala je dodatni uvid u rad novinara koji su izvještavanjem pokušali upozoriti svijet na dešavanja.

Prisjetila se kako je Roy Gutman, koji je puno istraživao holokaust, brzo prepoznao elemente genocida u Prijedoru i o tome izvještavao s jasnim upozorenjem. Naglasila je da bi se mnoge stvari mogle spriječiti da je svijet brže reagirao.

Razgovor je prisutnima ponudio potresne priče preživjelih i dublje razumijevanje sistematskih zločina, a istovremeno istaknuo važnost obrazovanja mladih o tim događanjima. Memorijalni program “8372 živa sjećanja” kroz brojne događaje do jula 2025. godine upozoravat će na značaj očuvanja historijskog sjećanja te odavati počast žrtvama genocida u Srebrenici.

Izložba će biti otvorena u Cankarjevom domu do 16. februara, a prate je još dva događaja: Razgovor o genocidu kroz prizmu međunarodnog prava sa prof. dr. Vasilkom Sancin, koji će se održati u ponedjeljak, 27. januara u 19:00 u Klubu CD, te završni događaj literarnog natječaja s pobjednicima i Muanisom Sinanovićem u ponedjeljak, 3. februara u 19:30 u Klubu CD.

(Preporod.info)