Knjiga "Bore oko očiju - Dnevnik bosanskog vojnika": Kad se srcem brani rodna gruda

Jedna od knjiga koja nas vraća u vrijeme rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu jeste i knjiga Saudina Bećirevića koja predstavlja njegov dnevnik o danima odbrane Sarajeva i odbrane svog identiteta i svojih vrijednosti.

Naime, kao osamanestogodišnjak Saudin, došavši iz rodne Foče u Sarajevo na školovanje i ostavši u opkoljenom gradu bez ikoga svoga, bio je prinuđen snalaziti se i boriti za život.

Boreći se tako s puškom u jednoj ruci, a olovkom u drugoj zapisujući ratne strahote, Saudin je, ujedno, ispunio i obećanje dato svom drugu koji nije doživio kraj rata, te je objavio knjigu čije stranice je, najprije, ispisivao na svom blogu “Bore oko očiju” kojeg je pratilo više od 750.000 posjetilaca.

Očito, pisane stranice dnevnika došle su do srca mnogih. Ne uljepšavajući stvarnost i ogoljavajući samu prirodu rata, autor knjige je poput iskusna analitičara razotkrio namjere agresora i iskazao na svom primjeru kako se voli i brani rodna gruda. Poput mnogih mladića koji su se priključili odbrani, bez adekvatne obuće i odjeće, sa po kojom puškicom, stat će na prve linije i dobrovoljno se javljati gdje god je to trebalo na vatrenim linijama oko Sarajeva.

Zapisat će da u tom periodu rata, kada je “život bio najjeftinija roba”, niko nije mogao misliti na bilo kakvu korist. Tada je “granatiranje postalo dio naših života”, a krv je bila “najeftinija tečnost u Bosni.” Njegovi opisi su toliko živi i gotovo nadrealni, pa dok se nalazi u rovu ispisuje misli: “Hladovina, miris borovine i mušice koje su zujale okolo brzo su mi pomogli da odlutam u svijet mašte. Zamišljao sam da sam pored poznate rijeke. Mahnuo sam štapom za ribolov.”

Ipak, realnost je bila daleko drugačija i okrutnija. Četnici su već imali svoje mete i znali šta hoće. Oni koji su naivno povjerovali da im oni neće ništa ako predaju lovačke puške “nakon toga su bili kao divljač markirana, za odstrel.” Na osnovu takvih zlodjela, pita se: “Šta li su mislili, čemu li se nadali oni koji su uništavali vjerske objekte? Jedna izreka kaže: Božiji mlinovi su spori, ali melju sitno.”

Ne bez razloga pita se još: “Zar je moguće da svijet gleda na sva ova klanja, ubijanja, kao da mi ne postojimo. Kao da smo mi brojevi koje treba izbrisati, da bi četnici mogli graditi veliku Srbiju.” Našavši odgovor u borbi za pravdu i istinu, poručit će: “možda sada četnici misle da su sretni”, ali to je ”nemoguće na zemlji natopljenoj krvlju i uokvirenoj grobovima žrtava.”

Za one lažne patriote koji su na početku rata bili najbučniji i s rejbankama, pancirima i heklerima, i drugima koji su pobjegli reći će takvi su “ostali bez domovine, bez rodbine, prijatelja... Šta je život, ako mislimo samo na sebe.”

Dnevnik bosanskog vojnika koji nam je u amanet ostavio Saudin Bećirović kao najtraženiju knjigu u 2007. godine, a po njegovoj preranoj smrti u 37. godini, nadopunjena je neobjavljenim tekstovima u drugoj knjizi naslova “Na putu u nepoznato.”

Oni koji se budu domogli ovih knjiga neće moći ostati ravnodušnim, jer one plijene i nadahnjuju i, nadasve, progovoraju o hrabrosti i moralu bosanskih vojnika. Knjiga je tako nadživjela pisca i ostala kao trajno dobro i svjedočenje istine o ratu u Bosni i Hercegovini.

(Selman Selhanović/IIN Preporod)