Despića kuća u Sarajevu sjedinjuje istočni i zapadni način života

Despića kuća u Sarajevu, staro zdanje na obali Miljacke, ostavila je dubok trag u kulturi glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Kuća se nalazi u starom dijelu Sarajeva, nedaleko od Baščaršije,prekoputa Latinske ćuprije, koja spaja obale rijeke Miljacke.

Taj dio grada nekad se zvao Latinluk, katolička četvrt u Sarajevu, "latinska mahala” u koju su uglavnom doselili hrvatski kolonisti iz Dubrovnika, trgovci i majstori.

Pretvorena u muzej, kuća svjedoči o životu sarajevske pravoslavne porodice Despić tokom 19. i velikog dijela 20. vijeka. Objekat i svi sačuvani artefakti u njemu sublimiraju istočnjački i zapadnjački način življenja u Sarajevu na razmeđu dvije epohe.

Historijat porodice Despić počinje dolaskom Riste Sljepčevića Sarajevo iz istočne Hercegovine. Tu je oženio Sarajku Despu i s njom je dobio djecu. Po Despinim sinovima kasnije se "rodilo" i prezime Despić.

Hadži Makso Despić, haznadar za vrijeme osmanske uprave i gradski vijećnik za vrijeme austrougarske vlasti, najmarkantnija je ličnost porodice.

Dva stila u kulturi stanovanja

Despića kuća, depandans Muzeja Sarajeva, objekat je iz 17. vijeka, a građen je u nekoliko faza u tri različita perioda.

Posjeta ovom mjestu prilika je za upoznavanje s djelićem historije grada, sa svim njegovim složenostima i bogatom kulturnom baštinom.

Tragovi orijentalnog i srednjeevropskog stila u kulturi stanovanja Despića kući daju jedinstven šarm i vrijednost.

- Despića kuća je karakteristična zato što u sebi sublimira Istok i Zapad, isto kao i Sarajevo - orijent i okcident - kazala je Indira Kučuk – Sorguč, direktorica JU Muzej Sarajeva.

Dvije kulture, dva načina življenja u takvoj mjeri su sjedinjeni u Despića kući da posjetilac zapravo i ne može primijetiti kada iz jednog ulazi u drugi prostor.

Kuća pokazuje da se "u Sarajevu uvijek baštinio kozmopolitizam i multikulturalizam i da su ljudi uvijek živjeli kao dobre komšije", dodaje Kučuk-Sorguč.

Prvo pozorište

U prizemlju kuće sačuvani su detalji, namještaj i stil, koji nosi orijentalne karakteristike.

“Velika soba" ili "Pozorišna soba” dograđena je početkom 19. stoljeća. Poseban značaj im jer su se u njoj održavale pozorišne predstave, kada su polovinom 19. stoljeća braća Makso i Mićo Despić osnovali amatersko pozorište. Bilo je to prvo pozorište u BiH.

Predstave su održavane sve do 1878, više od četiri desetljeća prije nego što je u Sarajevu otvoreno Narodno pozorište, najveća pozorišna kuća u Bosni i Hercegovini.

U “Pozorišnoj sobi” drvena tavanica je bogato oslikana, a pored namještaja nalazi se rodoslov, kao i portreti nekih članova porodice.

Na izlazu iz sobe uokviren je testament Makse Despića sa detaljnim instrukcijama kako da se postupi u određenim aspektima i koji običaji da se promijene ili izostave.

Nasuprot glavnom ulazu su vrata koja vode u manju prostoriju. Pretpostavlja se da je služila kao garderoba za goste i kao pripremni prostor za glumce amatere.

Maksina "Kubelija"

Srce prelijepe kuće Despića je hadži Maksina soba za rad i odmor - "Kubelija" u kojoj se susreću orijentalni i srednjeevropski stil.

“Kubelija” je na gornjem spratu i čini cjelinu sa "Babinom sobom" u prizemlju, s kojom je povezana drvenim stepenicama skrivenim iza musandre.

U sobi se nalaze sećija, musandra, sehara, peć s lončićima. Pored njih, venecijansko ogledalo, komoda ukrašena intarzijom, sat engleske proizvodnje, luster od sedefa i brušenog stakla utjelovljuju duh prošlih vremena.

Neprocjenjiva zaostavština

Porodica Despić je iselila u Belgiju 1967, a kuću je poklonila Gradu Sarajevu, sa željom da u njoj bude otvoren muzej. Porodica je gradu poklonila još jedan obližnji objekat, koji danas čini dio Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti.

Muzej Sarajeva ima oko 600 predmeta koji su pripadali porodici Despić, a vrijednost ove zaostavštine je neprocjenjiva za proučavanje kulturne historije grada i cijele države.

Despića kuća je proglašena nacionalnim spomenikom, kao historijska građa, 2005. godine.

(Preporod.info)