Portretiranje poezije i sire kroz stih

Piše: mr. Nusret Abdibegović

(Osvrt na knjigu  "Riječi iz srca", Enesa Omerovića, Bugojno 2024)

Knjigu „Riječi iz srca“ autora Enesa Omerovića sam sa uživanjem čitao, bolje kazano, isčitavao. Enesa znam kao imama, teologa, historiografa, aktivnog glavnog imama, agilnog vjeroučitelja i društveno korisnog aktivistu, ali sam ga kroz redove ove knjige upoznao i kao pjesnika, ne samo pjesnika, nego dobrog, uspješnog i perspektinog pjesnika.

Podsjećam na kazanu mudrost da su pjesnici u narodu ono što je so za hranu. Ako je malo soli u hrani, svi  primjete i govore da bi trebalo malo dosoliti, a ako je pak hrana više posoljena, svi govore da je preslano. Ova knjiga Enesa Omerovića ima posebnu aromu i ukus. Ona potvrđuje da Enes zna i umije lijepo napisati.

Prva knjiga, naučni rad, kojeg je Omerović objavio, obrađuje jednu od navećih historijskih ličnonosti našeg  naroda.  Riječ je o glasovitom političaru Mehmedu Spahi,  koji je živio i djelovao u vremenu diktature, između dva svjetska rata. Visoku ocjenu i recenziju za istu su napisali eminentni stručnjaci iz te oblasti. Ovo je druga knjiga i ona potvrđuje, da Enes Omerović, kao osoba širokih vidika i pogleda, ima jaku misao i osjećaj za lijepotu i estetiku. Njegov dosadašnji rad treba afirmativno valorizirati i s poštovanjem promatrati. On to zaslužuje. Za očekivati je od njega da će treća knjga potvrditi naša očekivanja i opravdati zadobiveno poštovanje i povjerenje kojeg već ima.

Knjiga „Riječi iz srca“  u naslovu je mogla glasiti i „Govor srca“, ili „Govor iz srca“. Za razliku od duše, Enes to zna, srce je fizička manifestacija čovjekova života. Srcem se vjeruje, voli i srcem se grle i zaogrću insani. Duša je nešto tanahnije i suptilnije u čovjeku. Ona se ne vidi, ali je Omerovićeva duša prisutna između korica ove knjige u svakom slovu, stihu i njenoj stranici. Knjiga o kojoj govorimo je ogledalo Enesove duše. To je put nadahnuća ili kako bi  mudre sufije kazale rezultat ilhama. A ilham, nadahnuće je poput munje. Munja osvijetli zemaljski prostor, a ilham svijest čovjeka, dušu i tako je učini  vidljivom. Munja munjevitom brzinom nastaje i nestaje, baš kao i nadahnuće, ilham. Ako uspiješ upisati, zapisati i zabilježiti svjetlo ilhama će i drugi vidjeti. Kada pak ne uspiješ, svjetlo munje, ilhama ostaje samo tvoje. Kada poželiš da je ponovo vidiš, oh, to nećeš moći. Munja jednom kratko sijevne pa nestane, jer poslije nje druga nastaje.

Govor o Enesu Omeroviću je govor o intelektualcu koji misli, piše i radi. On razmišlja, promišlja, nije lijen, lepršav je i poletan. Emotivan je i bez kompleksa. Zna kazati i ima strpljenja saslušati drugog. Jasna mu je misao, makar se s njom i ne slagao. Jača mu je strana empatija i ljubav. Sve ljude svijeta bi smjestio i stavio u svoje srce i tako ih zagrlio. Njegova preokupacija su čovjekovo srce, duša i um. Kao osobu, vjera ga određuje u punini njegovog bića. Navedenim vrijednostima Enes želi približiti vanjski svijet da bi u harmoniji života dobio sinfoniju otkucaja srca, damara duše, žubora vode, fijukanja vjetra jer valja glasom ispjevati Poslanika. To Enes radi pjesnički, ponosno, gordo i veoma uspješno.

Čitao sam različite knjige o životopisu Poslanika, ima ih više vrsta i različitih su sadržaja. No, čitajući iste, nikad nisam pjevušio, kao ovaj put, čitajući siru. Na to me podstakao autor ovog prelijepog štiva. Ovo možemo nazvati i „Enesov pjesnički izričaj sire sa melodičnom kajdom, (spjevom) mevluda“, ili „Poslanikova sira u stihu“.

Knjiga je podijeljena u tri poglavlja. U prvom poglavlju „Riječi iz srca“ su namjenjene umetu, šehidijama i gazijama, Bosni i majci Bošnjakinji. Čitajući ovu poeziju, u njenom zbiru, može se osjetiti posebna toplina i najbolje razumjeti njena poruka u ovom herojskom gradu Gornjem Vakufu. Sve što je u prvom dijelu knjige opjevano, nalazi se u ovom prelijepom gradu. Damir A. Saračević u recenziji knjige piše: „U njima pjesnik putem snažne emocije izražava svoju veliku ljubav prema domovini i svom narodu, odnosno svoj patriotizam i odanost svojoj zemlji Bosni i Hercegovini. On jednostavnim i ritmičnim jezikom govori o važnosti domovine, o njenim prirodnim i kulturnim ljepotama, o historijskim događajima, te o žrtvi i junaštvu njenih ljudi“. Dok Esad Bajić za drugi dio, ilahije i kaside, konstatuje: “Pored poezije koja prvenstveno napaja patriotski duh Bošnjaka, tekstova ilahija i kasida pisanih u ritmičnom, melodičnom stilu za „učenje“, posebnost ove knjige je mevludski spjev o Poslaniku Muhamedu, a.s., kojim se autor svrstao u red ne tako brojnih Bošnjaka koji su opisali život Božijeg Poslanika u stihovima“. A Nijaz Keso kao jedan od recenzenata apostrofira: „Ono što posebno plijeni pažnju jeste ljubav prema Poslaniku, koja gori-žudi u želji za susretom s njim, kako bi se probudila misao o optimizmu, u kojem nema bezizlaznih situacija, uz moć dogovora, rasuđivanja, traženje izlaza kroz uputu, upućivanjem dove i čvrste vjere, tevhida u Uzvišenog i slijeđenjem onog što nam je Poslanik u emanet ostavio, dovi i kad je najteže...“

Kada bih bio u prilici autoru bi sugerirao dvije stvari. Prvo ubuduće kada bude pisao poeziju, ilahije i kaside, a posebno mevlud i siru, da ih ne posvjećuje jer ih tako portretira, određuje i ograničava. Umjetnik svoje djelo radi, piše, slika, oslikava, da ne kažem stvara, nego oblikuje, da se u njemu svako ko ga čita osjeti i prepozna. Druga sugestija bi bila da naslove i podnaslove što jednostavnije definiše i formuliše. Valja i ovaj put podsjetiti da se umjetnost ogleda u svojoj jednostavnosti.

Treće poglavlje, kako i dolikuje, otpočinje Uvodom, mevludskim Prologom, čiji prvi dio treba razumijeti kao „Odu slavljenja i veličanja Gospodara svjetova“. Daljim čitanjem vidi se i osjeća Enesova ljubav prema Poslaniku. Ponizno, skrušeno i pokorno, zatim, blago i uljudno ulazi u spominjanje razloga pisanja sire. Kao i svi prethodni autori i Enes svoju namjeru s ponosom naglašava pa kaže: „ Siru ovu želim napisati, o najboljem čovjeku govoriti“. Ovim stihom je Enes zakoračio i ušao pod hlad poezije Hasana ibni Sabita koji je u čast odbrane Poslanika recitirao stihove pohvale i kao poklon od Miljenika bio zaogrnut Burdom (Džubom). U povijesti je ovaj događaj  poznat kao „Kasida i burda“.

Zatim slijedi spjev o Rođenju Poslanika u kojem autor hronološki opisuje biografske detalje sa historijskim, povijesnim i hijeropovijesnim naznakama. Rođenje Poslanika za kosmos je značilo pojavu nove zvijezde na nebu, a na zemlji blagoslovljenost oca Abdulaha i majke Amine, te mjeseca rebiul-evvela,  dojilje Halime, kao djeda i amidže. Pobožni monarh Behira, kao duhovnjak, ukazuje na svijetlu budućnost Muhameda, a hazreti Hatidža mu biva najveća pomoć i podrška. Nadimak El-Emin i Hadžeru-l-esved zauzimaju posebno mjesto u životu kod svih biografa Poslanika. Godina petsto sedamdeseta ili petsto sedamdeset prva se navode kao godine rođenja Poslanika. No, s obzirom da su Arapi u to vrijeme pamtili datume po događajima iz svakodnevnog života kao npr.: godina zemljotresa, godina poplave, godina suše, godina rata. Za rođenje Poslanika je najispravnije kazati da se rodio u „godini Slona“. O tom događaju govori sura El-Fil.

Ženidba u kontekstu sire treba imati intimnu porodičnu notu. Poslanik se u poslovnim i trgovačkim izazovima pozitivno predstavio da mu je ugledna, uspjašna i imućna Hatidža ponudila zaruku. Željela je zasnovati brak sa pouzdanim partnerom. Znala je da je Muhamed povjerljiva i pouzdana osoba.  Allah ih je počastio djecom koja su u ranoj mladosti, muška, umirala. Nažalost, historičari sire, a ni pjesnici, nisu opisali njihovu radost, sreću roditelja prilikom rađanja djece a ni tugu, koja uslijedi, nakon njihove smrti. Prenosi se da je sina Ibrahima Poslanik posebno oplakivao. Istine radi, kćerka Fatima je kroz mevludski spjev „Smre hazreti Fatime“ opjevana. Rođenje, život i smrt unuka Poslanika Hasana i Huseina zaslužuju jači izričaj iz duše bosanskih pjesnika. Ljubav prema Ehlu-l-bejtu, porodici Poslanika, je bila i treba ostati,  prepoznatljiv stil života bosanskih musliman. Zlobnici su nas vicevima  o Hasi, Husi i Fati preokupirali. Odbacimo takav vid ismijavanja i ponižavanja lijepih imena poslanikove porodice.

Muhamedovo poslanstvo u stihovima poezije Enesa Omerovića opisano je kao vertikalno spuštanje glasa Upute na horizontalne talase ljudskih srca i želja  za spoznajom. Taj glas danas treperi prostorom  kojim se kreću vjetrovi, smjenjuju dan i noć i kojima udaraju uzburkani talasi mora. On, glas Upute je i večeras prisutan, tu je oko nas, samo ga trebate osjetiti i osluhnuti. Tim glasom vas Bog voli i poziva Sebi. Vratimo Mu se, ne idimo daleko od Njega. Kod Njega je naš spas. Poslanik nam je, kako navodi Enes, primjer za to.

Vereka ibni Nevfel pobožni, oronuli starac u Mekki, bliži rođak hazreti Hatidže, kao jedan od  hanifa, odagnao je sve dileme Hatidži, kad joj je rekao: “ Onoga mi koji vlada Verekovom dušom, ako je tvoja izjava istina, to mora biti veliki duh, koji je pričao sa Musaom a.s. Muhamede, ti mora da ćeš biti poslanik ovog naroda. Da sam mlađi, ja bih te potpomogao“.

Radost „Prve objave“ prate tužni dani života Poslanika. Kao i svi historičari i Enes ih opisuje kao gubitak najdražih osoba. Bojkot i blokada muslimana i muslimanske zajednice je neizostavna džahilijetska prijetnja prema istini.  Nema sumnje da se toj pjesničkoj lepezi trebao dodati život i misija u ilegali. Kuća Erkam ibni Erkama, druženje, dolasci, odlasci, učenje i ibadeti u njoj,  trebali bi  biti dodatno osvjetljeni dušom pjesnika. Danas tako žive naši povratnici, ostavljeni i prepušteni sami sebi.

Isra i Miradž kao i svi događaji koje opisuje Enes Omerović ili ih opjevava, bez sumnje, imaju svoju vjerodostojnu, historijsku i naučnu utemeljenost. Njegova poezija nije u hiperboli stiha „Ćoša ćoši sve od Kjabe govori, evo rob se noćas rodi najbolji“ ili „ Kjaba se do zemlje  sagnula i natrag se bez zijana vratila“. Noćno kretanje Isra, kao razdaljinsko putovanje, imalo je za cilj prostorno sagledavanje i posjetu prvoj Kibli u Islamu, a Miradž je Poslanikovo uzdizanje i postizanje spoznajnih vrijednosti i susreta sa odabranim poslanicima. To je na zajedničkom namazu i potvrđeno. Ne samo da mu je dato mlijeko kao fitret, prirodni napitak, i naređen namaz, nego je i duhovno zaogrnut sa „etehijjatu“ i posljednjim ajetima „amene resulu“ iz sure El-Bekare.

Ti susreti i putovanja, kao duhovno prosvjetljenje, o kojima govori izvorno i autentično autor Omerović, ostaju trajno svjedočanstvo poslaničkog i vjerničkog osnaženja i jačanja. Razgovori i susreti s prethodnim poslanicima, te sugestije Musaa a.s. koje Enes uredno navodi, bile su korisne  radi Poslanikovog budućeg djelovanja i održavanja luče Islama.

Hidžra kao usud čovjekovog, a posebno vjerničkog života, je potvrda i svjedočanstvo da Zemlja i opskrba na njoj pripadaju samo Allahu dž.š.. Ljudi su tu da realiziraju ono što je Bog propisao a ne, nikako, da umisle sebi, da je Zemlja njihovo vlasništvo i da oni na njoj daruju opskrbu i nafaku.  Bog se brine za nafaku, a čovjek  je odgovoran  za bereket te nafake.  Za muhadžire i odnos ensarija prema njima, Omerović, naglašava, vidi i prepoznaje čvrstu islamsku bratsku povezanost, koja zajednicu vjernika čini složnom i jedinstvenom.

Pendantni historiografi Sire, pa tako i naš autor, u svojim klasičnim djelima, veliku pažnju su posvetili različitim bitkama. U praktičnom smislu u Poslanikovu biografiju su smjestili sve bitke, u kojima je učestvovao i u kojima nije učestvovao. Po tom klišeu, svi naređeni i propisani obredi bi također trebali biti naznačeni kao što su i vojni pohodi evidentirani. Kad govorimo o Poslaniku, valja razlučiti tri stvari: ono šta se odnosi na njega kao običnog čovjeka, što mu pripada kao odabranom Poslaniku, a što mu je naredba od Allaha. Nekad ljudi sve povežu i smještaju u jedno.

Vojne pohode, koje je Poslanik imao ili opremao, treba smjestiti u vojnu doktrinu, a ne samo kroz formu površnog nabrajanja i suhoparnog opisivanja istih. Kao takva, vojna doktrina, mora imati povode, razloge i uzroke, te strategiju i plan kao i posljedice i  rezultate. U doktrini ratovanja, vojni pohodi se ne mogu  promatrati izvan konteksta društvenih zbivanja. Svakako, u to spada Poslanikova korespodencija sa tadašnjim vladarima, diplomatska pošta, susret sa delegacijama i slično. Ako se to istrgne iz konteksta društvenih događanja dobije  se pogrešna slika, a time i pogrešan sud. Događaj Poslanikovog povratka u Mekku se može i treba definisati, umjesto osvajanja, samo kao „Oslobođenje Mekke“, a bitku na Hendeku predstaviti kao „Odbrana opsade Medine“. Iz vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu, na to me podsjeća odbrana opsade Sarajeva.

Oprosni hadž je u stvari autorov nastavak razgovora, odnosno druženje i slušanje Poslanika. Omerović zna da postoje osobe koje su fizički mrtve, a duhovno žive. Jedna od njih je poslanik Muhamed a.s. Autor apostofira i ukazuje na poruke sa Arefatskog gorja, kao na posljednu oporuku, vasijjet i naglašava važne dionice tog govora. Možda se riječ „časni“ nepotrebno višestruko ponavlja kroz izraz časni Poslanik, časno brdo, časni Kur'an itd.

Knjiga završava spjevom o preseljenju Poslanika. Čitajuči taj izričaj, pjesnika Enesa, može se osjetiti i doživjeti slika ukupnog porodičnog, džematskog, društvenog i kosmičkog ambijenta. O tugi zbog smrti Poslanika i njegovoj dženazi sve je do u detalje zapisano i opisano. Kad je Poslanik govorio o posljednjem objavljenom ajetu „Danas sam upotpunio vama vašu vjeru i zadovoljan sam da vam je Islam vjera“ Ebu Bekr je plačući konstatovao: „ ni jedno upotpunjenje ne bude, a da nakon toga ne uslijedi njegovo slabljenje i stagnacija“.

Poslanik se rodio u ponedjeljak, umro je u ponedjeljak, prvu objavu je primio u ponedjeljak, hidžru otpočeo u ponedjeljak. Umro je u 63. godini života bez grijeha i mahane. Da je doživio 64. godinu života, umro bi pod mahanom starosti. Poslanici se ukopavaju tamo gdje umru i zemlji je zabranjeno da njihovo tijelo u njoj truhne. Poslanikova  misija je trajala 23 godine, i to 13 godina u Mekki, period pozivanja u vjeru i izgradnje vjerničke ličnosti, i 10 godina u Medini, period organiziranja zajednice i društva.

„od Bošnjaka ko god želi šefa'at zadobiti on će na Resula sve salavat učiti“

(Preporod.info)