Mustafa Kurtović Musto: Čovjek koji je živio vjeru i moralne vrijednosti

Piše: Elmir Huremović

Bošnjaci su se vijekovima prepoznavali po svom merhametluku, a među njima bilo je i onih koji su se malo više isticali. Jedan od njih je i Mustafa Kurtović zvani Musto.

Svi koji su poznavali Mustu iz Miričine posvjedočit će da je bio čovjek posebnih kvaliteta, živopisna ličnost, osebujnog karaktera koji će se pamtiti.

Rođen 1901. godine, Musto je svoj život posvetio vjeri, porodici, zajednici i pomaganju ljudima u nevolji. Kroz njegov život i rad duboko su utkani vjera u Allaha i moralne vrijednosti koje islam propagira, nesebična predanost i ljudska čestitost te život u skladu s kur'anskim ajetom "...onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla, vidjet će ga" (ez-Zilzāl, 6-8).

Mustafa Kurtović Musto čovjek koji je svojim djelima, hrabrošću i nesebičnom pomoći ostavio neizbrisiv trag u vremenu i srcima onih koji su ga poznavali.

Tokom Drugog svjetskog rata, vremenu velikih iskušenja, borbe i patnje, ali i vremenu kada je njegov moralni kompas bio svjetionik i primjer svima, Musto Kurtović je zajedno sa svojim ahbabom Šabanom Nukićem odigrao ključnu ulogu u organiziranju odbrane sela Miričine i okolnih naselja od četničkih napada, pljački i pokolja. Njegovo vodstvo, hrabrost i predanost borbi za opstanak svog naroda i svoje zajednice bile su od presudne važnosti. Nije bio samo borac u pravom smislu riječi, već i zaštitnik, koji je, uprkos velikim prijetnjama, s nevjerojatnom odlučnošću branio život i dostojanstvo mještana Miričine i okoline.

Rahmetli Musto je bio vjernik i vakif. Zajedno sa svojom porodicom 1961. godine Musto je uvakufio 6542 kavaratnih metra zemljišta za potrebe mezarja u džematu u Miričina, a 1965 godine za potrebe izgradnje Osnovne škole u Miričini poklanja nekoliko hiljada kadratinh metara zemljišta, odnosno parcelu Lugovi na kojoj je škola sagrađena, u kojoj se djeca školuju i dan danas.

Godine 1966. Mustina supruga Hana uvakufila je 10.000 tadašnjih dinara za potrebe Medžlisa Islamske zajednice Gračanica. Za tu sumu se tada mogao kupiti poveliki komad zemlje od nekoliko dunuma. Za učinjeno djelo uručena joj je vakufnama - koja je bila prva pisana vakufnama nakon Drugog svjetskog rata.

Nakon rata, Mustafa Kurtović biva nepošteno optužen i osuđen na smrtnu kaznu, jer nije bio član partizanskih odreda. Ipak, unatoč političkim optužbama, njegov pravi karakter i ljudi koji su ga poznavali, iznijeli su brojne svjedočanstva o njegovoj pomoći partizanima, koje je u više navrata pomagao i sakrivao u svojoj kući, štiteći ih od Nijemaca i Ustaša. Na temelju tih svjedočanstava, oslobođen je svih optužbi, čime je potvrđena njegova čista i nevina duša, koja je bila uvijek na strani dobra.

Musto je bio, iako bez formalnog obrazovanja, čovjek širokih i otvorenih pogleda, ali i otvorenog i velikog srca i neizmjerne hrabrosti. Njegove moralne vrijednosti, poštenje i odanost porodici i zajednici učinile su ga ne samo legendom ovog kraja, već i primjerom svih nas koji nastojimo živjeti s istim tim principima.

Mnoge su priče o njemu ostale u usmenoj tradiciji. Često su seoski mladići dolazili Musti u potrazi za savjetom ili za pomoć jer su znali da su Mustina vrata, srce i "ruka" uvijek otvoreni. Musto je bio nježan i posvećen otac, što u to doba nije bilo uobičajeno, jer su brigu od djeci uglavnom vodile majke. Zajedno sa svojom suprugom Hanom, odgojio je osmero djece. Bio je otac koji je svojim primjerom učio svoje potomke o vrijednostima poštenja, hrabrosti i ljubavi prema ljudima. Njegova porodica, kao i cijela zajednica, uvijek će ga pamtiti kao osobu koja je bila izvor snage, ljubavi i moralne čvrstine.

I tako o Musti Kurtoviću neki sve ovo znaju, neki znaju ponešto. Neki ne znaju ništa.

Neki znaju da je Mustin sin Avdo u agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine u Doboju od tadašnje policije RS odveden u logor gdje mu se gubi svaki trag. Gdje je Avdo ubijen i gdje je ukopan ne zna se ni dan danas.

Mustin najmlađi sin Ćazim pokušava očuvati uspomenu na svog rahmetli oca u krugu porodice i rodbine. Namolili smo ga da o ovoj priči upozna širu javnost na šta je nevoljko pristao. Ovo je jedan skromni doprinos očuvanju svjećanja na Mustafu Kurtovića zvanog Musto iz sela Miričina.

Danas, kada se prisjećamo rahmetli Muste, njegovih djela i njegovih vrijednosti, osjećamo duboku zahvalnost što smo imali privilegiju živjeti u njegovom vremenu.

Neka Allah, dž.š., podari rahmet njegovoj duši i neka mu bude nagrada za sve što je učinio za svoju zajednicu, svoju porodicu i svoj narod.

(Preporod.info)